Stranice

petak, 20. veljače 2015.

[2/2] Politika, Zakon i Društvo – N.G. Dávila

prvi dio ovdje

Oni koju pokušavaju dokinuti otuđenje čovjeka promjenom pravne strukture podsjećaju na čovjeka koji je riješio problem svoje bračne nevolje tako što je prodao kauč na kojem se dogodio preljub.

Čovjek sazrijeva kada prestane vjerovati da politika rješava njegove probleme.

Plivati protiv struje nije glupo ako rijeka juri prema vodopadu.

Konzervatizam ne bi trebao biti stranka nego normalno ponašanje svakog pristojnog čovjeka.

Svakoga dana zahtijevamo sve više od društva kako bi mogli zahtijevati manje od nas samih.

Najgori demagozi ne dolaze iz redova siromašnih i zavidnih, nego iz redova bogatih koji se srame.

Dva stoljeća narod je nosio teret ne samo onih koji su ga iskorištavali, nego i onih koji su ga oslobodili. Njegova leđa se izvijaju zbog dvostruke težine.

Kako bi odvratili pažnju naroda dok ga iskorištavaju, glupi despoti izabiru cirkuske borbe, a lukavi despot preferira izborne borbe.

Političar nikada ne kaže ono što vjeruje da je točno, nego ono što smatra učinkovitim.

Stari despotizam ograničavao se na zatvaranju čovjeka u njegov privatni život; ali nove vrste despotizma preferiraju da čovjek nema ništa osim javnog života.

Ljubav prema siromaštvu je kršćanska, ali dodvoravanje siromašnima je samo predizborna taktika.

Čin lišavanja pojedinca njegovih dobara naziva se pljačka kada to čini drugi pojedinac; a kada ga okrade čitav kolektiv onda se naziva socijalna pravda.

Opisno korištenje socijalnih anegdota ima više karakterološke preciznosti od statističkih postotaka.

Moderno društvo dopušta si luksuz dopuštanja svima da kažu što žele zato što danas svi misle manje-više istu stvar.

Sudionici u političkom pokretu obično ne poznaju njegov cilj, motive i podrijetlo.

Nužan i dovoljan uvjet despotizma je nestanak svake vrste društvenog autoriteta kojeg ne dodjeljuje Država.

Poput brodolomaca koji se protiv vode bore snagom svojih krikova, društva u agoniji bore se protiv povijesti snagom svojih zakona.


Umiruća društva skupljaju zakone kao što umirući ljudi skupljaju lijekove.

Kada poštovanje prema tradiciji izumre, u svojoj neprekidnoj želji da se obnovi, društvo se istroši u trenutku.

Društvo ne vjeruje proroku koji ispravno proriče rastuće kvarenje zato što sa sve većim kvarenjem, pokvareni sve manje primjećuju isto.

Suvremene političke stranke su konvergirale čak i u svojoj retorici.

Moramo podsjetiti one koji zaključuju iz društvene korisnosti mitova društvenu korisnost laži da su mitovi korisni zbog istina koje iskazuju.

Moderno društvo stvara mišljenja koja kasnije okuplja pod nazivom javno mišljenje.

Političar se ozbiljno ne posvećuje ničemu, osim nečemu trivijalnom.

Novinari i političari ne znaju kako razlikovati između razvoja ideje i produživanja rečenice.

Da bi bilo učinkovita, zloporaba vlasti pretpostavlja anonimnost tlačitelja i anonimnost potlačenog. Despotizam propada kada se prepoznatljiva lica nađu jedno pred drugim.

Uz izuzetak reakcionara, danas se susrećemo samo sa kandidatima za [poziciju] administratora modernog društva.

U modernoj državi postoje samo dvije stranke: građani i birokrati.

Naše društvo inzistira na izabiranju svojih vladara tako da slučajnost rođenja, ili hir monarha, ne bi odjednom predao vlast u ruke inteligentnog čovjeka.

Svijet i nije u tako lošem stanju, s obzirom na ljude koji njime vladaju.

Atomizacija društva proizlazi iz moderne podjele rada: kada nitko ne zna specifično za koga radi, niti specifično tko radi za njega.

Pojedinci su, u suvremenom društvu, svaki dan sve sličniji jedan drugome; te su svaki dan sve otuđeniji jedan od drugoga. Identične monade sukobljene jedna s drugom iznimnim individualizmom.

Država je totalirana po svojoj biti. Totalni despostizam je oblik prema kojem se spontano kreće.

Aristrokracije su ponosne, ali drskost je plutokratski fenomen. Plutokrat vjeruje da se sve može prodati: aristokrat zna da se lojalnost ne može kupiti.

Što je kompleksnija funkciju koju država zauzima, to je podređenija birokratima o kojima sudbina građana ovisi.

Nicolás Gómez Dávila, Politics, Law & Society