Voljena braćo u
Kristu i poštovani čitaoci moga bloga, i svi vi, koji uživate ne
samo u praćenju medijskih rasprava, nego i čitanju mojih postova;
prisilivši svoju sopstvenu lijenost, nagnan bratskom ljubavlju,
potrudio sam se zapisati dijalog o braku.
Raspravljaju dva
poznanika draga; konzervativac (u smislu da je za kvazi
"konzervativnu" definiciju braka), i naprednjak (jer želi
promijeniti tu definiciju). Naprednjak zna da je konzervativac
upoznat s njihovim tehnikama raspravljanja, nema problema sa
suprotstavljanjem lingivstičkom vandalizmu naprednjaka tako da se
rasprava ne bavi takvim sporednim pitanjima - ponekad skrene i u tom
smjeru, ali samo nakratko.
Ne znam zašto su,
i kako, krenuli raspravljati, ali ipak neka ni jedan čitalac ne
misli da sam napisao išta drugo osim onoga, što sam čuo da se
prenosi kao istinito kazivanje.
***
Naprednjak: Ovaj referendum je
homofoban.
Konzervativac: Homofoban bi značilo da
ga pokreće iracionalan strah, a to nije slučaj. Ukoliko želiš
nešto reći protiv referenduma onda ćeš odgovoriti na argumente, a
ne jednostavno pripisati emocije svojih neistomišljenicima i na taj
način ih odbaciti. Odbaciti
argumente jer se navodno radi o fobiji pokazuje nedostatak poštovanja
prema razumu i prema osobi koja daje argument.
Ljudi koji koriste
takve izraze pokušavaju ugušiti svaku raspravu, pokopati legitimno
pitanje pod hrpom politički korektnog žargona. Korištenje riječi
"homofobija" u raspravama ne samo da ne daje nikakav
odgovor, nego i guši svaku raspravu.
N: Ali homofobija znači da ne
pristajete na sve zahtjeve gay aktivista.
K: Pa, ako ćeš mijenjati značenja
riječi kako bi upućivale na ono što ti želiš onda možeš uvijek
biti u pravu. Ovaj referendum ima za cilj spriječiti redefiniciju
braka, u onom obliku kakvom je zagovaraju naprednjački aktivisti i
političari – prema tvojoj definiciji valjda i je homofoban, ali
ako tako shvatimo "homofobiju" onda ta riječ gubi svaki
smisao.
N: Dobro da priznaješ.
K: Nemam što priznati. Protivljenje
redefiniciji se ne temelji na iracionalnom strahu kao što ta riječ
podrazumijeva. Možda se postojeća definicija braka ne sviđa
pojedinim aktivistima, ali što onda? (A to što postoje različite
besmislene odredbe o borbi protiv homofobije – optužba koje nema
svoju definiciju, niti postoji način kako je izbjeći, sve što se
ne sviđa aktivistima može biti proglašeno homofobnim – samo je
još jedan razlog zašto bi netko podržao postojeću definiciju.)
Upotrebljavaš takve izraze kako bi
zamijenio kognitivno
stanje (stav) za afektivno stanje (mržnju, strah). Korištenjem tog
izraza zapravo želiš reći da oni koji zagovaraju
tradicionalne vrijednosti ne razmišljaju nego samo osjećaju; nešto
u što ćeš teško uvjeriti ljude. Pogotovo kada uzmemo u obzirom
emotivizam naprednjaka i njihovu priču o "sreći i ljubavi"
– možda se radi o projekciji?
Pa konzervativci niti ne
razmišljaju, da su sposobni za kritičko razmišljanje shvatili bi
da je potrebna redefinicija.
Kritički
promišljati ne znači protiviti se, nego procijeniti, testirati,
analizirati, ispitati, odvojiti ispravno od pogrešnog. Kritička
Teorija kakvu naslijeđuješ iz Frankfurtske škole je tendenciozan i
samoslužeći izraz. Postoje stvari koje treba očuvati, možeš
kritički promišljati o tradicionalnom braku i doći do zaključka
da se radi o instituciji koju treba podržati.
Ali ovaj referendum je protiv svih
kojih drugačije razmišljaju
Kao i u slučaju kritičko
razmišljanja, naprednjaci nisu ti koji posjeduju "drugačije
razmišljanje". Ovaj referendum je protiv nekog u istoj mjeri
kao što je zakon koji onemogućuje da slijepci voze auto protiv
slijepaca. Referendum nije protiv nikoga.
Pa kako nije, ovaj referendum je
protiv svih koji ne žive u zajednici muškarca i žene, radi se o
uplitanju u privatni život.
Nema nikakvog
uplitanja u privatni život, tko se kome upliće.
Pa dobro, to se tako kaže, Crkva se
upliće nekom u krevet i slično. Referendum sprečava da dvoje ljudi
istog spola sklopi brak.
I na koji način je
to uplitanje u privatni život?
Pa zato što je brak privatna stvar.
Ne, nije. Brak je
suprotnost privatnoj stvari. Zašto bi onda uopće bio brak u zakonu?
Ali moja prijateljica je primjerice
kupila bijelu vjenčanicu i jedino što želi je organizirati veliko
slavlje.
Dobro, i? Pričaš
o vjenčanju, a to je ceremonija. Ako želi može organizirati bilo
kakvu zabavu, pozvati koga god želi, a povod može biti što god
želi. Nitko joj to ne brani. Može sklopiti što god želi s kime
god to želi. (Glavno da ona zna što bijela vjenčanica
simbolizira.)
