Dijalog o braku

Voljena braćo u Kristu i poštovani čitaoci moga bloga, i svi vi, koji uživate ne samo u praćenju medijskih rasprava, nego i čitanju mojih postova; prisilivši svoju sopstvenu lijenost, nagnan bratskom ljubavlju, potrudio sam se zapisati dijalog o braku.

Raspravljaju dva poznanika draga; konzervativac (u smislu da je za kvazi "konzervativnu" definiciju braka), i naprednjak (jer želi promijeniti tu definiciju). Naprednjak zna da je konzervativac upoznat s njihovim tehnikama raspravljanja, nema problema sa suprotstavljanjem lingivstičkom vandalizmu naprednjaka tako da se rasprava ne bavi takvim sporednim pitanjima - ponekad skrene i u tom smjeru, ali samo nakratko.

Ne znam zašto su, i kako, krenuli raspravljati, ali ipak neka ni jedan čitalac ne misli da sam napisao išta drugo osim onoga, što sam čuo da se prenosi kao istinito kazivanje.

***

Naprednjak: Ovaj referendum je homofoban.

Konzervativac: Homofoban bi značilo da ga pokreće iracionalan strah, a to nije slučaj. Ukoliko želiš nešto reći protiv referenduma onda ćeš odgovoriti na argumente, a ne jednostavno pripisati emocije svojih neistomišljenicima i na taj način ih odbaciti. Odbaciti argumente jer se navodno radi o fobiji pokazuje nedostatak poštovanja prema razumu i prema osobi koja daje argument.

Ljudi koji koriste takve izraze pokušavaju ugušiti svaku raspravu, pokopati legitimno pitanje pod hrpom politički korektnog žargona. Korištenje riječi "homofobija" u raspravama ne samo da ne daje nikakav odgovor, nego i guši svaku raspravu.

N: Ali homofobija znači da ne pristajete na sve zahtjeve gay aktivista.

K: Pa, ako ćeš mijenjati značenja riječi kako bi upućivale na ono što ti želiš onda možeš uvijek biti u pravu. Ovaj referendum ima za cilj spriječiti redefiniciju braka, u onom obliku kakvom je zagovaraju naprednjački aktivisti i političari – prema tvojoj definiciji valjda i je homofoban, ali ako tako shvatimo "homofobiju" onda ta riječ gubi svaki smisao.

N: Dobro da priznaješ.

K: Nemam što priznati. Protivljenje redefiniciji se ne temelji na iracionalnom strahu kao što ta riječ podrazumijeva. Možda se postojeća definicija braka ne sviđa pojedinim aktivistima, ali što onda? (A to što postoje različite besmislene odredbe o borbi protiv homofobije – optužba koje nema svoju definiciju, niti postoji način kako je izbjeći, sve što se ne sviđa aktivistima može biti proglašeno homofobnim – samo je još jedan razlog zašto bi netko podržao postojeću definiciju.)

Upotrebljavaš takve izraze kako bi zamijenio kognitivno stanje (stav) za afektivno stanje (mržnju, strah). Korištenjem tog izraza zapravo želiš reći da oni koji zagovaraju tradicionalne vrijednosti ne razmišljaju nego samo osjećaju; nešto u što ćeš teško uvjeriti ljude. Pogotovo kada uzmemo u obzirom emotivizam naprednjaka i njihovu priču o "sreći i ljubavi" – možda se radi o projekciji?

Pa konzervativci niti ne razmišljaju, da su sposobni za kritičko razmišljanje shvatili bi da je potrebna redefinicija.

Kritički promišljati ne znači protiviti se, nego procijeniti, testirati, analizirati, ispitati, odvojiti ispravno od pogrešnog. Kritička Teorija kakvu naslijeđuješ iz Frankfurtske škole je tendenciozan i samoslužeći izraz. Postoje stvari koje treba očuvati, možeš kritički promišljati o tradicionalnom braku i doći do zaključka da se radi o instituciji koju treba podržati.

Ali ovaj referendum je protiv svih kojih drugačije razmišljaju

Kao i u slučaju kritičko razmišljanja, naprednjaci nisu ti koji posjeduju "drugačije razmišljanje". Ovaj referendum je protiv nekog u istoj mjeri kao što je zakon koji onemogućuje da slijepci voze auto protiv slijepaca. Referendum nije protiv nikoga.

Pa kako nije, ovaj referendum je protiv svih koji ne žive u zajednici muškarca i žene, radi se o uplitanju u privatni život.

Nema nikakvog uplitanja u privatni život, tko se kome upliće.

Pa dobro, to se tako kaže, Crkva se upliće nekom u krevet i slično. Referendum sprečava da dvoje ljudi istog spola sklopi brak.

I na koji način je to uplitanje u privatni život?

Pa zato što je brak privatna stvar.

Ne, nije. Brak je suprotnost privatnoj stvari. Zašto bi onda uopće bio brak u zakonu?

Ali moja prijateljica je primjerice kupila bijelu vjenčanicu i jedino što želi je organizirati veliko slavlje.

Dobro, i? Pričaš o vjenčanju, a to je ceremonija. Ako želi može organizirati bilo kakvu zabavu, pozvati koga god želi, a povod može biti što god želi. Nitko joj to ne brani. Može sklopiti što god želi s kime god to želi. (Glavno da ona zna što bijela vjenčanica simbolizira.)

