Međutim, važno je primijetiti, da kada
nam nameću toleranciju ovih dana, često se misli na ravnodušnost:
zapravo traže od nas da se suzdržavamo od izražavanja – pa i
samog imanja – bilo kakvog mišljenja, a ponekad čak i
odobravanje svakog zamislivog tip ponašanja ili mišljenja kod
drugih. Takva vrsta tolerancije je nešto potpuno drugo, a
zahtijevanje takve tolerancije je dio naše hedonističke kulture, u
kojoj nam ništa nije bitno; radi se o filozofiji života bez
odgovornosti i bez uvjerenja. Podržavaju je različite vrste
popularnih filozofija, koje nas podučavaju da ne postoji takva stvar
poput istine u tradicionalnom smislu, i stoga kada ustrajemo u našim
uvjerenjima, čak i ako to radimo bez agresije, mi smo ipso
facto zgriješili protiv tolerancije.
Radi se o besmislici, i to opasnoj
besmislici. Prezir prema istini šteti našoj civilizaciji barem
podjednako kao i fanatično inzistiranje na [onome što netko misli
da je] istini. Osim toga, ravnodušna većina ostavlja prostor
za fanatike, kojih će uvijek biti. Naša civilizacija podržava
uvjerenja da bi sve trebalo biti samo zabava i igre – nešto što
se javlja u infantilnoj filozofiji tzv. "New Age-a".
Njihov sadržaj je nemoguće opisati jer one znači što god netko
želi da znače za njega; zbog toga i postoje.
Leszek
Kolakowski, On Toleration
PS
Unatoč propagiranju "tolerancije",
treba reći da su istina i pravda vrijednosti koje je potrebno
njegovati u društvu. Tolerancija ima smisla, ukoliko ga ima, samo
zato što su navedene vrijednosti nešto prema čemu stremimo.
(Reći žrtvi zločina da ne smije
tražiti zadovoljštinu nego treba biti "tolerantna" prema
svome zločincu znači umanjivati vrijednost pravde i istine, a sam
koncept tolerancije lišiti ikakvog smisla i namjene.)
Naravno, konzervativci su spremni
tolerirati (podnositi) mnoge stvari, ali isprazni pozivi na
"toleranciju" neće ih navesti da odobravaju i slave
nemoralne pojave u društvu.