Pa vi joj branite!
Na koji način?
Pa neće ona samo slavlje pred
prijateljima i rodbinom, ona hoće da svi to priznaju, da to bude u
zakonu.
Pa zašto bi to
bilo u zakonu?
Pa zato što ona ima pravo na to.
Zašto bi imala
pravo na to?
Zato što ti imaš isto pravo.
Nemam, ne mogu se
oženiti s drugim muškarcem.
Ma joj, opet sve preokrećeš. Ti se
ni ne želiš ženiti muškarcem.
Baš
heteronormativno od tebe da to pretpostavljaš. Ako si nađem ženu
mogu se ženit, ako si nađem muškarca ne mogu. Isto tako, ako si
ona nađe ženu ne može, ako nađe muškarca onda može.
Joj, baš si glup. Ti samo želiš
spriječiti nečije pravo na ljubav i sreću.
Kakve veze sad ima
ljubav i sreća?
Pa rekli su u saboru, njih smo
izabrali da bi nam ostvarili ljubav i sreću.
Ali brak nije u
zakonu zato što se dvoje ljudi vole, ili zato što postoji "pravo
na sreću".
Nego zašto je onda u zakonu?
Pa to i je pitanje
o kojemu bi trebali raspravljati. (Zašto uopće imamo instituciju
braka? Koji joj je smisao? Ima li veze sa djecom? Je li brak samo
prepoznavanje prijateljstva i nekog oblika intimnog odnosa? Je li
brak financijski ugovor?)
Pa, dobro reci onda zašto?
Zbog djece. Država
ima legitimne interese u svojoj budućnosti, odnosno svojem
održavanju putem djece - njihovom socijalizacijom, zaštitom i
transformacijom u produktivne građane koji će doprinositi društvu.
To naravno ne znači da bi se država trebala svugdje uplitati, ali
opisani interesi opravdavaju državno prepoznavanje i regulaciju
braka kao zajednice samo jednog muškarca i samo jedne žene.
Joj, to nema smisla, nemaju svi
djecu, niti svi mogu imati djecu.
Definicija braka je
naravno šira, ali nećemo sad u to ulaziti. Stvar je u tome da je
heteroseksualna veza po svom tipu plodna, ne postoji ništa u prirodi
heteroseksualne zajednice što isključuje mogućnost prokreacije.
Naravno, ona je nekad po svom učinku neplodna.
Pa onda možemo reći da je
istospolni par poput neplodnog heteroseksualnog.
Ne, jer u slučaju
istospolne zajednice, sama priroda zajednice isključuje mogućnost
prokreacije. Istospolni parovi nisu neplodni na isti način kao što
su neplodni neki raznospolni parovi. "Plodno" i "neplodno"
možemo smisleno koristi samo za stvari u čijoj je prirodi da
rađaju. Prema tome, reći da su istospolni parovi neplodni je isto
kao i reći da je čekić mrtav.
Istospolna
zajednica je esencijalno neplodna, neplodna po samoj svojoj prirodi,
a raznospolne zajednice su tek slučajno neplodne. Raznospolni par je
"neplodan" zato što je jedan partner neplodan; ali
zajednica dviju homoseksualnih osoba je u pravilu zajednica dviju
plodnih žena ili dva plodna muškarca.
Joj opet ti po svom. Onda bi zakon
mogao zadržati samo one brakove koji žele imati djecu?
E tek to bi bilo
kršenje privatnosti. Kako dokazati namjeru para? Koliko godina ih
pratiti? Kako kontrolirati njihovo ponašanje? Čak i kada bi
zanemarili praktični problem, takvo uplitanje nije dopustivo.
Da bi bio
praktičan, zakon negdje mora podvući crtu, granica između
heteroseksualnog i homoseksualnog para je jasna i utemeljena na
stvarnosti jer većina heteroseksualnih brakova stvarno rezultira
potomcima. Zakonu je potrebna učinkovitost. Zakon se ne bavi
pojedincima, nego kategorijama. Homoseksualci se ne mogu
razmnožavati, heteroseksualci mogu, to je razlika koja čini
razliku.
Ma nisi niš objasnio!
Možeš to ovako
shvatiti; Zakon dopušta pojedincima iznad zakonske dobi da piju
alkohol zato što je to povezano s njihovom zrelošću. Činjenica da
postoje nezreli odrasli ljudi ne znači da zakon o alkoholu nema
nikakve veze sa zrelošću ili da bi trebali i djeci dopustiti
alkoholiziranje.
I što ako neki par hoće sklopiti
brak, ali izjavi da ne želi imati djecu, da ih nikada neće imati?
Ne znam, ništa
valjda. Što ako netko položi vozački ispit i dobi vozačku te pri
preuzimanju kaže da ne namjerava nikada voziti? Ili možda nema niti
što voziti – možda se situacija promijeni?
Koda slušam onu Markićku, iz
stupidno nazvane klerofašističke inicijative "u ime obitelji".
Naziv inicijative
je upravo ovo o čemu sam pričao. Nazivom poručuju da je brak
povezan s djecom, žele reći da brak postoji radi stvaranja i
održavanja obiteljskog života, korijeni leže u prirodnom
nadopunjavanju: muško i žensko se zajedno spaja jedan-na-jedan, s
namjerom stvaranja još jednoga.
Taj novi, rođen
fuzijom različitih identiteta svojih roditelja, time proširuje
uniju dvoje u zajednicu više njih. Brak prepoznaje, slavi, i štiti
ovaj osnovni izvor ljudskog društva. To nije roba koju možete
kupiti, ili pravo na koje se možete pozivati; njegovo značenje i
njegova vrijednost je bila shvaćena puno prije nego što se pojavila
ideja prava, i prije nego što je počelo oštro natjecanje oko njih.
Ma nisi me uvjerio da brak ima
ikakve veze s djecom.
Pa, zapravo sam
samo želio reći da je državni interes u braku povezan s djecom.
Da, baš si me svojom pričom o
seksu parova i plodnošću uvjerio, Crkva je općenito opsjednuta
seksom, stalno o tome priča.
Ne, priča ona o
svačemu, samo što je moderni svijet, posebno medijski, fokusiran na
seks. Što će drugo prenijeti, čuti i zapamtiti nego neke izjave o
seksu. I ne znam zašto je tu Crkva bitna u raspravi oko referenduma?
Joj daj, to je ko onda kad ste
pokušali spriječiti uvođenje zdravstvenog odgoja.
Misliš ono kad se
država uplitala u privatni život, i to najmlađih.
Dobar pokušaj preokretanja stvari,
ali svi znamo da živimo u sekularnoj državi.
Misliš sekularna u
smislu da se država neće prisilom uplitati u privatni život.
Haha, još jedan pokušaj da sve
preokreneš naopačke. Sjećamo se svi kako se Crkva uplitala u to
pitanje.
Misliš, ometala je
uplitanje aktivističkih skupina koje su uvele odgoj u privatni
život?
Joj, opet ti. Zato i velim da ste
opsjednuti seksom.
Nije nitko
opsjednut seksom - osim možda sekularni svijet. Radi se o području
ljudskog života u kojem su ljudi pozvani pokazati vrline, baš kao i
primjerice hrabrost suočeni s opasnošću.
Naravno, seks
stvarno podiže vlastita jedinstvena moralna pitanja zato što je
seks sredstvo kojim nastaju nova ljudska bića. Seks je također
ispunjen emocijama koje su povezane s našim osjećajem identiteta,
stida i samopoštovanja. Zato je silovanje različito, i gore, od
običnog napada; zato čak i najveći seksualni libertini ne bi
nikada sanjali da okolo u javnosti paradiraju goli; zato također
smatraju kako je seksualno zlostavljanja jedinstveno teški moralni
prijestup; zato su ljubomorni prema suparnicima za naklonost
ljubavnika na način koji nisu ljubomorni na poslovne rivale; i tako
dalje. Sve navedeno je očito, i nema veze sa opsjednutošću.
Uostalom, ti si
spomenuo to pitanje zdravstvenog odgoja, ne znam kakve to uopće ima
veze s referendumom niti kakve veze ima Crkva s referendumom.
Da, kao ne znaš vezu Crkve i
referenduma?
Pa reci mi.
Svi znamo da je
Markićka član opus dei kulta, skupa s onim fizičarom koji radi u
CERN-u na stroju koji će uništiti svijet. Sve ti je o tome napisano
u povijesnoj knjizi Dana Browna.
Prošao sam tek dio
njegove knjige, ali prošao sam nešto više tekstova koji se bave
opvrgavanjem njegovih teza, poprilično sam siguran da to nije
nikakva povijesna knjiga.
Hm, možda si u pravu. Nisam je ni
ja čitao.
Da, to je sad
aktualno reć, neš ko prije Coelho. Ali ne vidim kakve veze ima
Markićka, valjda ćeš se fokusirati na ono što ona priča?
Možda i bi, ali radi se o jako
moćnoj ženi, ima i vikendicu s nogometnim igralištem, sve joj je
to opus dei kupio.
Vidio sam slike
kuće, lijepa je, moja prva reakcija je bila; Super, kako bih si ja
mogao priuštiti takvu kuću? Što moram učiniti? Vidim da je
završila medicinu, ima karijeru, govori više jezika, suprug joj je
isto uspješan, ima poduzeće kojem ide dobro, zapošljava ljude...
Sjajno, kad bih samo mogao emulirati njen uspjeh.
Pa ti nisi normalan. To treba sve
razrušiti i svakome dat po jednu ciglu.
Zašto? Zato što
nisam ljubomoran? Sjajno za nju, sjajno za Hrvatsku, a očito sjajno
i za demokraciju. Dovoljno je samostalna da si može priuštiti sukob
s cijelom političkom elitom. Da nam je bar više takvih ljudi.
Ak je tak super zašto ne pomaže
nikome?
Jesi siguran da ne
pomaže? Nekako si se brzo počeo uplitati u njen privatni život,
zar nisi još malo prije bio protiv uplitanja u nečiji život? (Iako
si pogrešno shvatio što znači uplitanje.)
Osim toga, ono što
sigurno znamo je da organizira prehranu za djecu u Ekvadoru.
Posjetila je Ekvador i pomogla je osnovati ogranak Marijinih obroka u
siromašnom predgrađu, radi se o djeci koja često jedini obrok
dobivaju upravo u školi. Zajednica koja školuje i hranu djecu
također pomaže tinejđerkama bez doma, neke od njih su žrtve
nasilja.
Ne samo da je to
poznato meni, nego su je LGBT aktivisti napali zbog njene
organizacije. Od svih stvari, oni je napadaju jer hrani siromašne i
zlostavljane djevojčice. Takvu vijest čovjek ne bi mogao ni
izmisliti.
Ma to su neka njena mutna posla...
