Kako razmišljaju političari i njihovi glasači

Kako izgleda donošenje političkih odluka? U knjizi Applied economics: thinking beyond stage one autor Thomas Sowell objašnjava;

Kada govorimo o primijenjenim ekonomskim programima, više ne govorimo o čistim ekonomskim principima, nego o interakciji politike i ekonomije. Principi ekonomije ostaju isti, ali vjerojatnost da će se ti principi primijeniti nepromijenjeni se značajno smanjuje zato što politika ima svoje vlastite principe i imperative. Nije stvar samo u tome da je najvažniji princip političara biti izabran i ponovno biran, ili da rijetko razmišljaju dalje od slijedećih izbora. Javnost se također drugačije ponaša kada donosi političke, za razliku od ekonomskih odluka. Gotovo nitko ne posvećuje toliko pažnje prilikom odluke za kojeg će kandidata glasovati kao što to radi u slučaju odluke o kupnji kuće - ili možda čak i auta.

Političke odluke jednog glasača imaju mali utjecaj na programe koji utječu na puno drugih ljudi, ali ekonomske odluke imaju veliki utjecaj na osobnu dobrobit; Zbog toga ne iznenađuje što je kvaliteta i kvantiteta razmišljanja prilikom toliko drugačijih vrsta odluka također drugačija. Jedan od načina na koji se razlikuju te odluke je činjenica da se prilikom političkih odluka ne razmišlja dalje od neposrednih posljedica. Kada većina glasača ne razmišlja dalje od prve faze, mnogi izabrani dužnosnici nemaju poticaja da uzimaju u obzir posljedice koje će se javiti u kasnijim fazama - a imaju veliki poticaj da izbjegavaju razmišljati više od onoga što njihovi birači razmišljaju i shvaćaju jer postoji strah da će njihovi politički rivali hraneći pogrešna shvaćanja javnosti uzrokovati razdor između njih i njihovih birača.

***

Prva lekcija ekonomije je ograničenost resursa (oskudnost): Nikada nema dovoljno stvari da bi zadovoljili sve one koji ih žele. Prva lekcija politike je ignorirati prvu lekciju ekonomije.

Ne možete stvarno shvatiti politiku dok ne shvatiti kako političari ne pokušavaju riješiti naše probleme. Oni pokušavaju riješiti svoje vlastite probleme - a najvažniji su biti izabran i ponovno biran. Što god da je na trećoj poziciji nije toliko važno. (T.S.)

***

Sowell se prisjeća;

Kada sam bio dodiplomski student ekonomije na Harvardu, profesor Smithies me upitao na predavanju kakav plan preferiram oko određenog pitanja koje je bilo tada aktualno. S obzirom da me to pitanje duboko zanimalo, nastavio sam mu entuzijastično odgovarati, objasnio sam mu koje korisne posljedice očekujem od plana kojeg zagovaram.

"I što će se tada dogoditi?" upitao je.

Pitanje me iznenadilo. Ipak, kada sam razmislio postalo mi je jasno kako će situacija koju sam opisao dovesti i do drugih ekonomskih posljedica; počeo sam ih uzimati u obzir i nabrajati.

"I što će se dogoditi nakon toga?" Pitao je profesor Smithies.

Dok sam analizirao daljnji razvoj ekonomskih reakcija na moj plan, počeo sam shvaćati da bi te reakcije dovele do znatno nepoželjnijih posljedica od onih u prvoj fazi, počeo sam pomalo popuštati u svojem zagovaranju.

"I što će se tada dogoditi?" inzisitrao je profesor.

Tada sam počeo shvaćati kako će ekonomski odjeci plana kojeg sam zagovarao vjerojatno biti poprilično katastrofalni – i zapravo puno gori od početne situacije koju je plan trebao popraviti.

Koliko god da je ta vježba bila jednostavna, bila je detaljnija od većine ekonomskih rasprava oko planova vezanih uz veliki broj pitanja. Većina razmišljanja prestaje u fazi prvoj.

PS

Kao što vrijedi za politike i planove koje se bave ekonomskim pitanjima, tako vrijedi i za one na društvenom području.

Prenio sam jedno Burkeovo razmišljanje: Burke o Nenamjeravanim Posljedicama koje se bavi sličnom tematikom. Kao što opisuje Burke, ljudi predviđaju neke posljedice, ali zbog složenosti društva nisu u stanju predvidjeti sve posljedice, odnosno često se zaustavljaju samo na izravnim.

(Ono što pokreće određeni broj revolucionara je zabluda kada uspoređuju stvari koje postoje s onime što ne postoji i što ne može postojati. Ne postoji Utopija. Određeni dijelovi trenutne stvarnosti mogu biti stvano dobri, a neke druge možda ne možete usavršiti bez da pri tom "usavršavanju" stvari ne postanu lošije u nekim drugim aspektima.)