Pa vi joj branite!

Na koji način?

Pa neće ona samo slavlje pred prijateljima i rodbinom, ona hoće da svi to priznaju, da to bude u zakonu.

Pa zašto bi to bilo u zakonu?

Pa zato što ona ima pravo na to.

Zašto bi imala pravo na to?

Zato što ti imaš isto pravo.

Nemam, ne mogu se oženiti s drugim muškarcem.

Ma joj, opet sve preokrećeš. Ti se ni ne želiš ženiti muškarcem.

Baš heteronormativno od tebe da to pretpostavljaš. Ako si nađem ženu mogu se ženit, ako si nađem muškarca ne mogu. Isto tako, ako si ona nađe ženu ne može, ako nađe muškarca onda može.

Joj, baš si glup. Ti samo želiš spriječiti nečije pravo na ljubav i sreću.

Kakve veze sad ima ljubav i sreća?

Pa rekli su u saboru, njih smo izabrali da bi nam ostvarili ljubav i sreću.

Ali brak nije u zakonu zato što se dvoje ljudi vole, ili zato što postoji "pravo na sreću".

Nego zašto je onda u zakonu?

Pa to i je pitanje o kojemu bi trebali raspravljati. (Zašto uopće imamo instituciju braka? Koji joj je smisao? Ima li veze sa djecom? Je li brak samo prepoznavanje prijateljstva i nekog oblika intimnog odnosa? Je li brak financijski ugovor?)

Pa, dobro reci onda zašto?

Zbog djece. Država ima legitimne interese u svojoj budućnosti, odnosno svojem održavanju putem djece - njihovom socijalizacijom, zaštitom i transformacijom u produktivne građane koji će doprinositi društvu. To naravno ne znači da bi se država trebala svugdje uplitati, ali opisani interesi opravdavaju državno prepoznavanje i regulaciju braka kao zajednice samo jednog muškarca i samo jedne žene.

Joj, to nema smisla, nemaju svi djecu, niti svi mogu imati djecu.

Definicija braka je naravno šira, ali nećemo sad u to ulaziti. Stvar je u tome da je heteroseksualna veza po svom tipu plodna, ne postoji ništa u prirodi heteroseksualne zajednice što isključuje mogućnost prokreacije. Naravno, ona je nekad po svom učinku neplodna.

Pa onda možemo reći da je istospolni par poput neplodnog heteroseksualnog.

Ne, jer u slučaju istospolne zajednice, sama priroda zajednice isključuje mogućnost prokreacije. Istospolni parovi nisu neplodni na isti način kao što su neplodni neki raznospolni parovi. "Plodno" i "neplodno" možemo smisleno koristi samo za stvari u čijoj je prirodi da rađaju. Prema tome, reći da su istospolni parovi neplodni je isto kao i reći da je čekić mrtav.

Istospolna zajednica je esencijalno neplodna, neplodna po samoj svojoj prirodi, a raznospolne zajednice su tek slučajno neplodne. Raznospolni par je "neplodan" zato što je jedan partner neplodan; ali zajednica dviju homoseksualnih osoba je u pravilu zajednica dviju plodnih žena ili dva plodna muškarca.

Joj opet ti po svom. Onda bi zakon mogao zadržati samo one brakove koji žele imati djecu?

E tek to bi bilo kršenje privatnosti. Kako dokazati namjeru para? Koliko godina ih pratiti? Kako kontrolirati njihovo ponašanje? Čak i kada bi zanemarili praktični problem, takvo uplitanje nije dopustivo.

Da bi bio praktičan, zakon negdje mora podvući crtu, granica između heteroseksualnog i homoseksualnog para je jasna i utemeljena na stvarnosti jer većina heteroseksualnih brakova stvarno rezultira potomcima. Zakonu je potrebna učinkovitost. Zakon se ne bavi pojedincima, nego kategorijama. Homoseksualci se ne mogu razmnožavati, heteroseksualci mogu, to je razlika koja čini razliku.

Ma nisi niš objasnio!

Možeš to ovako shvatiti; Zakon dopušta pojedincima iznad zakonske dobi da piju alkohol zato što je to povezano s njihovom zrelošću. Činjenica da postoje nezreli odrasli ljudi ne znači da zakon o alkoholu nema nikakve veze sa zrelošću ili da bi trebali i djeci dopustiti alkoholiziranje.

I što ako neki par hoće sklopiti brak, ali izjavi da ne želi imati djecu, da ih nikada neće imati?

Ne znam, ništa valjda. Što ako netko položi vozački ispit i dobi vozačku te pri preuzimanju kaže da ne namjerava nikada voziti? Ili možda nema niti što voziti – možda se situacija promijeni?

Koda slušam onu Markićku, iz stupidno nazvane klerofašističke inicijative "u ime obitelji".

Naziv inicijative je upravo ovo o čemu sam pričao. Nazivom poručuju da je brak povezan s djecom, žele reći da brak postoji radi stvaranja i održavanja obiteljskog života, korijeni leže u prirodnom nadopunjavanju: muško i žensko se zajedno spaja jedan-na-jedan, s namjerom stvaranja još jednoga.

