Ako bi materija mogla misliti, onda
materija ne bi bila materija kako je trenutno shvaćamo. Može li
apstraktno [abstracta] misliti? Skupovi spadaju u apstrakcije?
Može li skup misliti? Može li skup prostih brojeva kontemplirati o
sebi i misliti misao; "Ja sam skup i svaki od mojih članova
je prosti broj"? S obzirom na ono što znamo iz teorije
skupova, skupovi ne mogu misliti. Isto je sa materijom. S obzirom na
ono što znamo ili vjerujemo da materija jest na temelju trenutne
fizike, materija ne može misliti. Misliti znači misliti o nečemu,
i upravo ta odnošajnost ili intencionalnost posramljuje
materijaliste. O tome sam [Vallicella] detaljno pisao kroz veći broj
postova pa se neću ponavljati ovdje. (Karakterističan post
Intentionality Not a 'Hard Problem' for Physicalists?) Podsjetite
se očitog: fizika nije materijalizam. Fizika je znanost;
materijalizam je filozofija.
Ali ne bi li materija mogla imati
okultne moći, moći koje su trenutno skrivene od naše najbolje
fizike, uključujući moć mišljenja? Pa, mogu li skupovi imati
okultne moći koje bi prodornija teorija skupova prepoznala? Trebamo
li polagati nadu u buduću teoriju skupova? Očito ne. Zašto ne?
Zato jer nema smisla misliti o skupovima kao subjektima
intencionalnih stanja. Znamo a priori da skup prostih brojeva
ne može žuditi za skupom parnih brojeva. Nemoguće je u strogom
smislu: logički je nemoguće
Naravno, postoji velika razlika između
skupova i mozgova. Znamo dovoljno o skupovima da znamo a priori
kako skupovi ne mogu misliti; Ali možda još ne znamo dovoljno o
ljudskom mozgu. Ne mogu dogmatski tvrditi da materija ne može imati
okultne ili sakrivene moći. Možda meso između mojih ušiju ima moć
mišljenja; Ali onda to meso nije materija u bilo kojem smislu našeg
trenutnog razumijevanja. To je moja poanta. Možete pretpostaviti
okultne moći ako želite, i položiti svoje nade u buduću znanost
koja će ih otkriti; ali onda se upuštate u nešto puno dalje od
empirijskih dokaza; upuštate se u daleke spekulacije koje bi se
trebale činiti neprikladnim empirijskim i znanstvenim tipovima.
Takvi tipovi su poznati po žaljenju na
sablasne stvari i duhove u stroju; Ali imputirati okultne
moći, moći van našeg shvaćanja, moždanoj materiji ne čini se
baš kao napredak. Tu se također radi o vrsti dualizma. Postoje
svojstva i moći o kojima znamo, te svojstva i moći o kojima ništa
ne znamo ali ih pretpostavljamo kako bi izbjegli apsurdnosti
materijalizma identiteta i eliminativizma. Također postoji dualizam
zamišljanja da materija kada je organizirana u ljudski mozak je toto
caelo različita od običnog komada materije. Postoji i
dualizam unutar mozga između onih dijelova za koje se pretpostavlja
da razmišljaju i osjećaju te onih dijelova koji obavljaju
automatizirane funkcije. Zašto su neka moždana stanja mentalan, a
druga nisu? Razmislite o tome.
Materijalisti operiraju s konceptom
materije koji je vezan uz trenutnu fiziku. Prema takvom poimanju
materije, jednostavno je nerazumljivo reći da mozak osjeća ili
misli. Ako unatoč tome pripisuju mentalne moći materiji onda
napuštaju materijalizam poradi nečega bliže panpsihizmu.
Vrijedno je primijetiti da stalno
naglašavanje neuroznanstvenih tipova nevjerojatne složenosti mozga
ne postiže aposlutno ništa u reduciranju nerazumljivosti
[unintelligibility] ideje kako su mozak ili dijelovi mozga subjekti
intencionalnosti i kvalitativnih mentalnih stanja. Nerazumljivo je
kako razvijajući kompleksnost možemo postići metabasis eis allo
genos, pomak u drugi genus. Želite reći da je meso koje
namjerava samo meso koje je kompleksnije od običnog mesa? Tako
možete reći i da je skok od nenamjeravajućeg mesa na namjeravajuće
meso čudo. Neki govore o izranjanju [emergence]. Ali to samo daje
naziv problemu, ne rješava ga. Vjerujete li vi materijalisti u
čudesno meso? Vjerujete li u magiju?
izvorni post Do You Think Matter Thinks?
