četvrtak, 16. svibnja 2013.

Thomas Sowell – ekonomist i politički filozof

"Riječ 'genije' se toliko koristi da je postala besmislena, ali unatoč tome, mislim da je Tom Sowell blizu." Tako je Milton Friedman opisao svog bivšeg studenta. Sowell je u mladosti bio marksist koji je vjerovao da vlada može ostvariti sve one stvari koje većina ljudi želi, ali nakon što je radio, ako se ne varam, na programima smanjenja nezaposlenosti shvatio je da njegove kolege uopće ne zanimaju rezultati programa, nisu im bitni ishodi nego sama birokracija. Drugim riječima, shvatio je da vlada nije u stanju napraviti ono što političari stalno obećavaju, ono zbog čega veliki broj ljudi i podupire njihove planove.

Naravno, Sowell je poznati ekonomist, predavao je ekonomiju na prestižnim sveučilištima tako da se njegova razmišljanje ne temelje samo na takvim iskustvima nego na nizu ekonomskih istraživanja. Osim ekonomije, piše i o politici - ukratko, smatra da svatko od nas tko želi poboljšati svoje uvijete to može učiniti ne vladinim intervencijama, nego osobnim ambicijama i napornim radom. Autor je većeg broja knjiga, vjerojatno je Thomas Sowell Reader najbolji početak za upoznavanje s njegovim radom. Čak i ako se ne slažete sa njegovim pristupom određenim temama, vrijedno ga je čitati. Citirao sam ga kroz dio svojih postova, ali mislim da Sowell nabolje govori sam za sebe pa u nastavku nekoliko linkova;


***

U nastavku nekoliko Sowellovih citata (iz različitih područja);

Bilo bi teško osmisliti lošiji način donošenja odluka od onoga da prebacimo odlučivanje na treću stranku koja ne osjeća nikakve posljedice te odluke. Ipak, upravo tako izgleda barem polovica ideja političke ljevice.

U demokraciji, uvijek se moramo brinuti zbog neznanja neobrazovanih. Danas se moramo brinuti zbog neznanja ljudi sa sveučilišnim diplomama.

Baš kao što svaki moron može uništiti neprocjenjivu Ming vazu, tako i loše obrazovani i plitki ljudi koji vode naše škole mogu narušiti i iznutra uništiti veliku civilizaciju koja se stvarala i održavala toliko stoljeća.

Jedan od tužnih znakova našeg vremena je demoniziranje onih koji proizvode, subvencioniranje onih koji odbijaju proizvoditi, i kanoniziranje onih koji se žale.

Bračni zakoni su evoluirali kroz stoljeća iskustva s parovima suprotnog spola – i djecom koja su rezultat takvih zajednica. Društvo pokazuje svoj interes ograničujući opcije para. Društvo nema takvog interesa u ishodima zajednice između dvoje ljudi istoga spola. Brak nije pravo koje vlada proširuje na pojedince. Radi se o restrikciji prava koja već imaju. Ljudi koji žive zajedno mogu se dogovoriti kako žele, bilo da su heteroseksualni ili homoseksualni.

Ono što su radikalne feministkinje zapravo ostvarile je širenje vizije i agende seksualnog 'oslobađanja' što je kao svoj učinak imalo olakšavanje muževima da napuste svoje žene i djecu. Također su otežale stvaranje novih obitelji, stvorivši napetu atmosferu među spolovima. Na različite načine, u svemu tome izgubili su i muškarci i žene. Djeca su, naravno, najviše izgubila u propadanju obitelji. Unatoč tome, feminacistkinje su proglasili 'siromaštvo djece' jednim od svojih političkih vapaja. Besramne su.

Mnoge riječi i fraze koje se koriste u medijima i među akademicima sugeriraju kako se stvari jednostavno događaju ljudima, a ne da su uzrokovani njihovim vlastitim izborima i ponašanjima. Tako se govori o 'epidemiji' tinejđerskih trudnoća, ili korištenja droge, kao da su te stvari poput gripe kojom se ljudi zaraze samo zato što su se našli na krivom mjestu u krivo vrijeme.

Ono na što se "multikulturalizam" svodi jest da možete hvaliti bilo koju kulturu osim Zapadne – i ne možete kriviti nijednu kulturu osim Zapadne kulture.

Ništa nije u većem neskladu sa vizijom današnjih intelektualaca od činjenice da su poduzetnici, pobožni vjerske vođe i Zapadni imperijalisti zajedno prekinuli ropstvo diljem svijeta. Ukoliko se ne uklapa u njihovu viziju, onda kao da se nije dogodilo.

Slijedeći put kada vam neki akademici objašnjavaju važnost "raznolikosti", pitajte ih koliko konzervativaca postoji u njihovom odsjeku za sociologiju.

Previše ljudi u medijima, akademiji, pa čak i sudovima, smatra da su brojevi zajedno s preduvjerenjem ista stvar kao i dokaz. Preduvjerenje je da bi različite grupe – po rasi, spolu, ili čemu god – bile podjednako predstavljene u zanimanjima ili institucijama kada ne bi bilo diskriminacije. U americi, gromovi udaraju muškarce šest puta češće nego žene. Tko diskriminira? Muškarci koji su samo 54 posto radne snage čine više od 90 posto smrtnih slučajeva na poslu. Diskriminacija?

Činjenica da tržište ne ostvaruje ono što bi mi željeli da ostvaruje nije razlog da automatski pretpostavimo kako bi vlada taj zadatak ispunila bolje.

Puno smo racionalniji u sportu nego u politici. Nitko ne smatra da je "nepravedno" što je Tiger Woods toliko bolji od prosječnog golfera.

Baš kao što crnce češće odbijaju za kredit nego bijelce, tako i bijelce češće odbijaju od azijaca. (Kakve to veze ima sa rasizmom kao objašnjenjem za sve?)

Kada ljudima predstaviti alternativu između mržnje prema sebi zbog promašaja ili mržnje prema drugima zbog njihova uspjeha, rijetko izabiru mrziti sebe.

Prva lekcija ekonomije je oskudnost: nikada nema dovoljno ničega da se zadovolji sve one koji to žele. Prva lekcija politike je zanemariti prvu lekciju ekonomije.

Pod bilo kojim oblikom ekonomskog ili političkog sustava, oni na vrhu postaju zadovoljni, ako ne i arogantni. Velika prednost slobodnog tržišta je ta da ne morate uvjeriti nikoga u ništa. Jednostavno se natječete s njima na tržištu i neka to bude test onoga što najbolje funkcionira.

U ekonomiji koja raste netko uvijek strada. Ne možete nastaviti raditi kao prije, ali i dalje očekivati koristi od novoga načina.

Što cijene rade? Ne samo da dopuštaju prodavačima da pokriju svoje troškove, nego tjeraju kupce da ograniče svoju potražnju. Stoljećima, u zemljama diljem svijeta, zakoni koji ograničavaju cijene su doveli do potrošača koji zahtijevaju više od ponuđenoga, i ponuđači koju su nudili manje. Tako je kontrola stanarina stalno dovodila do manjka ponude, a kontrola cijene hrane je dovodila do gladi.

Zamislite da se pojavi duh iz boce i ponudi vam ispuniti jednu želju – a s obzirom da ste dobri, poželite da svatko ima duplo veće prihode. Zbog toga bi zaslužili gnjev političke ljevice, vaša želja bi značila da se jaz između bogatih i siromašnih proširio. To je u biti prigovor protiv američke ekonomije.

Korporacije vrijedne više milijardi rijetko kad posjeduju milijarderi. Obično ih posjeduje tisuće, ako ne i milijuni, dioničara, od kojih većina nije niti blizu milijardi. Neki od njih su učitelji, mehaničari, činovnici i drugi ljudi koji posjeduju dionici neizravno uplaćujući u mirovinske fondove koji kupuju te dionice.

Nije nikakva vijest da Hollywood i dalje proizvodi filmove protiv poduzeća, ali postoji određena ironija u tome. Ironija je da je prosječna Hollywoodska zvijezda koja snima takve filmove daleko bogatija od prosječnog vlasnika takvih poduzeća, a to je polovica stanovništva države – koja posjeduje dionice i obveznice – bilo direktno ili zato što uplaćuju novac u mirovinske fondove, ili nekim drugim financijskim posrednicima, koji kupuju dionice i obveznice.

Mirovinski sustav tjera pojedince da štede za svoju starost. Ali on također omogućuje vladi da tu štednju odmah potroši, tako da zemlja kao cjelina ništa ne štedi. Zbog toga se mirovine moraju isplaćivati novcem koji je uzet drugima iz budućnosti.

Svaki dan, dok pijem različite pilule, shvaćam da bez tih pilula možda ne bih bio živ, ili bih imao nižu kvalitetu života. Ipak, oni koji proizvode te lijekove su pod stalnim napadima ljudi koji ne proizvode ništa.

Egalitarijanci stvaraju najopasniju nejednakost od svih – nejednakost moći. Dopustiti političarima da određuju što će drugim ljudskim bićima biti dopušteno zarađivati je jedan od najneopreznijih načina kockanja.

Izabrani ne vole razmišljati o bolnim kompromisima. Želi pričati o sretnim "rješenjima" koja će riješiti cijeli problem – barem u njihovoj mašti.

Ako ste glasovali za političare koji su vam obećali poslastice na tuđi računa, onda se nemate pravo žaliti kada vam uzmu novac da bi ga dali nekome drugome, uključujući sebi.

Zavist je prije bila ljudska mana, ali danas se radi o velikoj industriji. Političari, novinari i akademici su svi dio te industrije.

Najfundamentalnija činjenica o idejama političke ljevice je da ne funkcioniraju. Zbog toga nas ne treba čuditi što pronalazimo ljevicu koncentriranu u institucijama u kojima ideja ne mora funkcionirati da bi uspjela.