Taj novi, rođen fuzijom različitih identiteta svojih roditelja, time proširuje uniju dvoje u zajednicu više njih. Brak prepoznaje, slavi, i štiti ovaj osnovni izvor ljudskog društva. To nije roba koju možete kupiti, ili pravo na koje se možete pozivati; njegovo značenje i njegova vrijednost je bila shvaćena puno prije nego što se pojavila ideja prava, i prije nego što je počelo oštro natjecanje oko njih.

Ma nisi me uvjerio da brak ima ikakve veze s djecom.

Pa, zapravo sam samo želio reći da je državni interes u braku povezan s djecom.

Da, baš si me svojom pričom o seksu parova i plodnošću uvjerio, Crkva je općenito opsjednuta seksom, stalno o tome priča.

Ne, priča ona o svačemu, samo što je moderni svijet, posebno medijski, fokusiran na seks. Što će drugo prenijeti, čuti i zapamtiti nego neke izjave o seksu. I ne znam zašto je tu Crkva bitna u raspravi oko referenduma?

Joj daj, to je ko onda kad ste pokušali spriječiti uvođenje zdravstvenog odgoja.

Misliš ono kad se država uplitala u privatni život, i to najmlađih.

Dobar pokušaj preokretanja stvari, ali svi znamo da živimo u sekularnoj državi.

Misliš sekularna u smislu da se država neće prisilom uplitati u privatni život.

Haha, još jedan pokušaj da sve preokreneš naopačke. Sjećamo se svi kako se Crkva uplitala u to pitanje.

Misliš, ometala je uplitanje aktivističkih skupina koje su uvele odgoj u privatni život?

Joj, opet ti. Zato i velim da ste opsjednuti seksom.

Nije nitko opsjednut seksom - osim možda sekularni svijet. Radi se o području ljudskog života u kojem su ljudi pozvani pokazati vrline, baš kao i primjerice hrabrost suočeni s opasnošću.

Naravno, seks stvarno podiže vlastita jedinstvena moralna pitanja zato što je seks sredstvo kojim nastaju nova ljudska bića. Seks je također ispunjen emocijama koje su povezane s našim osjećajem identiteta, stida i samopoštovanja. Zato je silovanje različito, i gore, od običnog napada; zato čak i najveći seksualni libertini ne bi nikada sanjali da okolo u javnosti paradiraju goli; zato također smatraju kako je seksualno zlostavljanja jedinstveno teški moralni prijestup; zato su ljubomorni prema suparnicima za naklonost ljubavnika na način koji nisu ljubomorni na poslovne rivale; i tako dalje. Sve navedeno je očito, i nema veze sa opsjednutošću.

Uostalom, ti si spomenuo to pitanje zdravstvenog odgoja, ne znam kakve to uopće ima veze s referendumom niti kakve veze ima Crkva s referendumom.

Da, kao ne znaš vezu Crkve i referenduma?

Pa reci mi.

Svi znamo da je Markićka član opus dei kulta, skupa s onim fizičarom koji radi u CERN-u na stroju koji će uništiti svijet. Sve ti je o tome napisano u povijesnoj knjizi Dana Browna.

Prošao sam tek dio njegove knjige, ali prošao sam nešto više tekstova koji se bave opvrgavanjem njegovih teza, poprilično sam siguran da to nije nikakva povijesna knjiga.

Hm, možda si u pravu. Nisam je ni ja čitao.

Da, to je sad aktualno reć, neš ko prije Coelho. Ali ne vidim kakve veze ima Markićka, valjda ćeš se fokusirati na ono što ona priča?

Možda i bi, ali radi se o jako moćnoj ženi, ima i vikendicu s nogometnim igralištem, sve joj je to opus dei kupio.

Vidio sam slike kuće, lijepa je, moja prva reakcija je bila; Super, kako bih si ja mogao priuštiti takvu kuću? Što moram učiniti? Vidim da je završila medicinu, ima karijeru, govori više jezika, suprug joj je isto uspješan, ima poduzeće kojem ide dobro, zapošljava ljude... Sjajno, kad bih samo mogao emulirati njen uspjeh.

Pa ti nisi normalan. To treba sve razrušiti i svakome dat po jednu ciglu.

Zašto? Zato što nisam ljubomoran? Sjajno za nju, sjajno za Hrvatsku, a očito sjajno i za demokraciju. Dovoljno je samostalna da si može priuštiti sukob s cijelom političkom elitom. Da nam je bar više takvih ljudi.

Ak je tak super zašto ne pomaže nikome?

Jesi siguran da ne pomaže? Nekako si se brzo počeo uplitati u njen privatni život, zar nisi još malo prije bio protiv uplitanja u nečiji život? (Iako si pogrešno shvatio što znači uplitanje.)

Osim toga, ono što sigurno znamo je da organizira prehranu za djecu u Ekvadoru. Posjetila je Ekvador i pomogla je osnovati ogranak Marijinih obroka u siromašnom predgrađu, radi se o djeci koja često jedini obrok dobivaju upravo u školi. Zajednica koja školuje i hranu djecu također pomaže tinejđerkama bez doma, neke od njih su žrtve nasilja.

Ne samo da je to poznato meni, nego su je LGBT aktivisti napali zbog njene organizacije. Od svih stvari, oni je napadaju jer hrani siromašne i zlostavljane djevojčice. Takvu vijest čovjek ne bi mogao ni izmisliti.

