Na početku eseja "The Folly of Lifestyle Ecumenism" (objavljeno u First Things), filozof Pakaluk objašnjava;
"Ekumenizam načina
življenja" je stav da bi katolici danas trebali prakticirati vrstu
"ekumenizma" prema osoba koje žive u kombinacijama
različitim od braka; poput kohabitacije, vanbračne zajednice ili
istospolne veze. U odnosu s drugim oblicima kršćanstva
prihvaćamo da trebamo tražiti ono što je dobro i pronaći
zajednička slaganja – uvjereni da sva istina vodi ka Katoličkoj
vjeri – i pažljivo izbjegavamo osuđivanje, dajući prednost
strpljivom dijalogu; isto tako, u odnosu prema osoba koje žive u
vezima drugačijim od sakramentalnog braka, trebali bi prihvatiti
sličan pristup izgradnje mostova. Tvrdi se da kada bi ekumenizam
načina življenja bio široko prihvaćen u Crkvi, to bi primjereno
predstavilo svijetu milosrdno lice Krista – koji je došao
spasiti, ne osuđivati – i u konačnici bi omogućio
katolicima da budu apostolski učinkovitiji. Ekumenizam načina
življenja je bio važan koncept na posljednjoj Sinodi Obitelji, i
očekuje se da će imati utjecaja na Sinodu u listopadu.
Pakaluk u nastavku opisuje što kardinal Schönborn, koji se (sam) smatra izvorom "ekumenizma načina življenja", zapravo pod time misli i koje je njegovo teološko opravdanje za takvo razmišljanje – ili točnije rečeno pokušaj opravdanja. (Iz dokumenta Lumen gentium.)
Jedna od ideja na koju se kardinal poziva je da obitelj predstavlja "domaću crkvu" (est velut ecclesia domestica). Nažalost, kardinal iskrivljuje značenje riječi i poruke dokumenta; što je popraćeno i drugim pogreškama koje ističe Pakaluk (izostavio sam veliki dio eseja).
Govoreći o promašenoj analogiji ekumenizma načina življenja; Pakaluk zaključuje;
Čudno je zašto se
Ekumenizam načina življenja predlaže kao stav kojeg moramo
prihvatiti samo prema onim načinima života koji uključuju kršenje
šeste zapovijedi. Što s kršnjem pete? Rasizam je,
pretpostavljam, kao oblik mržnje, kršenje te zapovijedi, ali
trebaju li katolici prihvatiti "ekumenizam rasizma", i
pokušati sagraditi mostove s rasistima, pokušavajući otkriti dobre
motive koje vode ljude da budu rasisti i prihvatiti te stvari kao
zajednički temelj? Ili što s kršenjem sedme? Znamo da
postoje ljudi čiji način života ovisi o stalnom uzimanju onoga što
pripada drugima. Uvijek postoji nešto dobro čak i u životu bande
lopova, poznata "čast među lopovima", poslovična još od
Platona. Je li pogrešno od katolika što su osuđivali lopovluk
svih ovih godina kada bi puno učinkovitiji pristup bio hvaliti
lopove zbog njihovog osjećaja časti.
Zapravo je naš pristup u
svim drugim domenana života odbijati dobro u službi zla. Što je
netko smjeliji i hrabriji u počinjenju preljuba, to njegova ili
njezina djela više vrijeđaju pristojnu osobu. Šo je više
vještine, prijateljstva, dobrog humora i upornosti primjenjeno u
počinjenu ubojstva, to je zlo djelo odbojnije. Obično ne
prihvaćamo pristup "fokusiranja na dobro" u intrinzično
zlim djelima u bilo kojoj drugoj domeni ljudskog života.
Zaključno, kada pažljivo
pogledamo koliko je analogija kardinala Schönborn pogrešna i
neosnovana, možemo se zapitati zašto bi je vodeći klerik ikada
predložio, i zašto, jednom kada je predložena, njegova braća
biskupi nisu odmah reagirali i uklonili je.
Kao otac velike obitelji,
koji odgaja djecu u teškim okolnostima trenutne kulture u SAD-u i
Europi, smatram da je kardinalov pristup posebno zabrinjavajuć.
Želim jasan nauk od biskupa, koji bi podržao moj trud s mladima; i
želim potreban podsjetnik, u naše vrijeme, na ugrožavanje duše i
stvarnost grijeha. Nasuprot toga, "Ekumenizam načina življenja"
izgleda kao racionalizacija lošeg ishoda. Glavni zadatak biskupa je,
koliko shvaćam, jasno naučavati vjeru i štiti stado od napada
Zlog. Naši biskupi (u pedeset godina nakon Humanae vitae) su
općenito neuspješni u ostvarivanju tog zadatak u području spolnog
morala. Kohabitacija i kultura neobveznih odnosa nije nešto što se
"samo dogodi". Dvije generacije katoličke djece koji su
mogli odrasti živjeći čedne i kreposne živote su izgubljene,
izgubljene manjkavim sustavom katoličkih škola, neadekvatnim
katehezama, kukavičkim propovijedanjem, i nedostatnim zaštitničkim
duha kod naših pastira. Istinski Pastor se toliko trudi otjerati
vukove da je spreman položiti svoj život ako je nužno. Ekumenizam
načina življenja izgleda mi poput slijeganja ramenima koje poručuje
da su vukovi koji uzimaju ovce jednostavno činjenica.