Sad bi ti rekao ko
je tu mutan.
Ali lukavo je da ste stavili ženu,
sad je nitko ne može napadati.
Ne možete je
napadati, ti se šališ? Što bi tek onda napravili nekom muškarcu?
Očito je da vi naprednjaci sa posebnim guštom napadate žene koje
se zalažu za konzervativne vrijednosti. I zašto je bitno što je
ona žena? Valjda je bitno što priča.
Da, da, dobro vi znate što ste
napravili.
Ok, nije mi jasno o
čem pričaš. Ali mislim da smo zastranili...
Izgleda da jesmo, pa di smo stali?
Nisi bio zadovoljan
mojom tvrdnjom da se država petlja u brak samo zbog djece.
E, da. Zašto bi to bilo tako, zašto
brak ne bi imao veze sa nekim romantičnim osjećajima, ili
zajedničkim životom, ili nekim interesom?
Kako to misliš,
daj mi primjer?
Pa recimo moja najdraža
kolumnistica tvrdi da je brak kad dvoje ljudi žive zajedno.
Primjerice ona njemu kuha čaj, on njoj kupi knjigu koju želi. Ona
radi ajvar jer to obitelj voli, iako ona u tome ne uživa. Kada je on
na putu po lošem vremenu ona je zabrinuta. Njemu ne smeta njezino
prezime itd. (Jer je za brak to nebitno. Kao što je nebitno pred
kime je sklopljen i je li uopće službeno sklopljen, kao što su
nebitni prezime, dob i spol.)
Ček, nije mi
jasno, jel ona u braku sa svojim sinom?
Fuj, kakve su to ideje. Zaš bi bila
u braku sa svojim sinom?
Pa sve što si
nabrojao vrijedi u njenom odnosu sa sinom. I nije mi jasno zašto je
ona protiv referenduma. Niš mi nije jasno, o čemu ona priča uopće.
Zašto bi zakon brinulo što ona peče ajvar nekom - osim možda
zdravstvenu inspekciju ako nekome pozli.
Joj opet si sve preokenuo.
Nisam ništa
preokrenuo. Tvoja definicija nema nikakvog smisla.
Ma ti si samo protiv njihove
slobode.
Opet ti sa svojim
teorijama, kakva sad sloboda. Država se upliće u nečiji život
zato da bi mu dala slobodu? Slobodni su i ovak, tko ih dira.
Ali što ako dvoje ljudi živi
zajedno, brinu se jedan o drugom, dok je jedan na poslu, drugi sprema
ručak i slično?
Misliš poput unuka
koji rad dok je njegov djed doma?
Ne, to, očito ne bi bio brak.
Da, očito ne bi.
Opet me pokušavaš zbuniti. Prvo si
počeo pričati o seksu i prokreaciji, sad opet nešto prigovaraš.
Zašto uopće uvijek krećete od toga da homoseksualci ne mogu
stvoriti u svom odnosu dijete, opsjednuti ste seksom. Samo o tome
pričate, zašto brak ne bi bilo dvoje ljudi neovisno o njihovom
odnosu?
Misliš primjerice
ja i moj kolega s kojim igram tenis svakog tjedna? Zajedno dijelimo
termin, samo je njegovo ime na rezervaciji, trebalo bi to urediti.
Jesmo li nas dvojica u braku?
Opet sve preokrećeš. Pa očito
niste, ali nisam mislio na takav odnos nego...
Na što
si onda mislio?
Pa odnos između dvoje ljudi, koji
se poznaju, druže se, možda i žive zajedno, znaš...
Koja je razlika
toga i svega što si do sada rekao, i zašto samo dvoje?
Opet ti neš svoje. Zašto oni ne bi
imali razne pogodnosti?
Zašto djed i unuk
ne bi imali sva prava, ili tri prijatelja koji se samo druže? Skup
pravnih "benefita" na koje se pokušavaš pozvati nikada
nije ni bio prepoznavanje "ljubavi", ili zajedničkog
života, ili interesa. Benefiti postoje jer se iz zajedništva jednog
određenog muškarca i jedne određene žene nastaje novi život, a
djecu se najbolje odgaja u odgovorne odrasle osobe u okruženju
stabilnog, dobro opskrbljenog, neovisnog domaćinstva s majkom i s
ocem. Brak je, po naravi, povezan s djecom.
Joj dosta mi je tebe, stalno pišeš
neke homofobične gluposti. Ti si jednostavno protiv "bračne
jednakosti".
Ne, ja mislim da
jednako trebamo tretirati jednako, a različito različito, upravo
kako to jednakost zahtijeva. S obzirom da istospolne i raznospolne
veze nisu jednake ne treba ih niti tretirati jednako.
Recimo da jedan muškarac ima
dijete, i doseli se svojem partneru, zar to nije brak, zar mu to nije
drugi otac?
Nije to brak, i
zašto bi mu to bio otac? Misliš nešto poput tog da se moj
razvedeni prijatelj doseli u moj stan i neko vrijeme živi kod mene,
pa ja magično postajem tata njegovog djeteta. Ili da se kćer doseli
kod svoje majke s djetetom pa odjednom ima dvije mame, a ne mamu i
baku.
A i uvijek mi je
zanimljivo od kuda sva ta djeca u takvim vezama?
Postoji puno načina. Zar si ti
protiv toga da homoseksualni ljudi iskuse radost majčinstva ili
očinstva?
Misliš
na onu važnu vezu između djeteta i roditelja, vezu koja je toliko
bitna u životu čovjeka?
Eto vidiš da shvaćaš, možda ipak
nisi izgubljen slučaj.
Naravno da shvaćam.
Ti misliš da postoji bitna veza između majke i djeteta, odnosno oca
i djeteta, ali misliš da je bitan samo roditelj u tome. Nema veze
što oduzimaš djetetu oca ili majku kako bi ostvario svoju želju.
Nema veze što djetetu oduzimaš upravo ono što sebi želiš
priskrbiti – odnos roditelj dijete.
Gluposti. Što s djecom u domovima?
Što s njima?
Pa mogli bi njih udomiti kod
istospolnih parova.
Zašto? Postoji
višestruko više parova koji žele posvojiti nego što postoji
djece. Zašto ta djeca ne bi imala mamu i tatu? Samo zato da ispunimo
želje nekih aktivista?
Ma ti želiš da djeca odrastaju u
patrijahalnoj obitelji. Moj stari je bio idiot, a mama luđakinja, i
bilo bi mi bolje da su me odgajala dva muškarca ili dvije žene.
Misliš dva
muškarca poput tvog oca, ili dvije žene poput tvoje majke?
Ne, homoseksualci su super. Svi
istospolni parovi traju vječno, svi su sretni i puni ljubavi.
Da, poznato je
zalaganje aktivista za obiteljske vrijednosti. Sjećamo se svi
njihovih slogana "očuvajmo atomsku obitelj" i slično; a i
statistike potvrđuju da su svi skloni monogamiji i obiteljskom
životu. Poznat je stereotip o homoseksualcu koji samo želi pronaći
savršenog muškarca, oženiti se s njime, preseliti u mirno
predgrađe i odgajati djecu koja im se rode.
Ali zar nisi vidio kako su
simpatični svi koji ih podržavaju, pjevaju i sve?
Da, u vezi toga.
Zar nije čudno da ljudi koji godinama omalovažavaju i ismijavaju
brak odjednom žele brak za sve. Netko bi mogao pomisliti da su samo
pronašli novi način kako uništiti njima mrski brak, novi način
borbe protiv "standarda i normi" patrijahalnog društva za
koje oni misle da ih osuđuju.
Zapravo, kada bih
koristio tvoj vokabular, rekao bih da su homofobni - ne žele slaviti
tu posebnu ljubav koju ne može ograničiti komad papira koji
označuje da muškarac posjeduju ženu, ili što već obično
izjavljuju.
Nekako sumnjam da bi ti slavio
njihove veze?
Ne bih, ali to nije
niti bitno za ovaj referendum. Bitno je zašto bi se država petljala
u brak, a razlog za to su djeca, žele povezati djecu sa svojim
roditeljima.
Joj dosta mi je i tebe i
klerofašista iz "u ime obitelji". Zajedno sa svim pričama
o tome da je djeci najbolje u braku s ocem i majkom.
Ali radi se o
znanstveno utvrđenoj činjenici, možeš i predvidjeti na temelju
evolucije takve rezultate statistika, najbolja okolina za rast djece
je uz njihove roditelje.
Ma to su gluposti. Da je takva
obitelj normalna onda ne bi bilo nesretnih brakova i nasilja.
Na temelju čega si
to zaključio?
Pa tak je poznata feministička
aktivistica rekla. Nema smisla reći da je nešto normalno kada
postoje nesretne obitelji.
Apsurdan zaključak.
To je kao da liječnik kaže; "Srce vam ne tjera krv, ali tko
sam ja da kažem kako bi srce trebalo tjerati krv. Nemam ja vama što
savjetovati, svatko neka radi što želi. Kada bi srce služilo za
tjeranje krvi onda bi svako srce tjeralo krv, ne bi bilo bolesti."
Ma jel ti to meni pokušavaš neke
argumente prirodnog prava podvalit?
Ne baš, ali zar bi
to bilo pogrešno?
Naravno da bi, svi znamo za
homoseksualne pingvine.
Kakve to veze ima?
Pa homoseksualni pingvini postoje,
homoseksualni pingvini žive u prirodi, znači nema smisla reći da
je to neprirodno ili nenormalno.
Dobro, ali to nema
veze sa onime što "prirodno" znači. Prirodno znači da
nešto ima svoju prirodu, ima svoju esenciju, bit. Proučavanjem
onoga što neka stvar je, možete zaključiti što bi trebali činiti
s tom stvari. Ne morate tražit pingvine.
Primjerice srce
služi za pumpanje krvi, nema veze što postoji neko srce koje to ne
ostvaruje. Možda u nekom restoranu nezdrave hrane ima stotinu ljudi
kojima srce ne radi optimalno, ali to i dalje ne znači da srce nema
za svoj cilj tjeranje krvi.
Ili općenitije,
kada netko kaže prirodno onda misli na nešto što odgovara namjeni,
ispravnoj funkciji; a kada kaže normalno onda misli na
zadovoljavanje odgovarajućeg standarda. Isticanje da se nešto
pojavljuje u prirodi nikako ne utječe na prigovor da je nešto
neprirodno ili nenormalno. Sklonost opsesijama i ovisnostima se
također javlja u prirodi, ali ne možete na temelju toga postići
istovrijednost navedenoga i ljudskih normi.
Joj daj, kad bi u ljudskom društvu
vladao zakon prirode onda bi sve bolesne ostavljali da umru, kao što
je to slučaj u prirodi. Nema lijekova i terapija u prirodi.