Ma to su neka njena mutna posla...

Sad bi ti rekao ko je tu mutan.

Ali lukavo je da ste stavili ženu, sad je nitko ne može napadati.

Ne možete je napadati, ti se šališ? Što bi tek onda napravili nekom muškarcu? Očito je da vi naprednjaci sa posebnim guštom napadate žene koje se zalažu za konzervativne vrijednosti. I zašto je bitno što je ona žena? Valjda je bitno što priča.

Da, da, dobro vi znate što ste napravili.

Ok, nije mi jasno o čem pričaš. Ali mislim da smo zastranili...

Izgleda da jesmo, pa di smo stali?

Nisi bio zadovoljan mojom tvrdnjom da se država petlja u brak samo zbog djece.

E, da. Zašto bi to bilo tako, zašto brak ne bi imao veze sa nekim romantičnim osjećajima, ili zajedničkim životom, ili nekim interesom?

Kako to misliš, daj mi primjer?

Pa recimo moja najdraža kolumnistica tvrdi da je brak kad dvoje ljudi žive zajedno. Primjerice ona njemu kuha čaj, on njoj kupi knjigu koju želi. Ona radi ajvar jer to obitelj voli, iako ona u tome ne uživa. Kada je on na putu po lošem vremenu ona je zabrinuta. Njemu ne smeta njezino prezime itd. (Jer je za brak to nebitno. Kao što je nebitno pred kime je sklopljen i je li uopće službeno sklopljen, kao što su nebitni prezime, dob i spol.)

Ček, nije mi jasno, jel ona u braku sa svojim sinom?

Fuj, kakve su to ideje. Zaš bi bila u braku sa svojim sinom?

Pa sve što si nabrojao vrijedi u njenom odnosu sa sinom. I nije mi jasno zašto je ona protiv referenduma. Niš mi nije jasno, o čemu ona priča uopće. Zašto bi zakon brinulo što ona peče ajvar nekom - osim možda zdravstvenu inspekciju ako nekome pozli.

Joj opet si sve preokenuo.

Nisam ništa preokrenuo. Tvoja definicija nema nikakvog smisla.

Ma ti si samo protiv njihove slobode.

Opet ti sa svojim teorijama, kakva sad sloboda. Država se upliće u nečiji život zato da bi mu dala slobodu? Slobodni su i ovak, tko ih dira.

Ali što ako dvoje ljudi živi zajedno, brinu se jedan o drugom, dok je jedan na poslu, drugi sprema ručak i slično?

Misliš poput unuka koji rad dok je njegov djed doma?

Ne, to, očito ne bi bio brak.

Da, očito ne bi.

Opet me pokušavaš zbuniti. Prvo si počeo pričati o seksu i prokreaciji, sad opet nešto prigovaraš. Zašto uopće uvijek krećete od toga da homoseksualci ne mogu stvoriti u svom odnosu dijete, opsjednuti ste seksom. Samo o tome pričate, zašto brak ne bi bilo dvoje ljudi neovisno o njihovom odnosu?

Misliš primjerice ja i moj kolega s kojim igram tenis svakog tjedna? Zajedno dijelimo termin, samo je njegovo ime na rezervaciji, trebalo bi to urediti. Jesmo li nas dvojica u braku?

Opet sve preokrećeš. Pa očito niste, ali nisam mislio na takav odnos nego...

Na što si onda mislio?

Pa odnos između dvoje ljudi, koji se poznaju, druže se, možda i žive zajedno, znaš...

Koja je razlika toga i svega što si do sada rekao, i zašto samo dvoje?

Opet ti neš svoje. Zašto oni ne bi imali razne pogodnosti?

Zašto djed i unuk ne bi imali sva prava, ili tri prijatelja koji se samo druže? Skup pravnih "benefita" na koje se pokušavaš pozvati nikada nije ni bio prepoznavanje "ljubavi", ili zajedničkog života, ili interesa. Benefiti postoje jer se iz zajedništva jednog određenog muškarca i jedne određene žene nastaje novi život, a djecu se najbolje odgaja u odgovorne odrasle osobe u okruženju stabilnog, dobro opskrbljenog, neovisnog domaćinstva s majkom i s ocem. Brak je, po naravi, povezan s djecom.

Joj dosta mi je tebe, stalno pišeš neke homofobične gluposti. Ti si jednostavno protiv "bračne jednakosti".

Ne, ja mislim da jednako trebamo tretirati jednako, a različito različito, upravo kako to jednakost zahtijeva. S obzirom da istospolne i raznospolne veze nisu jednake ne treba ih niti tretirati jednako.

Recimo da jedan muškarac ima dijete, i doseli se svojem partneru, zar to nije brak, zar mu to nije drugi otac?

Nije to brak, i zašto bi mu to bio otac? Misliš nešto poput tog da se moj razvedeni prijatelj doseli u moj stan i neko vrijeme živi kod mene, pa ja magično postajem tata njegovog djeteta. Ili da se kćer doseli kod svoje majke s djetetom pa odjednom ima dvije mame, a ne mamu i baku.

A i uvijek mi je zanimljivo od kuda sva ta djeca u takvim vezama?

Postoji puno načina. Zar si ti protiv toga da homoseksualni ljudi iskuse radost majčinstva ili očinstva?

