Stranice

ponedjeljak, 16. veljače 2015.

Sloboda i slobode - N.G.Davila

Oni koji uklanjaju okove čovjeka oslobađaju samo životinju.

Sloboda je pojam koji se najčešće koristi bez da se zna što znači.

Sloboda nije cilj, nego sredstvo. Tko god je zamijeni za cilj ne zna što bi učinio s njome kada je postigne.

Nitko ne daje čovječanstvo određene ekstremne slobode osim ako nije ravnodušan na njegovu sudbinu.

Kako bi iskvarili pojedinca dovoljno je naučiti ga da svoje osobne želje naziva pravima, a prava drugih zlouporabom.

Osloboditi čovjeka znači podvrgnuti ga pohlepi i seksu.

Kada jednakost omogući prolaz slobodi, nejednakost se provuče.

Bez hijerarhijske strukture nije moguće transformirati slobodu iz bajke u činjenicu. Liberal uvijek otkrije prekasno da je cijena jednakosti svemoćna država.

Ne smijemo zaključiti da je sve dopušteno, ukoliko Bog ne postoji, nego da ništa nije važno. Dopuštenje je smiješna stvar kada ono što je dopušteno izgubi svoj značaj.

Suvremeni čovjek nije izbjegao napasti da poistovjeti ono što je dopušteno s onime što je moguće.

Čovjek je sklon ostvarivanju svih svojih mogućnosti. Nemoguće mu se čini kao jedina legitimna granica. Međutim, civilizirani čovjek je onaj koji, iz različitih razloga, odbija činiti sve što može.

U onoj mjeri u kojoj Država raste, pojedinac se smanjuje.

Da bio bila učinkovita, zloporaba moći pretpostavlja anonimnost ugnjetivača i anonimnost potlačenog. Despotizam propada kada se prepoznatljiva lica nađu jedno ispred drugog.

Nadati se da sve veća ranjivost sve više tehnološki integriranog svijeta ne zahtijeva totalni despotizam je obična ludost.

Moderno društvo gazi slobode kao što kolona tenkova gazi procesiju pobožnih žena.

Što čovjek vjeruje da je slobodniji, to ga je lakše indoktrinirati.

Kada definiraju vlasništvo kao socijalnu funkciju, konfiskacija je blizu; kada definiraju rad kao socijalnu funkciju, ropstvo je na putu.

Reformirati društvo kroz zakone je san neopreznog građanina i diskretna preambula svake tiranije. Zakon je pravni oblik običaja ili gaženje slobode.

Zakon je najlakši način ostvarivanja tiranije.

Kada je tiranin anonimni zakon, suvremeni čovjek vjeruje da je slobodan.

Povećati slobodu s jedne strane, i povećati regulaciju s druge, zajedno djeluje savršeno pri demoraliziranju društva.

Ljevičar vrišti da sloboda umire kako njegove žrtve odbijaju financirati vlastito ubojstvo.

Masama nije bitno jesu li slobodne, nego vjeruju li da su slobodne. Ono što sakati njihovu slobodu ih ne uznemirava, osim ako im netko ne kaže da bi trebalo.

Kada otkrije da je savršeno slobodan, pojedinac otkrije da nije razriješen svega, nego opljačkan.

Rezultati modernog "oslobođenja" dovode nas do nostalgičnog prisjećanja "buržujskog licemjerja".

Čovjek se danas ne osjeća slobodan osim ako ne osjeća da ima ovlasti da ne poštuje ništa.

Čovječanstvo žudi oslobođenju od siromaštva, od muke, od rata – od svega od čega tek nekolicina pobjegne bez da se degradira. 

"Božansko pravo" ograničavalo je monarha; "predstavnik naroda" je predstavnik apsolutnog Apsolutizma.

Pravna sloboda izražavanje je narasla paralelno sa sociološkim porobljavanjem misli.

Moderan čovjek vjeruje da živi usred pluralizma mišljenja, ali ono što prevladava je zagušljivo jednoglasje.

U razdoblju potpune slobode, ravnodušnost prema istini toliko poraste da se nitko ne trudi potvrditi istinu, ili je pobiti.

Sloboda je pravo da budete drugačiji; jednakost je zabrana protiv bivanja drugačijim.

Sve veća sloboda običaja u modernom društvu nije potisnula konflike u domu. Samo im je oduzela dostojanstvo.

Povijest je doista povijest slobode – ne neke "Slobode", nego slobodnih ljudskih djela i njihovih nesagledivih posljedica.

Ako želimo da sloboda potraje, ona mora biti cilj društvenih organizacija, a ne početna točka.

Zakoni koji štite slobodu do najmanjeg detalja guše slobode.

Dovoljan i nužan uvjet despotizma je nestajanje svake vrste društvenog autoriteta kojeg nije dodijelila Država.

Nicolás Gómez Dávila, Liberty & Liberties