Jel ti to mene
zafrkavaš? Teorija "prirodnog prava" nema veze s time, pa
sad sam ti objasnio. Ako nekome primjerice ne rade dobro pluća onda
ćemo mu pomoći lijekovima i operacijom, pomoći ćemo mu kako bi
njegova pluća ostvarila svoju namjenu, kako bi izdvajala kisik itd.
Nema ništa "neprirodnog" u tome.
Kao što je
Aristotel rekao, čovjek je racionalna životinja, po svojoj prirodi
najpametnija stvar na ovoj zemlji. U ljudskoj je prirodi spoznati –
učiti o svijetu i načinima kako ga promijeniti prema našim
potrebama. Automobili, računala, neboderi, nuklearna energija,
globalna trgovina, individualna prava na život, slobodu i vlasništvo
te drugi uspjesi modernog civiliziranog svijeta, nisu nimalo
"neprirodna" – prirodna su baš kao i ptičje gnijezdo i
dabrove brane.
Opet ti izmišljaš neke gluposti,
da nisi takav primitivac i da si građanin svijeta, posjetio bi koju
stranu državu i vidio bi homoseksualne pingvine, ima ih u Toront. To
ti je u Kanadi, zemlji slobode. Ali što ti znaš o tome.
Ali prirodno nema
veze s...
Samo se dublje zakopavaš. Uostalom,
da si ti homoseksualac, ili tvoj sin, odmah bi promijenio mišljenje.
Ne, ako imam
određene moralne vrijednosti, onda ću ih se držati i kada utječu
na mene, ili meni blisku osobu. Da mi je sin lopov, ne bih zato bio
protiv privatnog vlasništva.
Možda, ali da upoznaš neki
istospolni par odmah bi promijenio mišljenje.
Zašto pretpostavka
da ne poznajem takav par. Zar stvarno misliš da jedini razlog
protivljenja redefiniranju braka može biti neznanje. Znam da
pokušavaš stalno pokazati da konzervativci ne koriste razum niti
logiku, ali takvim napadima napadaš sam razum i logiku, misliš da
nije bitno što se govori.
To je isto kao da
kažeš da je licemjerno citirati neku povijesnu ličnost koja je
navodno bila homoseksualna, a istodobno se protivim njihovu braku.
Kakve to ima veze?
Kad si to već spomenuo, što ćemo
sa Leonardom?
Što ćemo s njime?
Pa on je bio upečatljivo
homoseksualnog ponašanja.
Ne nije, već smo
ustanovili da "Da Vincijev kod" nije povijesna knjiga.
Postoje različita mišljenja o njegovim sklonostima i aktivnostima,
ali ne postoji nijedan dokaz da je ikada imao ikakvih odnosa, niti sa
ženom niti s muškarcem. Freud je primjerice analizom njegova sna
došao do zaključka da je bio latentno homoseksualan, ali da nikada
nije djelovao po tim porivima - no nisam fan Freuda. S druge strane
neki tvrde da je jedini razlog zašto bi trpio nesprtnog šegrta
sklonog krađi bio njegov interes za njega u neumjetničkim
područjima, ali nemamo nikakvih dokaza.
Naravno, tu je
optužba zbog odnosa sa sedamnaestogodišnjom muškom prostitutkom,
ali je oslobođen. (Optužbe su bile uobičajene u to vrijeme, teško
dokazive i često podizane iz pakosti.) No, što god da je istina,
kakve to veze ima?
Pa ako je Da Vinci bio homoseksualac
onda trebamo priznati "istospolni brak."
Zašto? Čak i da
prihvatimo tvoju logiku onda bi prije došli do zaključka da nema
ništa problematično u seksu sa mladolikim muškim prostitutkama, a
ne da trebamo priznati istospolni brak.
Pa ako je uspješni umjetnik poput
njega bio homoseksualac onda je potrebno priznati brak. Sve je to
dobro objasnio poznati hrvatski pisac, postoje i druge povijesne
ličnosti za koje se priča da su...
Nema koristi od
takve pogrešne logike. Ne postoji nikakva logička veza između (a)
povijesna osoba X je prakticirala Y, i (b) Y je moralno opravdano.
Isto tako možeš reći da je Hitler kao negativna ličnost navodno
bio homoseksualac pa prema tome ne smijemo priznati brak. Jednostavno
jedno ne slijedi iz drugog. Ili da je Hitler bio vegetarijanac, pa je
onda vegetarijanstvo loše.
Bitno je ono što
se priča, a ne tko priča. Tako stalno napadate po osobnoj liniji
predstavnicu inicijative...
Bla bla bla... Ta vaša Markićka
misli da samo majka i otac mogu prirodno odgajati djecu
Ne
pratim baš medije pa ne znam što je izjavila; Ali muškarac i žena
zajedno dobivaju dijete, tom djetetu je potrebna odgovarajuća skrb i
odgoj, posebni doprinos i oca i majke. Ponekad su životne okolnosti
takve da dijete ne odrasta uz oba roditelja, ali ne vidim što je tu
toliko kontroverzno.
Pa ti si isti kao ona. Neki dan je
rekla da treba oteti svu djecu poginulih branitelja domovinskog rata
i poslati ih u Jasenovac.
Poprilično sam
siguran da to nije rekla.
Je, je. Pitaj potpredsjednika
sabora, i jednu ministricu.
I dalje sam siguran
da to nije rekla.
