Mislite li da materija misli?

Ako bi materija mogla misliti, onda materija ne bi bila materija kako je trenutno shvaćamo. Može li apstraktno [abstracta] misliti? Skupovi spadaju u apstrakcije? Može li skup misliti? Može li skup prostih brojeva kontemplirati o sebi i misliti misao; "Ja sam skup i svaki od mojih članova je prosti broj"? S obzirom na ono što znamo iz teorije skupova, skupovi ne mogu misliti. Isto je sa materijom. S obzirom na ono što znamo ili vjerujemo da materija jest na temelju trenutne fizike, materija ne može misliti. Misliti znači misliti o nečemu, i upravo ta odnošajnost ili intencionalnost posramljuje materijaliste. O tome sam [Vallicella] detaljno pisao kroz veći broj postova pa se neću ponavljati ovdje. (Karakterističan post Intentionality Not a 'Hard Problem' for Physicalists?) Podsjetite se očitog: fizika nije materijalizam. Fizika je znanost; materijalizam je filozofija.

Ali ne bi li materija mogla imati okultne moći, moći koje su trenutno skrivene od naše najbolje fizike, uključujući moć mišljenja? Pa, mogu li skupovi imati okultne moći koje bi prodornija teorija skupova prepoznala? Trebamo li polagati nadu u buduću teoriju skupova? Očito ne. Zašto ne? Zato jer nema smisla misliti o skupovima kao subjektima intencionalnih stanja. Znamo a priori da skup prostih brojeva ne može žuditi za skupom parnih brojeva. Nemoguće je u strogom smislu: logički je nemoguće

Naravno, postoji velika razlika između skupova i mozgova. Znamo dovoljno o skupovima da znamo a priori kako skupovi ne mogu misliti; Ali možda još ne znamo dovoljno o ljudskom mozgu. Ne mogu dogmatski tvrditi da materija ne može imati okultne ili sakrivene moći. Možda meso između mojih ušiju ima moć mišljenja; Ali onda to meso nije materija u bilo kojem smislu našeg trenutnog razumijevanja. To je moja poanta. Možete pretpostaviti okultne moći ako želite, i položiti svoje nade u buduću znanost koja će ih otkriti; ali onda se upuštate u nešto puno dalje od empirijskih dokaza; upuštate se u daleke spekulacije koje bi se trebale činiti neprikladnim empirijskim i znanstvenim tipovima.

Takvi tipovi su poznati po žaljenju na sablasne stvari i duhove u stroju; Ali imputirati okultne moći, moći van našeg shvaćanja, moždanoj materiji ne čini se baš kao napredak. Tu se također radi o vrsti dualizma. Postoje svojstva i moći o kojima znamo, te svojstva i moći o kojima ništa ne znamo ali ih pretpostavljamo kako bi izbjegli apsurdnosti materijalizma identiteta i eliminativizma. Također postoji dualizam zamišljanja da materija kada je organizirana u ljudski mozak je toto caelo različita od običnog komada materije. Postoji i dualizam unutar mozga između onih dijelova za koje se pretpostavlja da razmišljaju i osjećaju te onih dijelova koji obavljaju automatizirane funkcije. Zašto su neka moždana stanja mentalan, a druga nisu? Razmislite o tome.

Materijalisti operiraju s konceptom materije koji je vezan uz trenutnu fiziku. Prema takvom poimanju materije, jednostavno je nerazumljivo reći da mozak osjeća ili misli. Ako unatoč tome pripisuju mentalne moći materiji onda napuštaju materijalizam poradi nečega bliže panpsihizmu.

Vrijedno je primijetiti da stalno naglašavanje neuroznanstvenih tipova nevjerojatne složenosti mozga ne postiže aposlutno ništa u reduciranju nerazumljivosti [unintelligibility] ideje kako su mozak ili dijelovi mozga subjekti intencionalnosti i kvalitativnih mentalnih stanja. Nerazumljivo je kako razvijajući kompleksnost možemo postići metabasis eis allo genos, pomak u drugi genus. Želite reći da je meso koje namjerava samo meso koje je kompleksnije od običnog mesa? Tako možete reći i da je skok od nenamjeravajućeg mesa na namjeravajuće meso čudo. Neki govore o izranjanju [emergence]. Ali to samo daje naziv problemu, ne rješava ga. Vjerujete li vi materijalisti u čudesno meso? Vjerujete li u magiju?

W. Vallicella, 

izvorni post Do You Think Matter Thinks?