Već sam pisao o tome da
je Ljevica svojevrsna religija. (Vidi npr. Treba nam odvojenost Države i [crkve] Ljevičarstva, O neliberalnosti liberalizma itd.)
Kada netko govori o
Ljevici kao religiji onda najčešće misli ili na to da Ljevica u
životima ljudi koji je prihvaćaju ima ulogu koju obično ima
religija, ili, povezano, da Ljevičarska uvjerenja počivaju na
kontroverznim pretpostavkama s kojima se mnogi ne slažu. (Ne
postoji razlog zašto bi odabrali baš religiju Ljevice da nam
određuje život, društvo i zakone.)
BGC tvrdi da je točnije
reći kako je (Nova) Ljevica zapravo samoubilački kult, a ne
religija jer je negativna, opozicijska, fluidna i samokonzumirajuća.
Stara Ljevica je bila poput bezbožne religije, imala je svoje svece
popu Marksa, Lenjina itd; Ali Nova Ljevica od vremena prihvaćanja
Socijalne Pravde i Političke Korektnosti ima samo prolazne idole.
Većina ličnosti koje ljevica mrzi su nekoć i sami bili ljevičari.
Rani istraživači IQ-a su bili socijalisti; ljudi poput Watsona i
Summersa su Ljevičari [Demokrati], bivši premijer Blair je bio
socijalist. Pa i sami nacisti su bili socijalisti.
Davilin aforizam sažima
fenomen;
"Imena poznatih Ljevičara na kraju završe kao uvredljivi pridjevi iz usta ljevičara. "
Moderno Ljevičarstvo je
roditeljoubilačko (kao i bratoubilačko), nitko nije siguran- niti
jedna osoba, niti jedna grupa nije sigurno u svom statusu: čak je i
Marksov proletarijat redefiniran kao zli bijeli muškarci. Današnji
bogovi su sutrašnji vragovi.
I to je suština zvijeri;
negativna je, opozicijska, živi od subverzije, inverzije i
destrukcije Dobra; njen stav je stalna opozicija. Napada se
stabilnost, status quo i tradicija, ali ne postoji
alternativno stabilno stanje; nema utopije prema kojoj se cilja, nema
točke u kojoj bi "politička korektnost" rekla "dovoljno",
"to je to"...
Dakle, prema BGC-u, radi se o nečemu novom, ne religiji nego nečemu što je moguće samo nakon smrti religije kao političke sile; nakon masovne apostazije i prisilnog izbacivanja religije iz javnog diskurza.
U nastavku BGC-ov odgovor
na prijedlog da je nova ljevica "samoubilački kult".
(Izvorni post Since Social Justice/ Political Correctness/ New Leftism is essentially a suicide cult (not a religion) - what next?);
---
"Samoubilački kult"
se čini kao razumna, radna definicija onoga s čime su suočeni
kršćani – enkapsulira standard, stav među moćnim vođama poput
političara, službenika, edukatora i masovnih medija;
Dokaza da je Ljevica,
kroz desetljeća, evoluirala (ili mutirala) u samoubilački kult ima
mnoštvo – Ljevica je izgubila svoj utopijski cilj, i postala je
gotovo potpuno opozicijska i destruktivna, aktivizam se bavi lovom i
uništavanjem onih koji se ne slažu – neovisno o tome koliko je
mala skala, nitko nije izuzet, nema osjećaja za mjeru.
Stvarno zagovaranje smrti
se trenutno fokusira na krajnosti života, djetinjstvo i starost –
potiče se kontracepciju, pobačaj, sterilnost ili najmanje moguće
obitelji. (U kontekstu medija, službenih i obrazovanih institucija,
ohrabruju se česta i neograničena seksualna aktivnost.)
Na drugom kraju života
postoji dugotrajna i nepopustljiva kampanja da stariji, i terminalno
ili neizlječivo bolesni ljudi koji imaju (ili se očekuje da će
imati) nisku kvalitetu života imaju "pravo" da ih se
humano ubije kako bi skratili, minimizirali ili izbjegli patnju.
Sve u svemu, moderna
Ljevica ne nudi nikakvu osnovu za življenje propitanog života među
intelektualcima, a među ne-intelektualcima se radi o kršenju
zdravog razuma i direktnog osobnog iskustva. Preživljava na temelju
mita i distrakcije, a motivaciju dobiva ugrađujući krivnju (među
elitama), zamjeranje (među masama) i stalne povlastice
među koalicijom povlaštenih skupina "žrtvi".
***
Kako će trijumf Ljevice
postajati sve potpuniji dvije stvari će se dogoditi:
- Velika nedostatanost ljevičarskog modela svijeta kao temelja ljudskog života će postati sve teža za prikrivanje.
- Trajnim poticanjem destruktivne mržnje, povlastica i paralizirajuće krivnje; Ljevica će uništiti svoju vlastitu osnovu koja je nužna za podmićivanje, distrakciju i štićenje populacije.
Ako se ovo dogodi
postepeno i linearno, onda se ovisna većina može održavati dulji
period prikrivenom inflacijom, posuđivanje i sve većom
eksproprijacijom od sve manje produktivne manjine. Do trenutka kada
stvarna situacija postane očita, moderno društvo će biti
izgubljeno i neće se moći oporaviti – a kršćani će biti
svedeni na malu, zgnječenu i iskorištenu manjinu.
Ali ako situacija postane
gora odjednom i eksponencijalno, svjesnost situacije može postati
jasna prije nego što dođe do potpunog uništenja, i možda će biti
vremena za masovno pokajanje i kršćansku obnovu; Veliko Buđenje.
***
Pravi kršćani
moraju biti spremni na to, svaki zapadni kršćanin će morati
postati misionar prema svojim mogućnostima. Pojavit će se i
antikršćanske figure – lažni kršćani. Misionari
mogu pomoći samo onima koji na to pristaju, a veliku
prepreku predstavlja iskvareno i izopačeno stanje masa moderne
populacije; njihova moralna inverzija, njihovo odbacivanje vrlina,
ljepote i poštenja; njihovo prihvaćanje izopačenosti, ružnoće i
laži. [...]
Dakle odgovor na pitanje;
Što bi kršćani trebali raditi suočeni s velikom moći
samoubilačkog kulta većine? Moraju jednostavno činiti ispravne
stvari, kao i uvijek, koliko god to mogu, i u kojoj god situaciji se
nađu.
Imati nadu u vjeri da se
sve dobro primjećuje i koristi, ništa ne propada, pod Božjim okom
koje sve vidi.