Samo ti vjeruj što želiš. Da ta
Markićka brine o obiteljima onda bi se borila protiv siromaštva, a
ne za obitelj.
Borba za bračnu
kultura je borba protiv siromaštva. Pogledaj statistike u stranim
zemljama, shvatiti ćeš da je obitelj najbolje oružje protiv
siromaštva. Djeca najbolje prolaze po većini indikatora zdravlja i
blagostanja kada žive sa vjenčanim biološkim roditeljima, a
daljnja erozija bračnih normi bi nepovoljno utjecala na djecu.
I nije stvar samo u
ekonomskom učinku, postoje i drugi bitni utjecaji oca – većinom
se radi o odsustvu oca. Mijenja se i uloga oca u društvu, odnosno
države u obitelji koja mijenja oca. Kada obitelj nije u stanju
izvršavati svoju zadaću onda se država mora uplitati. Obitelj više
nije prvo i osnovno ministarstvo zdravlja, školstva, obrazovanja,
odgoja, socijalne skrbi, gospodarstva, financija itd. nego sav taj
posao preuzima Država, sa svojim Ministarstvima.
Ma treba se boriti za referendum o
većim plaćama i za više radnih mjesta.
Ekonomija je
komplicirana, ne samo da postoje ekonomisti koji se ne slažu
međusobno nego postoje i drugi faktori, politički. Hoćemo li
uvesti ili ukinuti porez na X, hoće li taj porez iznositi Y posto?
Svatko ima svoje rješenje, i ne bih sada ulazio u takvu raspravu,
ali sigurno je da bi tek tu došlo do neslaganja. Što god učinili
neće se stvar momentalno popraviti, ako i izaberete najbolji mogući
način - realno, a ne utopijski - netko će se buniti.
Ma dobro sad to, ali zašto tebi
uopće smetaju "istospolni brakovi"?
Nije stvar u
"istospolnim brakovima" nego je stvar u redefiniranju
braka. Ne dolazi do neke nove institucije "istospolnog braka"
koja postoji negdje, nego dolazi do potpune promjene postojeće
institucije. Može se reći da se uništava postojeća institucija i
nastaje nova.
Smatrati istospolni
brak samo još jednom opcijom unutar institucije znači ignorirati
činjenicu da institucija oblikuje motive zbog kojih joj se
pridružujete. Brak je razvijen oko ideje spolne razlike i onoga što
ta spolna razlika znači. Pretvoriti tu značajku u akcidentalnu, a
ne esencijalnu znači promijeniti brak do neprepoznatljivosti.
Homoseksualci žele brak zato što žele društveno odobravanje; ali
priznavanjem "istospolnog braka" lišavamo brak njegovog
društvenog značenja. "Istospolni brak" je tek dokaz
tendencija postmoderne Države da preoblikuje sve odnose.
Društvo ima
interesa u braku jer povezuje roditelje s djecom, a takav interes ne
postoji u zajednici između dvoje ljudi istog spola. Prenošenje
"braka" na istospolne parove imalo bi podjednako smisla kao
prenošenje pravila košarke na nogomet.
Osim toga, kada bi
istospolnu vezu priznali kao brak, nijedna javna institucija više ne
bi učvrščivala ideju da djeca trebaju i majku i oca; da muškarci
i žene u prosjeku imaju drugačije doprinose roditeljskom odgoju; i
da dječaci i djevojčice trebaju i imaju koristi od majke i oca na
različite načine.
Koja je poanta tog
naprednjačkog braka; dvoje ili više ljudi je sretno i imaju
erotične osjećaje međusobno? Nitko se nema pravo petljati u njihov
život, ali bi se društvo i zakon trebali petljati u njihov život?
Konzervativci su
protiv "istospolnog braka" odnosno tog novog braka jer
misle da će institucija sigurno doživjeti propadanje. Više se neće
raditi o vezi između generacija kojoj je cilj odgajanje djece, nego
u najboljem slučaju o ugovoru o zajedničkom životu.
Kao što sam već
spomenuo, konzervativci znaju da pravda/jednakost zahtijeva da se
jednako tretira jednako, a različito različito. S obzirom da
smatraju kako postoji bitna razlika između istospolnog odnosa i
heteroseksualnih veza, onda i pravda zahtjeva da se tretiraju
drugačije.
Ma opet pričaš gluposti, kakva
promjena braka...
Evo jedan pojednostavljeni primjer;
Zamisli da država dodjeljuje godišnje deset nagrada zbog posebnog
doprinosa društvu. Dakle radi se o posebnoj nagradi, nagrađeni
imaju poseban status, drugačije se osjećaju, ljudi ih drugačije
doživljavaju itd. U jednom trenutku aktivisti za "nagradnu
jednakost" promijene zakon i odluče da svi građani dobe po
jednu nagradu. Je li se tom promjenom promijenio smisao, ugled i
značaj nagrade?
Može li se uvjerljivo reći, pa što
se ovih deset bune, oni dobiju svoju nagradu, što ih smeta ako svi
drugi dobe nagradu. Kako ih to ugrožava, zar su toliko zli i
ograničeni?
Ali brak nije nagrada.
Vidim da ne shvaćaš
koncept i smisao uspoređivanja.
Ali tko si ti da tvrdiš da netko
može dobiti nagradu, tko si ti da postavljaš standarde? Kršiš
ljudsko pravo na nagradu, što je sljedeće? Znaš onu priču, prvo
su došli po...
Joj, znam da me sad zafrkavaš.