Misliš na onu važnu vezu između djeteta i roditelja, vezu koja je toliko bitna u životu čovjeka?

Eto vidiš da shvaćaš, možda ipak nisi izgubljen slučaj.

Naravno da shvaćam. Ti misliš da postoji bitna veza između majke i djeteta, odnosno oca i djeteta, ali misliš da je bitan samo roditelj u tome. Nema veze što oduzimaš djetetu oca ili majku kako bi ostvario svoju želju. Nema veze što djetetu oduzimaš upravo ono što sebi želiš priskrbiti – odnos roditelj dijete.

Gluposti. Što s djecom u domovima?

Što s njima?

Pa mogli bi njih udomiti kod istospolnih parova.

Zašto? Postoji višestruko više parova koji žele posvojiti nego što postoji djece. Zašto ta djeca ne bi imala mamu i tatu? Samo zato da ispunimo želje nekih aktivista?

Ma ti želiš da djeca odrastaju u patrijahalnoj obitelji. Moj stari je bio idiot, a mama luđakinja, i bilo bi mi bolje da su me odgajala dva muškarca ili dvije žene.

Misliš dva muškarca poput tvog oca, ili dvije žene poput tvoje majke?

Ne, homoseksualci su super. Svi istospolni parovi traju vječno, svi su sretni i puni ljubavi.

Da, poznato je zalaganje aktivista za obiteljske vrijednosti. Sjećamo se svi njihovih slogana "očuvajmo atomsku obitelj" i slično; a i statistike potvrđuju da su svi skloni monogamiji i obiteljskom životu. Poznat je stereotip o homoseksualcu koji samo želi pronaći savršenog muškarca, oženiti se s njime, preseliti u mirno predgrađe i odgajati djecu koja im se rode.

Ali zar nisi vidio kako su simpatični svi koji ih podržavaju, pjevaju i sve?

Da, u vezi toga. Zar nije čudno da ljudi koji godinama omalovažavaju i ismijavaju brak odjednom žele brak za sve. Netko bi mogao pomisliti da su samo pronašli novi način kako uništiti njima mrski brak, novi način borbe protiv "standarda i normi" patrijahalnog društva za koje oni misle da ih osuđuju.

Zapravo, kada bih koristio tvoj vokabular, rekao bih da su homofobni - ne žele slaviti tu posebnu ljubav koju ne može ograničiti komad papira koji označuje da muškarac posjeduju ženu, ili što već obično izjavljuju.

Nekako sumnjam da bi ti slavio njihove veze?

Ne bih, ali to nije niti bitno za ovaj referendum. Bitno je zašto bi se država petljala u brak, a razlog za to su djeca, žele povezati djecu sa svojim roditeljima.

Joj dosta mi je i tebe i klerofašista iz "u ime obitelji". Zajedno sa svim pričama o tome da je djeci najbolje u braku s ocem i majkom.

Ali radi se o znanstveno utvrđenoj činjenici, možeš i predvidjeti na temelju evolucije takve rezultate statistika, najbolja okolina za rast djece je uz njihove roditelje.

Ma to su gluposti. Da je takva obitelj normalna onda ne bi bilo nesretnih brakova i nasilja.

Na temelju čega si to zaključio?

Pa tak je poznata feministička aktivistica rekla. Nema smisla reći da je nešto normalno kada postoje nesretne obitelji.

Apsurdan zaključak. To je kao da liječnik kaže; "Srce vam ne tjera krv, ali tko sam ja da kažem kako bi srce trebalo tjerati krv. Nemam ja vama što savjetovati, svatko neka radi što želi. Kada bi srce služilo za tjeranje krvi onda bi svako srce tjeralo krv, ne bi bilo bolesti."

Ma jel ti to meni pokušavaš neke argumente prirodnog prava podvalit?

Ne baš, ali zar bi to bilo pogrešno?

Naravno da bi, svi znamo za homoseksualne pingvine.

Kakve to veze ima?

Pa homoseksualni pingvini postoje, homoseksualni pingvini žive u prirodi, znači nema smisla reći da je to neprirodno ili nenormalno.

Dobro, ali to nema veze sa onime što "prirodno" znači. Prirodno znači da nešto ima svoju prirodu, ima svoju esenciju, bit. Proučavanjem onoga što neka stvar je, možete zaključiti što bi trebali činiti s tom stvari. Ne morate tražit pingvine.

Primjerice srce služi za pumpanje krvi, nema veze što postoji neko srce koje to ne ostvaruje. Možda u nekom restoranu nezdrave hrane ima stotinu ljudi kojima srce ne radi optimalno, ali to i dalje ne znači da srce nema za svoj cilj tjeranje krvi.

Ili općenitije, kada netko kaže prirodno onda misli na nešto što odgovara namjeni, ispravnoj funkciji; a kada kaže normalno onda misli na zadovoljavanje odgovarajućeg standarda. Isticanje da se nešto pojavljuje u prirodi nikako ne utječe na prigovor da je nešto neprirodno ili nenormalno. Sklonost opsesijama i ovisnostima se također javlja u prirodi, ali ne možete na temelju toga postići istovrijednost navedenoga i ljudskih normi.

Joj daj, kad bi u ljudskom društvu vladao zakon prirode onda bi sve bolesne ostavljali da umru, kao što je to slučaj u prirodi. Nema lijekova i terapija u prirodi.

