Konzervativci vjeruju da se naši
identiteti i vrijednosti oblikuju kroz naše odnose s drugim ljudima,
a ne kroz naš odnos s državom. Naša prava i odgovornosti kao
pojedinaca su informirana običajima koji su preživjela test vremena
i koji su bili zaštićeni vladavinom prava. U suvremenim državama
uloga Države je neminovno opsežna, ali konzervativci vjeruju
da bi njen doseg uvijek trebao biti podložan promjeni. Stoga je
vrijeme nanovo potvrditi fundamentalni aksiom konzervatizma, da
država nije cilj nego sredstvo. Civilno društvo je cilj, a država
je sredstvo koje ga štiti. Društveni svijet nastaje kroz slobodno
udruživanje, ukorijenjeno u prijateljstvu i životu zajednice; A
običaji i institucije koje cijenimo su nastale odozdo, "nevidljivom
rukom" surađivanja. Rijetko su kada nametnute odozgo
djelovanjem politike, a uloga politike je pomiriti naše razne
ciljeve, a ne diktirati ih ili kontrolirati.
Konzervativci vjeruju u poštivanje
slobode pojedinca te sporazuma, običaja i institucija koje proizlaze
iz toga. Pravda znači osigurati da obveze koje nastaju prirodno
između slobodnih i odgovornih agenata dobiju priznanje i zaštitu
koja je potrebna. To ne znači da manje povlaštene članove društva
treba prepustiti njihovoj sudbini; to znači da porezi koji se
koriste za njihovo podržavanje treba pravedno odrediti i učinkovito
rasporediti.
Prema mnogima na Ljevici ljudi
posjeduju socijalna i ekonomska prava neovisno o tome kako su proveli
svoje živote. Sve više ova "ljudska prava" nisu
ograničena na negativne slobode, poput prava na život, tijelo i
potragu za srećom, kao što ih zagovara američka deklaracija, nego
uključuju pozitivna zahtjeve, poput prava na stanovanje, zdravstvenu
skrb i socijalnu pomoć. Sve širi skup takvih prava određuju
nacionali i internacionalni sudovi bez obzira na njihov trošak; a
sve veća nepravda, i prema poštenim poreznim obveznicima i prema
budućim generacijama koje moraju snositi troškove naše trenutne
ekstravagancije, se opravdava u ime "socijalne pravde".
Konzervativci vjeruju da je vrijeme povratka na prirodniji oblik
pravde, koji nagrađuje odgovorno ponašanje i podupire slobodne
sporazume o kojima ovisi zdravo civilno društvo.
Roger Scruton, What Conservatives believe
Scruton u nastavku članka navodi što zagovaraju konzervativci u Britaniji, prenosim nekoliko točki;
* Civilno društvo ovisi o zajedničkoj
odanosti i teritorijalnom zakonu, a to nije moguće postići ili
zadržati bez granica. Stoga je potrebno kontrolirati imigraciju.
[...]
* Kao vjernici u civilno društvo
konzervativci moraju štiti institucije i običaje koji pretvaraju
ljudske životinje u odgovorne građane. Naše je društvo
tolerantno, u kojem je sloboda proširena za različite religije,
svjetonazore i oblike života. Ali kao što je Locke tvrdio prije tri
stoljeća, sloboda je ugrožena zbog dozvole(licence): sloboda
je utemeljena na osobnoj odgovornosti i poštovanju drugih, a dozvola
je način iskorištavanja drugih zbog čisto osobnih probitaka. Stoga
sloboda ovisi o vrijednosti koje štite pojedince od kaotičnih
osobnih života, koje njeguju integritet doma usprkos mnogim
opasnostima koje mu prijete. Konzervativna politika treba nagraditi
stabilna domaćinstva. Ne smije nagrađivati, kroz sustav socijalne
skrbi, neodgovornost koja je postala toliko raširena. Moramo štiti
djecu od predatorske kulture koja je narasla kroz internet, i moramo
se pokušati uhvatiti u koštac s pornografijom, i stavom prema
ljudskim vezama koji je njen rezultat.
* Moramo postaviti okoliš, krajobraz, i
nastanjene zajednice naše nacije kao prioritet vlade. Konzervatizam
je filozofija nasljeđivanja i očuvanja; ne rasipa resurse nego ih
čuva i uvećava. Politiku zaštite okoliša treba spasiti od lažne
ekspertize dizača panike i manipulacije aktivista s vrha. Ispravno
shvaćena, zaštita okoliša nije ljevičarska nego konzervativna
bitka.
* Državi ne smijemo dopustiti da zatoči
djelovanje civilnog društva. Kroz kvazi-nevladine urede i službena
tijela Država je uvećana pod liberalnom vladom do točke
gutanja privatnih inicijativa i iskrivljivanja davno uspostavljenih
dobrotvornih instinkata naših građana, nepropisno koristeći novac
poreznih obveznika da se stvore dobrotvorne organizacije (koje služe
poput lutaka na koncima) i kvazi-nevladine udruge koje lobiraju za
ljevičarske programe. Civilno društvo je potrebno osloboditi od
regulacija i činovništva koje otežavaju volontiranje.
