Stranice

ponedjeljak, 25. svibnja 2015.

Kauzalni model (4 uzroka) – Filozofija prirode

Već sam u više navrata spominjao kauzalni model (i četiri uzroka), a u nastavku prenosim kratko objašnjenje preuzeto iz bilješki Philosophy of Nature, autor je William A. Wallace. Konkretno se radi o drugom predavanju: Nature -- The Inner Dimension, poglavlje The Causal Model.

Činjenica da je priroda samo djelomice otkrivena u iskustvu, i rijetko iscrpno shvaćena, čini je posebno pogodnom za istraživanje kroz tehnike modeliranja. Za naše svrhe, model je analogan ili analogija koja promovira djelomično shvaćanje nečega što nije očito u osjetilnom iskustvu. Kada se susretnemo s nečim novim, pokušavamo to shvatiti primjećuju sličnosti i razlike s onim stvarima koje su nam poznate. Model nam omoguće da to učinimo. Omogućuje nam da koristimo stvari koje poznajemo, ili za koje barem mislimo da poznajemo, kako bi napredovali u području nepoznatog.

Prvi model kojeg uvodimo je jednostavni model objašnjavanja poznat kao uzročni (kauzalni) model. Ima svoje podrijetlo u svijetu artifakata i jednostavno ga se primjenjuje na svijet prirode. Prepoznaje četiri faktora koji se nazivaju uzroci, iako nisu svi u istom smislu, jer svaki funkcionira na distinktivni način u kauzalnom objašnjenju.Ta četiri faktora se obično prepoznaju kao materija, forma, agent i namjena. Točnije, materija postaje materijalni uzrok, forma formalni uzrok, agent djelatni uzrok, a namjena finalni uzrok.

Kad analiziramo stolac na temelju ovog modela, nije nam teško prepoznati prva dva faktora, materiju i formu. Materija je stvar ili materijal od kojeg je stolac napravljen i koja ostaje u njemu. Primjerice drvo, ili preciznije drvo višnje ili hrasta. Forma je oblik ili dizajn nametnut drvu tijekom izrade stolca. Oba ta faktora su interna stolici, oni su unutar nje i objašnjavaju zašto je to što je. Na temelju toga materiju i formu nazivamo internim (unutranjim) uzrocima.

Ostala dva faktora, agent i namjena, su izvan (eskterna) stolcu i služe kako bi objasnili na koji je način stolac nastao. Agent je majstor koji ga je oblikovao od sirovina. Namjena je cilj ili svrha koju je majstor imao na umu kada ga je izrađivao – primjerice izraditi komad namještaja na kojem se može udobno sjediti. Navedeno objašnjava izradu stolca. Oni nisu u stolcu na isti način kao što su to materija i forma, stoga ih nazivamo eksternim (vanjskim) uzrocima. Ali kada je napravljen, stolac zadržava vezu sa svojim izrađivačem. Također utjelovljuje cilj koji je motivirao njegov izradu. Ako to čini potpuno, onda kažemo da je dobar stolac.

[...] Kod umjetne analogije ovu četverostruku kauzalnost je prilično lagano vidjeti; agent ili djelatni uzrok (majstor i alat koji se koriste) radili su na određenoj vrsti materije (primjerice hrastu) i oblikovali su je u formu (kuhinjskog stolca) koji ima distinktivnu namjenu (pružiti nešto udobno za
sjediti).

Ono čime se sada bavimo je shvaćanje kako neki od tih istih četiri uzroka mogu biti otkriveni u poretku prirode i kako nam, kada ih otkrijemo, pružaju uvid u "nutarnje dimenzije" prirodnih entiteta. Pod "prirodni entitet" mislim na supstance koje imaju imaju prirode (naravi) koje služe za objašnjavanje distinktivnih aktivnosti – prirodne supstance poput elemenata i spojeva, biljaka, životinja, zvijezda i planeta. Moramo ispitati stvar od koje su prirodne stvari formirane, kako se njihove forme razlikuju od formi artefakata, različite agente (djelovanja) koja ih proizvode, i način na koji postižu namjene namjeravane i postignute kroz djelovanje prirode.


PS

Kada kažemo da postoji djelatni uzrok (agent) to ne znači da se radi (nužno) o inteligenciji, primjerice djelatni uzrok srca su biološki procesi i sl.

Na već spomenutom linku možete proći šest predavanja (zapravo bilješki) i okvirno se upoznati s modelom. Na kraju izlaže i jednu verziju Tominog argumenta - Aquinas's Prima Via. (Naravno, za razumijevanje je potrebno poznavati što određeni pojmovi zapravo znače, primjerice "kretanje" i slično što objašnjava u bilješkama.)