Jel ti to mene zafrkavaš? Teorija "prirodnog prava" nema veze s time, pa sad sam ti objasnio. Ako nekome primjerice ne rade dobro pluća onda ćemo mu pomoći lijekovima i operacijom, pomoći ćemo mu kako bi njegova pluća ostvarila svoju namjenu, kako bi izdvajala kisik itd. Nema ništa "neprirodnog" u tome.

Kao što je Aristotel rekao, čovjek je racionalna životinja, po svojoj prirodi najpametnija stvar na ovoj zemlji. U ljudskoj je prirodi spoznati – učiti o svijetu i načinima kako ga promijeniti prema našim potrebama. Automobili, računala, neboderi, nuklearna energija, globalna trgovina, individualna prava na život, slobodu i vlasništvo te drugi uspjesi modernog civiliziranog svijeta, nisu nimalo "neprirodna" – prirodna su baš kao i ptičje gnijezdo i dabrove brane.

Opet ti izmišljaš neke gluposti, da nisi takav primitivac i da si građanin svijeta, posjetio bi koju stranu državu i vidio bi homoseksualne pingvine, ima ih u Toront. To ti je u Kanadi, zemlji slobode. Ali što ti znaš o tome.

Ali prirodno nema veze s...

Samo se dublje zakopavaš. Uostalom, da si ti homoseksualac, ili tvoj sin, odmah bi promijenio mišljenje.

Ne, ako imam određene moralne vrijednosti, onda ću ih se držati i kada utječu na mene, ili meni blisku osobu. Da mi je sin lopov, ne bih zato bio protiv privatnog vlasništva.

Možda, ali da upoznaš neki istospolni par odmah bi promijenio mišljenje.

Zašto pretpostavka da ne poznajem takav par. Zar stvarno misliš da jedini razlog protivljenja redefiniranju braka može biti neznanje. Znam da pokušavaš stalno pokazati da konzervativci ne koriste razum niti logiku, ali takvim napadima napadaš sam razum i logiku, misliš da nije bitno što se govori.

To je isto kao da kažeš da je licemjerno citirati neku povijesnu ličnost koja je navodno bila homoseksualna, a istodobno se protivim njihovu braku. Kakve to ima veze?

Kad si to već spomenuo, što ćemo sa Leonardom?

Što ćemo s njime?

Pa on je bio upečatljivo homoseksualnog ponašanja.

Ne nije, već smo ustanovili da "Da Vincijev kod" nije povijesna knjiga. Postoje različita mišljenja o njegovim sklonostima i aktivnostima, ali ne postoji nijedan dokaz da je ikada imao ikakvih odnosa, niti sa ženom niti s muškarcem. Freud je primjerice analizom njegova sna došao do zaključka da je bio latentno homoseksualan, ali da nikada nije djelovao po tim porivima - no nisam fan Freuda. S druge strane neki tvrde da je jedini razlog zašto bi trpio nesprtnog šegrta sklonog krađi bio njegov interes za njega u neumjetničkim područjima, ali nemamo nikakvih dokaza.

Naravno, tu je optužba zbog odnosa sa sedamnaestogodišnjom muškom prostitutkom, ali je oslobođen. (Optužbe su bile uobičajene u to vrijeme, teško dokazive i često podizane iz pakosti.) No, što god da je istina, kakve to veze ima?

Pa ako je Da Vinci bio homoseksualac onda trebamo priznati "istospolni brak."

Zašto? Čak i da prihvatimo tvoju logiku onda bi prije došli do zaključka da nema ništa problematično u seksu sa mladolikim muškim prostitutkama, a ne da trebamo priznati istospolni brak.

Pa ako je uspješni umjetnik poput njega bio homoseksualac onda je potrebno priznati brak. Sve je to dobro objasnio poznati hrvatski pisac, postoje i druge povijesne ličnosti za koje se priča da su...

Nema koristi od takve pogrešne logike. Ne postoji nikakva logička veza između (a) povijesna osoba X je prakticirala Y, i (b) Y je moralno opravdano. Isto tako možeš reći da je Hitler kao negativna ličnost navodno bio homoseksualac pa prema tome ne smijemo priznati brak. Jednostavno jedno ne slijedi iz drugog. Ili da je Hitler bio vegetarijanac, pa je onda vegetarijanstvo loše.

Bitno je ono što se priča, a ne tko priča. Tako stalno napadate po osobnoj liniji predstavnicu inicijative...

Bla bla bla... Ta vaša Markićka misli da samo majka i otac mogu prirodno odgajati djecu

Ne pratim baš medije pa ne znam što je izjavila; Ali muškarac i žena zajedno dobivaju dijete, tom djetetu je potrebna odgovarajuća skrb i odgoj, posebni doprinos i oca i majke. Ponekad su životne okolnosti takve da dijete ne odrasta uz oba roditelja, ali ne vidim što je tu toliko kontroverzno.

Pa ti si isti kao ona. Neki dan je rekla da treba oteti svu djecu poginulih branitelja domovinskog rata i poslati ih u Jasenovac.

Poprilično sam siguran da to nije rekla.

Je, je. Pitaj potpredsjednika sabora, i jednu ministricu.

I dalje sam siguran da to nije rekla.

Samo ti vjeruj što želiš. Da ta Markićka brine o obiteljima onda bi se borila protiv siromaštva, a ne za obitelj.

Borba za bračnu kultura je borba protiv siromaštva. Pogledaj statistike u stranim zemljama, shvatiti ćeš da je obitelj najbolje oružje protiv siromaštva. Djeca najbolje prolaze po većini indikatora zdravlja i blagostanja kada žive sa vjenčanim biološkim roditeljima, a daljnja erozija bračnih normi bi nepovoljno utjecala na djecu.

I nije stvar samo u ekonomskom učinku, postoje i drugi bitni utjecaji oca – većinom se radi o odsustvu oca. Mijenja se i uloga oca u društvu, odnosno države u obitelji koja mijenja oca. Kada obitelj nije u stanju izvršavati svoju zadaću onda se država mora uplitati. Obitelj više nije prvo i osnovno ministarstvo zdravlja, školstva, obrazovanja, odgoja, socijalne skrbi, gospodarstva, financija itd. nego sav taj posao preuzima Država, sa svojim Ministarstvima.

Ma treba se boriti za referendum o većim plaćama i za više radnih mjesta.

Ekonomija je komplicirana, ne samo da postoje ekonomisti koji se ne slažu međusobno nego postoje i drugi faktori, politički. Hoćemo li uvesti ili ukinuti porez na X, hoće li taj porez iznositi Y posto? Svatko ima svoje rješenje, i ne bih sada ulazio u takvu raspravu, ali sigurno je da bi tek tu došlo do neslaganja. Što god učinili neće se stvar momentalno popraviti, ako i izaberete najbolji mogući način - realno, a ne utopijski - netko će se buniti.

Ma dobro sad to, ali zašto tebi uopće smetaju "istospolni brakovi"?

Nije stvar u "istospolnim brakovima" nego je stvar u redefiniranju braka. Ne dolazi do neke nove institucije "istospolnog braka" koja postoji negdje, nego dolazi do potpune promjene postojeće institucije. Može se reći da se uništava postojeća institucija i nastaje nova.

Smatrati istospolni brak samo još jednom opcijom unutar institucije znači ignorirati činjenicu da institucija oblikuje motive zbog kojih joj se pridružujete. Brak je razvijen oko ideje spolne razlike i onoga što ta spolna razlika znači. Pretvoriti tu značajku u akcidentalnu, a ne esencijalnu znači promijeniti brak do neprepoznatljivosti. Homoseksualci žele brak zato što žele društveno odobravanje; ali priznavanjem "istospolnog braka" lišavamo brak njegovog društvenog značenja. "Istospolni brak" je tek dokaz tendencija postmoderne Države da preoblikuje sve odnose.

Društvo ima interesa u braku jer povezuje roditelje s djecom, a takav interes ne postoji u zajednici između dvoje ljudi istog spola. Prenošenje "braka" na istospolne parove imalo bi podjednako smisla kao prenošenje pravila košarke na nogomet.

Osim toga, kada bi istospolnu vezu priznali kao brak, nijedna javna institucija više ne bi učvrščivala ideju da djeca trebaju i majku i oca; da muškarci i žene u prosjeku imaju drugačije doprinose roditeljskom odgoju; i da dječaci i djevojčice trebaju i imaju koristi od majke i oca na različite načine.

Koja je poanta tog naprednjačkog braka; dvoje ili više ljudi je sretno i imaju erotične osjećaje međusobno? Nitko se nema pravo petljati u njihov život, ali bi se društvo i zakon trebali petljati u njihov život?

Konzervativci su protiv "istospolnog braka" odnosno tog novog braka jer misle da će institucija sigurno doživjeti propadanje. Više se neće raditi o vezi između generacija kojoj je cilj odgajanje djece, nego u najboljem slučaju o ugovoru o zajedničkom životu.

Kao što sam već spomenuo, konzervativci znaju da pravda/jednakost zahtijeva da se jednako tretira jednako, a različito različito. S obzirom da smatraju kako postoji bitna razlika između istospolnog odnosa i heteroseksualnih veza, onda i pravda zahtjeva da se tretiraju drugačije.

Ma opet pričaš gluposti, kakva promjena braka...

Evo jedan pojednostavljeni primjer; Zamisli da država dodjeljuje godišnje deset nagrada zbog posebnog doprinosa društvu. Dakle radi se o posebnoj nagradi, nagrađeni imaju poseban status, drugačije se osjećaju, ljudi ih drugačije doživljavaju itd. U jednom trenutku aktivisti za "nagradnu jednakost" promijene zakon i odluče da svi građani dobe po jednu nagradu. Je li se tom promjenom promijenio smisao, ugled i značaj nagrade?

Može li se uvjerljivo reći, pa što se ovih deset bune, oni dobiju svoju nagradu, što ih smeta ako svi drugi dobe nagradu. Kako ih to ugrožava, zar su toliko zli i ograničeni?

Ali brak nije nagrada.

Vidim da ne shvaćaš koncept i smisao uspoređivanja.

Ali tko si ti da tvrdiš da netko može dobiti nagradu, tko si ti da postavljaš standarde? Kršiš ljudsko pravo na nagradu, što je sljedeće? Znaš onu priču, prvo su došli po...

Joj, znam da me sad zafrkavaš.