* Oslobađanje civilnog društva mora ići
ruku pod ruku s ohrabrivanjem malih poduzeća i ekonomskih
inicijativa. Regulacije zbog kojih je ljudima teško pomoći svojim
susjedima također im otežavaju da pomognu sami sebi. U tom smislu
poziv na ograničavanje države je aktualan kao što je uvijek i bio.
Ljevičarski mislioci često karikiraju konzervativnu poziciju, kao
onu koja zagovara slobodno tržište pod svaku cijenu, uvodeći
konkurenciju i motiv profita čak u najsvetije oblasti života
zajednice. Međutim, Adam Smith i David Hume su razjasnili kako samo
tržište, koje je jedino poznato rješenje na probleme ekonomske
koordinacije, ovisi o vrsti moralnog poretka koji nastaje odozdo,
kada ljudi preuzimaju odgovornost za vlastite života, uče poštivati
svoje sporazume i živjeti u pravdi i milosrđu sa svojim susjedima.
* Obrazovanje mora odražavati istinske
interese buduće generacije. Konzervativna politika stoga mora
osloboditi obrazovanje od svih ne-edukacijskih svrha kojima je
podvrgnuto, tako da škole, fakulteti i sveučilišta mogu ponuditi
prilike prikladne za potrebe djece. Trebamo osloboditi škole od
birokrata i ponovno stvoriti obrazovanje kao ugovor između učitelja
i roditelja djeteta. Postoji veliko znanje kod starijih ljudi,
potrebno im je olakšati ulazak u pozicije podučavanje kako bi
prenijeli svoje znanje onima koji ga žele steći.
* Konzervativci trebaju zagovarati
politiku kulture koja utvrđuje našu nacionalnu baštinu i
vrijednosti. Takva politika treba upoznati ljudi ove države s
institucijama, tradicijama i dostignućima na koje se trebaju
ponositi. Moramo promijeniti smjer kulture, udaljiti se od
samoklevetanja i okrenuti veseloj i uvjerenoj afirmaciji nacionalne
ideje.
Tih deset principa se čine jednostavo
zdravorazumskim, i imali bi podršku velike većine ljudi kada bi im
se objasnili. Došlo je vrijeme da konzervativna stranka to prepozna,
da usvoji ta načela kao svoje poruke, i da tu poruku pouzdano
predstavi ljudima.
PS
Može li se na konzervatizam u
Hrvatskoj primijeniti neki od principa? Ne samo da može, nego bih
rekao i mora.
Naravno, imamo drugačiju tradiciju od
britanske, ali slični problemi su prisutni i kod nas. Očuvanje
okoliša su preuzeli ljevičari sa svojim rješenjima; različiti
kvazi-autonomni nevladini uredi, organizacije i udruge promoviraju
programe vlade; naprednjačko zarobljavanje kulture, birokracija guši
poslovanje i društvo, škole preuzimaju različite ne-edukacijske
svrhe, predanje sve više ovlasti centralnim planerima itd.
Ne možemo se pozvati na dugu tradiciju
privatnog vlasništva i slobodnog udruživanja, ali možemo
prepoznati njihovu vrijednost i povezati ih s društvenim
vrijednostima koje još uvijek postoje i koje je vrijedno očuvati.
(Kao što sam već više puta spomenuo, konzervativci se u
Hrvatskoj ne bave konzerviranjem trenutne situacije, a vjerojatno bi
ispravno bilo promatrati većinu prošlog stoljeća kao promašeni
naprednjački eksperiment koji nije ispunio svoja očekivanja pa se
potrebno posvetiti drugim vrijednostima.)
Definiranje konzervatizma u Hrvatskoj
nije lagan zadatak, i neće se svi složiti koje to točno
vrijednosti promovira, ali ohrabruje pojava različitih inicijativa
koje se, svaka u svom području, uspješno suprostavljaju i brane
konzervativne vrijednosti. Njihov utjecaj ne mora nužno biti
politički u užem smislu te riječi, dovoljno je da budu prisutne i
da šire svoje ideje.
Konzervatizam je nažalost teško
pretvoriti u slogan. Ljevičarsko obećanje zemaljskog raja može nam
se činiti privlačnim čak i kada retrospektivno čitamo najave
revolucija, ali kada pogledamo što su te revolucije u stvarnosti
donijele shvatimo da iza tih riječi ne stoji ništa. Možda naši
naprednjaci imaju nejasnu ideju egalitarizma i liberacije od
različitih normi, ali njihov plan je jednostavno uništiti stvari
koje im se ne sviđaju i prepustiti budućnosti da se dogodi. (Bez da
pritom pokazuju ikakvu svijet o tome što omogućuje uspješno
funkcioniranje i očuvanje društva.)
Iako je imigracija izazov koji nam tek
slijedi, mislim da nam razmišljanje o njoj pomaže shvatiti zašto
konzervatizam treba promatrati sveobuhvatno. Odnosno, ono što želim
reći, ne možete konzervatizam svesti na oslabljeni libertarijanizam
- konzervatizam ima širu poruku od ekonomskih tema, i pitanja
slobode. (Što ćete reći o vrijednostima društva jednom
imigrantu koji se odlučio nastaniti u Hrvatskoj i tu pronaći svoj
dom? Mislim da jasno da ta poruka mora biti šira i da se mora
odnositi na različite aspekte života.)