A moram malo, vidim da si se sav
ušvico objašnjavajući... Unatoč tome, ja sam siguran da bi Isus
bio za...
Joj, pametniji si
ti od takvih izjava, nećeš valjda uskoro počet davat numerološke
argumente o 21. stoljeću.
Misliš uvjeriti
nekog vjernika da bi druga božanska Osoba bila za takvu abominaciju?
Ili možda imaš određeno sekularno viđenje pa misliš da bi
židovski prorok prije dvije tisuće godina zagovarao ono što danas
zagovaraju aktivisti.
I tek sam sad
skužio da me opet zafrkavaš...
Moram kad si mi dosadio. Brak je
očito pravo, radi se o pravu na sreću i ljubav koju će nam
ostvariti trenutno vladajuće stranke.
Da, pogled na
sabornike potiče svakog da veselo usklikne - ovo su ljudi će mi
donijeti sreću i ljubav.
Treba nam promjena, vi konzervativci
se držite nekih starih definicija.
Zapravo veliki broj
se drži nečeg sličnog teoriji prirodnog prava,i smatra da brak ima
svoju (stalnu) narav, i da je po svojoj naravi...
Kog briga za vaš sakrament?
Ne pričam o
sakramentu, nego naravnoj instituciji. Zapravo pričamo o tome zašto
bi se zakon time bavio, ali dobro.
Ma kakava naravna institucija, brak
je društveni konstrukt.
Nije, ali prihvatimo argumenta radi da
je. Što to ne bi onda značilo da društvo konstruira brak na
referendumu.
Ne.
Pa tko će onda odlučiti?
Pa društvo će odlučiti, ali
društvo naprednjačkih aktivista.
To je nešto poput onog, sve je
relativno, tko si ti da odlučuješ - ja ću odlučiti?
Ne, prava odlučuju međunarodne
organizacije.
Misliš,
skupe se lobističke skupine, osmisle neki zakon i eto prava. Drugim
riječima, prava su kad neke aktivističke organizacije pri
nekoj međunarodnoj neizabranoj organizaciji koja nikom ne odgovara
odluči da je nešto pravo.
Kad tako predstaviš stvar naravno
da će zvučati glupo.
Pa, dobro što su ta prava, od kud
dolaze, koji im je temelj?
Bla bla bla, opet ti. Poanta, je da
se vi držite nečeg prastarog i mislite da je dobro jer je staro.
Ne, upravo
suprotno. Konzervativci ne misle da je nešto dobro jer je staro,
nego misle da je nešto staro jer je dobro. Ili ako baš hoćeš
evolucijski, jer je prilagođeno.
Da, nešto je prastaro pa je dobro.
Traje tisućljećima i onda će poslužiti i nama? (Hej, pa mi imamo
fejzbuk. Stisnem promjena relationship statusa i to je to.)
Drago mi je da se i
dalje šališ. Ali sama činjenica da je nešto "prastaro"
daje nam još više razloga da se upitamo zašto je tu, zašto je
postojalo kroz stoljeća i što će se dogoditi ako to maknemo. Zašto
ukloniti ogradu, bez da znamo tko ju je i zašto postavio?
Vjeruješ li ti
stvarno da različiti naprednjački aktivisti sa svojim velikim
mozgovima mogu preorganizirati društvo bez ikakvih opasnosti?
Ma kakvo preorganiziranje,
konzervativni aktivisti su ti koji su započeli ovaj referendum.
Konzervativni
aktivisti, to se čini kao oksimoron, zar ne? Prije bi trebali reći
tihisti – vidiš, ne postoji niti riječ za to. Jedini cilj
konzervativaca je očuvati bračnu kulturu, iako je narušena,
pokušavaju spriječiti njeno potpuno uništavanje. Jedini razlog
zašto su se konzervativni tihisti odlučili aktivirati je kako bi
obranili brak od vlade, paradoksalno, koristeći "državni"
alat referenduma. Izjave i ponašanje koje je uslijedilo samo im daje
opravdanje u tom razmišljanju.
Ma, nebitno je sad to, ja ću
glasati za ljubav i sreću, JA ću glasati protiv.
Dobro, ja ću
potaknut medijima isto na referendum. Moje ZA će potvrditi da je
brak kulturna formulacija prirodnog sjedinjenja, i da ga je potrebno
zaštiti od narušavanja od strane životinjske požude i plitkog
sentimentalizma.
***
PS
Što? Neki drugi dijalog bi drugačije išao?
Možda, ali kazivanje veli da je spomenuti išao baš kako je
napisano. Kada bi netko želio pojasniti u više detalja bilo bi
potrebno stotinjak stranica, ovo je tek skiciranje smjera odgovora,
puno stvari nije niti spomenuto, a ono što je spomenuto je bolno
očito svima. (Dobro, ne svima.)
Stvar je u tome da već nakon prvih par
pitanja čovjek osjeti nevjerojatnu dosadu, zašto bi itko trošio
vrijeme raspravljajući protiv takvih očitih gluposti,
samopobijajućih i auto-satirizirajućih već u trenutku čim ih
netko izusti. Sigurno postoji bolji način da čovjek potroši svoje
vrijeme?
Jedini, i glavni,
problem je što se takve besmislice prihvaćaju bez ikakvog otpora;
puka upornost, neiscrpno ponavljanje jeftinih sentimentalnih parola u
medijima, dosađivanje ljudima sve dok se ne predaju i postanu
ravnodušni... sve to dovodi do napredovanja naprednjaka, a to znači
i nazadovanje društva.