A moram malo, vidim da si se sav ušvico objašnjavajući... Unatoč tome, ja sam siguran da bi Isus bio za...

Joj, pametniji si ti od takvih izjava, nećeš valjda uskoro počet davat numerološke argumente o 21. stoljeću.

Misliš uvjeriti nekog vjernika da bi druga božanska Osoba bila za takvu abominaciju? Ili možda imaš određeno sekularno viđenje pa misliš da bi židovski prorok prije dvije tisuće godina zagovarao ono što danas zagovaraju aktivisti.

I tek sam sad skužio da me opet zafrkavaš...

Moram kad si mi dosadio. Brak je očito pravo, radi se o pravu na sreću i ljubav koju će nam ostvariti trenutno vladajuće stranke.

Da, pogled na sabornike potiče svakog da veselo usklikne - ovo su ljudi će mi donijeti sreću i ljubav.

Treba nam promjena, vi konzervativci se držite nekih starih definicija.

Zapravo veliki broj se drži nečeg sličnog teoriji prirodnog prava,i smatra da brak ima svoju (stalnu) narav, i da je po svojoj naravi...

Kog briga za vaš sakrament?

Ne pričam o sakramentu, nego naravnoj instituciji. Zapravo pričamo o tome zašto bi se zakon time bavio, ali dobro.

Ma kakava naravna institucija, brak je društveni konstrukt.

Nije, ali prihvatimo argumenta radi da je. Što to ne bi onda značilo da društvo konstruira brak na referendumu.

Ne.

Pa tko će onda odlučiti?

Pa društvo će odlučiti, ali društvo naprednjačkih aktivista.

To je nešto poput onog, sve je relativno, tko si ti da odlučuješ - ja ću odlučiti?

Ne, prava odlučuju međunarodne organizacije.

Misliš, skupe se lobističke skupine, osmisle neki zakon i eto prava. Drugim riječima, prava su kad neke aktivističke organizacije pri nekoj međunarodnoj neizabranoj organizaciji koja nikom ne odgovara odluči da je nešto pravo.

Kad tako predstaviš stvar naravno da će zvučati glupo.

Pa, dobro što su ta prava, od kud dolaze, koji im je temelj?

Bla bla bla, opet ti. Poanta, je da se vi držite nečeg prastarog i mislite da je dobro jer je staro.

Ne, upravo suprotno. Konzervativci ne misle da je nešto dobro jer je staro, nego misle da je nešto staro jer je dobro. Ili ako baš hoćeš evolucijski, jer je prilagođeno.

Da, nešto je prastaro pa je dobro. Traje tisućljećima i onda će poslužiti i nama? (Hej, pa mi imamo fejzbuk. Stisnem promjena relationship statusa i to je to.)

Drago mi je da se i dalje šališ. Ali sama činjenica da je nešto "prastaro" daje nam još više razloga da se upitamo zašto je tu, zašto je postojalo kroz stoljeća i što će se dogoditi ako to maknemo. Zašto ukloniti ogradu, bez da znamo tko ju je i zašto postavio?

Vjeruješ li ti stvarno da različiti naprednjački aktivisti sa svojim velikim mozgovima mogu preorganizirati društvo bez ikakvih opasnosti?

Ma kakvo preorganiziranje, konzervativni aktivisti su ti koji su započeli ovaj referendum.

Konzervativni aktivisti, to se čini kao oksimoron, zar ne? Prije bi trebali reći tihisti – vidiš, ne postoji niti riječ za to. Jedini cilj konzervativaca je očuvati bračnu kulturu, iako je narušena, pokušavaju spriječiti njeno potpuno uništavanje. Jedini razlog zašto su se konzervativni tihisti odlučili aktivirati je kako bi obranili brak od vlade, paradoksalno, koristeći "državni" alat referenduma. Izjave i ponašanje koje je uslijedilo samo im daje opravdanje u tom razmišljanju.

Ma, nebitno je sad to, ja ću glasati za ljubav i sreću, JA ću glasati protiv.

Dobro, ja ću potaknut medijima isto na referendum. Moje ZA će potvrditi da je brak kulturna formulacija prirodnog sjedinjenja, i da ga je potrebno zaštiti od narušavanja od strane životinjske požude i plitkog sentimentalizma.

***

PS

Što? Neki drugi dijalog bi drugačije išao? Možda, ali kazivanje veli da je spomenuti išao baš kako je napisano. Kada bi netko želio pojasniti u više detalja bilo bi potrebno stotinjak stranica, ovo je tek skiciranje smjera odgovora, puno stvari nije niti spomenuto, a ono što je spomenuto je bolno očito svima. (Dobro, ne svima.)  

Stvar je u tome da već nakon prvih par pitanja čovjek osjeti nevjerojatnu dosadu, zašto bi itko trošio vrijeme raspravljajući protiv takvih očitih gluposti, samopobijajućih i auto-satirizirajućih već u trenutku čim ih netko izusti. Sigurno postoji bolji način da čovjek potroši svoje vrijeme?

Jedini, i glavni, problem je što se takve besmislice prihvaćaju bez ikakvog otpora; puka upornost, neiscrpno ponavljanje jeftinih sentimentalnih parola u medijima, dosađivanje ljudima sve dok se ne predaju i postanu ravnodušni... sve to dovodi do napredovanja naprednjaka, a to znači i nazadovanje društva.