Ako Bog postoji, a vi štujete neku
stvar umjesto njega, onda je ta stvar lažni bog, a vi ste
idolopoklonik. Ali ako Bog ne postoji, a vi štujete bilo što, onda
ste također idolopoklonik. Idolatrija podrazumijeva štovanje nečega
što nije dostojno štovanja, a ako Bog ne postoji, onda ništa nije
dostojno štovanja.
Ateisti će obično s ponosom reći da
oni "odbacuju jednog boga više." Dakle reći će
kršćaninu; "Ti odbacuješ sve bogove osim kršćanskog
boga; mi jednostavno odbacujemo jednog boga više."
Dakle, dosljedno svome ateizmu, ateist
ne može štovati nešto. Ako želi pomesti sve bogove, onda ne može
u boga pretvoriti seks, moć, novac, znanost, prosvjetiteljstvo,
državu, rješavanje države, radnički raj, ateističku agendu,
prirodu, sebe, svoje smrtne voljene, a da ni ne spominjem golf ili Claptona.
Dosljedni ateizam može se pokazati kao
zahtjevan zadatak. Ateist će biti u bolnom iskušenju da upadne u
idolopoklonstvo, da u boga pretvori, primjerice prirodu kao što to
čine neki zaštitnici okoliša, ili znanost, ili prosvjetiteljski
projekt, ili "križarski rat" protiv kršćanstva ili
općenito religije. Ateist također mora izbjegavati nihilizam,
negiranje vrijednosti svega. Ateist mora pronaći značenje u svijetu
u kojem ništa nije apsolutno, ništa nije sveto, ništa nije
vrijedno potpune predanosti.
Može li čovjek živjeti smislenim
životom bez Boga i bez idola? Bez Apsoluta i bez neopravdanog
apsolutiziranja nečega relativnog? Ne znam. Pretpostavljam da će
ateisti upasti u neko idolopoklonstvo te će na kraju štovati
prirodu ili državu ili nešto drugo očito nedostojno štovanja.
Izvorni članak Idolatry and Atheism, autor je filozof Vallicella. (Objavio sam jedan post o prigovoru kojeg spominje - Ja "ne vjerujem u jednog boga više od tebe" prigovor.)