Tajna je – i tragedija – skrbničke državne politike, posebno u godini izbora, da možete uvijek učiniti neko dobro, pred nosom svih, a troškovi su skriveni, ignorirani ili odgođeni. Ali ti troškovi ne nestaju. Mogu još i narasti u mraku.

Kada je Reagan rekao da vlada troši novce kao pijani mornar, ispričao se mornarima, oni su ipak trošili svoj vlastiti novac.

Liberali pretpostavljaju da, ukoliko ne vjerujete u njihovo određeno političko rješenje, onda zapravo ne brinete o ljudima za koje oni tvrde da im žele pomoći.

Posebno uznemirujući kod političke ljevice je to što, čini se, nema osjećaj za tragediju ljudskog stanja. Umjesto toga, čini se kako smatraju da su svi problema svijeta uzrokovani time što ostali ljudi nisu mudri ili plemeniti kao oni sami.

Naša civilizacija bi mogla biti prva koja je uništena, ne snagom naših neprijatelja, nego neznanjem naših učitelja i opasnih gluposti koje uče našu djecu. U doba umjetne inteligencije, oni stvaraju umjetnu glupost.

Radi se o zabludi kompozicije. Ukoliko - imate diplomu, a druga osoba nema, onda morate biti ispred njega pri zapošljavanju. Ali nećemo svi doći ispred drugih pri zapošljavanju ako svi dobijemo diplome. Djeca koja lete avionom nesumnjivo će zarađivati više novca od djece koja putuju busom, ali to ne znači da ako puno ljudi utrpamo u avion da će zbog toga narasti nacionalni dohodak.

Sloboda je koštala previše krvi i agonije da bi je izgubili zbog jeftine retorike.

Berkeley je postao vijest nakon što je zabranio vojsci da regrutira ljude na tom bastionu akademske Ljevice. Šteta je što Berkeley nije na nekom otoku u južnom Pacifiku, onda bi im mogli dati nezavisnost i pustiti ih da se sami brane.

Sila je antiteza slobode, ali silu treba upotrijebiti, ako ništa drugo onda da se branimo od druge sile. Ako niste spremni koristiti silu da branite civilizaciju, onda se spremite na prihvaćanje barbarizma.

Neke stvari trebamo činiti vjerujući, ali najopasnija vrsta vjere je ona koja se predstavlja kao "znanost". Privid "znanosti" je zamijenilo zdravorazumsko iskustvo, napustili smo mnoge stare prakse koje su funkcionirale te smo ih zamijenili dobro zvučećim inovacijama koje su dovele do katastrofe.

Pripadnike inteligencije često optužuju da njihove teorije i planovi nemaju (zdravog) smisla. Ali zdravorazumnost zdravog razuma nema nikakvu privlačnost za njih. Kako mogu biti pametniji i plemenitiji od svih ostalih ako se slažu sa njima?

U svojoj želji da budu mudriji i plemenitiji od ostalih, Izabrani su pogrešno shvatili dvije stvari. Pretpostavili su (1) da imaju više znanja od prosječnog člana Zaostalih i (2) da je to relevantna usporedba. Međutim, prava usporedba nije između znanja kojeg ima prosječan član obrazovane elite u odnosu na prosječnog člana javnosti, nego između ukupnog izravnog znanja sakupljenog kroz društvene procese(tržišno natjecanje, društveno sito, itd.) koji uključuju milijune ljudi i pasivnog znanja teorije kojeg posjeduje mala elitna skupina"

Iako je istina da s godinama učite, nedostatak je taj što učite kakva ste budala prije bili.

Ljepota u tome što ne radite ništa je što to možete činiti savršeno. Samo kada nešto radite postaje gotovo nemoguće da ne pogriješite. Zbog toga se ljudi koji ne doprinose ništa društvo osim stalnog kritiziranja mogu osjećati intelektualno i moralno superiorno.

Napredak znanosti i tehnologije ne znači i porast intelektualne složenosti u životima većine ljude. Često znači upravo suprotno.

Neki ljudi misle da nisu imali sreće, ali pravi problem je što su se loše okladili.

Jednaki tretman pojedinaca ne znači jednaki tretman ponašanja.

Kada imate 90 posto onoga što želite, razmislite dvaput prije nego što odlučite inzistirati i na preostalih 10 posto.

Volim jeftine satove. Nijedan drugi proizvod u svojoj najjeftiniji verziji nije podjednako učinkovit u svojoj temeljnoj svrsi kao verzije koje koštaju deset ili sto puta više.

Svaki duži put autocestom me potakne da se zapitam je li samo-očuvanje stvarno prvi zakon prirode. Način na koji neki ljudi voze; očuvanje života i udova im očito nije visoko na listi. Neki od najvećih rizika uz malu dobit se preuzimaju na autocesti kada vozači ulažu svoj život – i živote ljudi oko njih – da bi došli nekoliko metara naprijed.

Kada vidim ljude kako se puni ljubavi ophode s djecom, osjetim da ipak možda ima nade za nas.
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove