Civilizirano društvo je ono u kojem
fizička bol i užitak nisu jedini argumenti
Pričati o "političkoj zrelosti"
naroda je karakteristika nezrele inteligencije.
Povijest jasno pokazuje da je vladanje
zadatak koji nadilazi sposobnost čovjeka.
Nije moguće izabrati između nepravde
i nereda. Oni su sinonimi.
Politika je umijeće traženja
najboljeg odnosa između sile i etike.
Moderni individualizam je samo
tvrdnja da je mišljenje koje svi dijele vaše vlastito.
Politika nije umijeće nametanja
najboljeg rješenja, nego blokiranja najgoreg.
Moderni čovjek hoda sve brže u istom
smjeru ulicom "promjene." Svijet se, zadnjih tristo godina,
nije promijenio osim u tom smislu. Jednostavna sugestija stvarne
promjene skandalizira i užasava modernog čovjeka.
Pravo na vlast bila je jučer
središnja tema politike. Danas su središnje teme politike tehnike
prisvajanja vlasti.
Stanje tenzija između društvenih
klasa, stalni strukturalni fenomen, metamorfozira u klasni sukob samo
kada ga političke klase iskoriste kao alat demagogije.
Nijedan druga društvena klasa nije
iskoristili druge društvene klase s više drskošću od one koja se
danas naziva "država".
Država će zaslužiti ponovno
poštovanje kada se ponovno ograniči na politički profil
konstituiranog društva.
Tražiti od države da čini ono što
samo društvo treba činiti je pogreška ljevice.
Većina zadataka koja tipični
vladar ovog stoljeća vjeruje da mora preuzeti su ništa drugo nego
zloporaba vlasti.
Bez neprijatelja na granici, vladar
zaboravlja na razboritost.
Teror je prirodni režim za svaku
društvo bez tragova feudalizma.
Gdje običaji i zakon dopuštaju
svakome da teži svemu, svatko živi frustriranim životom, neovisno
o poziciji koju zauzme.
Zdrava država je ona u kojoj bezbrojne
prepreke ograničavaju i sprečavaju slobodu zakonodavca.
Moderna država je transformacija
aparature koju je društvo razvilo za svoju obranu, u autonomni
organizam koji ga iskorištava.
Višak zakona kastrira.
Kada je tiranin anonimni zakon,
moderan čovjek vjeruje da je slobodan.
Zakon je najlakši način ostvarivanja
tiranije.
Gdje zakon nije običajno pravo, lagano
ga je pretvoriti u puko političko oružje.
Brza evolucija društva uništava
njegove običaje; i nameće pojedincu, umjesto mirnog odgoja
tradicijom, uzde i bič zakona.
Ljudska toplina u društvu se
umanjuje u istoj mjeri u kojoj se zakonodavstvo usavršuje.
Današnji čovjek oscilira između
sterilne rigidnosti zakona i vulgarnog nereda instinkta. Nema
discipline, ljubaznosti ili dobrog ukusa.
Više nije dovoljno da se građanin
podvrgne – moderna država zahtijeva pomagača.
Postoje dva simetrična oblika
barbarizma: narodi koji nemaju ništa osim običaja i narodi koji ne
poštuju ništa osim zakona.
Tkivo društva postaje kancerogeno kada
se dužnosti nekih pretvore u prava drugih.
"Socijalna prava" je
termin koji se koristi kao zahtjev za onime na što nemamo pravo.
Mnoštvo zakona je znak da nitko
više ne zna kako zapovijedati inteligentno. Ili da nitko više ne
zna kako slobodno slušati.
Moderni mentalitet ne shvaća da se
red može uvesti bez pribjegavanja policijskog
regulaciji.
Niti deklaracija ljudskih prava, niti
proglašenje ustava, niti apeliranja na prirodni zakon, ne štite
protiv proizvoljne moći države. Jedina prepreka despotizmu je
običajno pravo.
Dovoljno je da društvo potisne
običaj za kojeg pretpostavlja da je apsurdan kako bi iznenadna
katastrofa pokazala pogrešku.
Mudra politika je
umijeće osnaživanja društva i slabljenja Države.
Jedina društva koja su odvratnija
od onih koja razbješnuju buntovnu
mladost su ona društva koju takva mladost nevino pomaže stvoriti.
Civilizacija nije beskonačan slijed
izuma i otkrića, nego zadatak osiguravanja da određene stvari
izdrže.
U stoljeću u kojem mediji objavljuju
beskrajne gluposti, kulturan čovjek nije definiran onime
što zna nego onime što ne zna.
Tko god se ne pokreće bez odmora
kako bi zadovoljio svoju pohlepu uvijek osjeća malu krivnju u
modernom društvu.
Svako društvu u
konačnici pukne kada se zavist previše raširi.
S pojavom "racionalnih"
odnosa među pojedincima proces društvenog propadanja počinje.
Moda, čak više od tehnolgije, je
uzrok uniformnosti modernog svijeta.
Društvo koje ne odgaja stavove i geste
odriče se društvene estetike.
Većina modernih običaja bi bila
zločin u istinski civiliziranom društvu.
Druga razdoblja su možda bila vulgaran
poput našeg, ali nijedno nije imalo vanredni odjek, s velikim
pojačalom, moderne industrije.
Moderno društvo se grozničavo
trudi kako bi vulgarnost postala svima dostupna.
Društvo je do jučer imalo uglednike;
danas ima samo poznate osobe.
Moderno društvo dokida prostituciju
kroz promiskuitet.
Nema više starih ljudi, samo oronule
mladosti.
S namjerom praktičnih ciljeva, uvijek
završimo ruku pod ruku sa susjedima koje ne bismo željeli dotaći
ni s dugačkih štapom.
Društveni spas je blizu kada svaka
osoba prizna da može spasiti samo sebe. Društvo je spašeno samo
kada njegovi navodni spasitelji očajavaju.
Nicolás Gómez Dávila, Politics, Law & Society
