četvrtak, 19. veljače 2015.

[1/2] Politika, Zakon i Društvo - N.G.Dávila

Civilizirano društvo je ono u kojem fizička bol i užitak nisu jedini argumenti

Pričati o "političkoj zrelosti" naroda je karakteristika nezrele inteligencije.

Povijest jasno pokazuje da je vladanje zadatak koji nadilazi sposobnost čovjeka.

Nije moguće izabrati između nepravde i nereda. Oni su sinonimi.

Politika je umijeće traženja najboljeg odnosa između sile i etike.

Moderni individualizam je samo tvrdnja da je mišljenje koje svi dijele vaše vlastito.

Politika nije umijeće nametanja najboljeg rješenja, nego blokiranja najgoreg.

Moderni čovjek hoda sve brže u istom smjeru ulicom "promjene." Svijet se, zadnjih tristo godina, nije promijenio osim u tom smislu. Jednostavna sugestija stvarne promjene skandalizira i užasava modernog čovjeka.

Pravo na vlast bila je jučer središnja tema politike. Danas su središnje teme politike tehnike prisvajanja vlasti.

Stanje tenzija između društvenih klasa, stalni strukturalni fenomen, metamorfozira u klasni sukob samo kada ga političke klase iskoriste kao alat demagogije.

Nijedan druga društvena klasa nije iskoristili druge društvene klase s više drskošću od one koja se danas naziva "država".

Država će zaslužiti ponovno poštovanje kada se ponovno ograniči na politički profil konstituiranog društva.

Tražiti od države da čini ono što samo društvo treba činiti je pogreška ljevice.

Većina zadataka koja tipični vladar ovog stoljeća vjeruje da mora preuzeti su ništa drugo nego zloporaba vlasti.

Bez neprijatelja na granici, vladar zaboravlja na razboritost.

Teror je prirodni režim za svaku društvo bez tragova feudalizma.

Gdje običaji i zakon dopuštaju svakome da teži svemu, svatko živi frustriranim životom, neovisno o poziciji koju zauzme.

Zdrava država je ona u kojoj bezbrojne prepreke ograničavaju i sprečavaju slobodu zakonodavca.

Moderna država je transformacija aparature koju je društvo razvilo za svoju obranu, u autonomni organizam koji ga iskorištava.

Višak zakona kastrira.

Kada je tiranin anonimni zakon, moderan čovjek vjeruje da je slobodan.

Zakon je najlakši način ostvarivanja tiranije.

Gdje zakon nije običajno pravo, lagano ga je pretvoriti u puko političko oružje.

Brza evolucija društva uništava njegove običaje; i nameće pojedincu, umjesto mirnog odgoja tradicijom, uzde i bič zakona.

Ljudska toplina u društvu se umanjuje u istoj mjeri u kojoj se zakonodavstvo usavršuje.


Današnji čovjek oscilira između sterilne rigidnosti zakona i vulgarnog nereda instinkta. Nema discipline, ljubaznosti ili dobrog ukusa.

Više nije dovoljno da se građanin podvrgne – moderna država zahtijeva pomagača.

Postoje dva simetrična oblika barbarizma: narodi koji nemaju ništa osim običaja i narodi koji ne poštuju ništa osim zakona.

Tkivo društva postaje kancerogeno kada se dužnosti nekih pretvore u prava drugih.

"Socijalna prava" je termin koji se koristi kao zahtjev za onime na što nemamo pravo.

Mnoštvo zakona je znak da nitko više ne zna kako zapovijedati inteligentno. Ili da nitko više ne zna kako slobodno slušati.

Moderni mentalitet ne shvaća da se red može uvesti bez pribjegavanja policijskog regulaciji.

Niti deklaracija ljudskih prava, niti proglašenje ustava, niti apeliranja na prirodni zakon, ne štite protiv proizvoljne moći države. Jedina prepreka despotizmu je običajno pravo.

Dovoljno je da društvo potisne običaj za kojeg pretpostavlja da je apsurdan kako bi iznenadna katastrofa pokazala pogrešku.

Mudra politika je umijeće osnaživanja društva i slabljenja Države.

Jedina društva koja su odvratnija od onih koja razbješnuju buntovnu mladost su ona društva koju takva mladost nevino pomaže stvoriti.

Civilizacija nije beskonačan slijed izuma i otkrića, nego zadatak osiguravanja da određene stvari izdrže.

U stoljeću u kojem mediji objavljuju beskrajne gluposti, kulturan čovjek nije definiran onime
što zna nego onime što ne zna.

Tko god se ne pokreće bez odmora kako bi zadovoljio svoju pohlepu uvijek osjeća malu krivnju u modernom društvu.

Svako društvu u konačnici pukne kada se zavist previše raširi.

S pojavom "racionalnih" odnosa među pojedincima proces društvenog propadanja počinje.

Moda, čak više od tehnolgije, je uzrok uniformnosti modernog svijeta.

Društvo koje ne odgaja stavove i geste odriče se društvene estetike.

Većina modernih običaja bi bila zločin u istinski civiliziranom društvu.

Druga razdoblja su možda bila vulgaran poput našeg, ali nijedno nije imalo vanredni odjek, s velikim pojačalom, moderne industrije.

Moderno društvo se grozničavo trudi kako bi vulgarnost postala svima dostupna.

Društvo je do jučer imalo uglednike; danas ima samo poznate osobe.

Moderno društvo dokida prostituciju kroz promiskuitet.

Nema više starih ljudi, samo oronule mladosti.

S namjerom praktičnih ciljeva, uvijek završimo ruku pod ruku sa susjedima koje ne bismo željeli dotaći ni s dugačkih štapom.

Društveni spas je blizu kada svaka osoba prizna da može spasiti samo sebe. Društvo je spašeno samo kada njegovi navodni spasitelji očajavaju.

Nicolás Gómez Dávila, Politics, Law & Society
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove