Ljevica je sada glavna, i
gotovo univerzalna, na Zapadu – primjerice 2010. u britaniji je
ljevičarska vlada "laburističke stranke" zamijenjena
ljevičarskom "konzervativnom strankom" – i među
njima nema apsolutno nikakve razlike što se tiče ljevičarstva –
i doista, pravno "redefinirajući" brak, upravo je
konzervativna vlada forsirala uvođenje najznačajnijeg
ekstremistički ljevičarskog zakona u posljednjih nekoliko
desetljeća.
Dakle, trenutno na
Zapadu; Ljevica su zapravo svi koji imaju moć u javnom životu –
jedine ne-ljevičarske grupe su relativno male tradicionalne
vjerske denominacije.
Ljevica je, po svom
podrijetlu, reakcija protiv Zapadnog kršćanstva; to znači da
Ljevičarstvo nije specifični skup doktrina ili vjerovanja, nego
reakcija protiv religije – stoga se Ljevica promijenila,
i evoluirala – i postala vrlo različita stvar u
različitim trenucima i mjestima u povijesti.
Ali mnogi ljudi su
zbunjeni činjenicom da se Ljevica promijenila. Primjerice, možete
čuti da su SAD ili VB "komunističke" države ... To je
točno u određenom smislu, ali potpuno netočno u drugom – jer je
moderno Ljevičarstvo na Zapadu jako različito od Sovjetskog ili
Kineskog komunizma.
Činjenica je da je kroz
uspjeh Ljevičarstva na Zapadu, Ljevičarstvo evoluiralo; i ne radi
se o slučajnosti, nego je to glavni razlog njegovog uspjeha. Ljevica
odgovara na situaciju, i kada uspije poraziti kršćanstvo, mijenja
svoju strategiju kako bi uklonilo sljedeći problem.
Ljevičarstvo je u
početku bilo vrlo jasno anti-kršćanstva (često protiv etablirane
crkve). Najveća promjena u Ljevici se dogodila sredinom
šezdesetih prošlog stoljeća (Ali naravno postoji sivo područje, i
promjena je bila postepena). Sve do šezdesetih, Ljevičarstvo se
bavilo "racionalnom" ekonomijom – nacionaliziranjem,
planiranjem, jednakošću prilika itd; ali poslije šezdesetih
Ljevica se bavi kulturom – i posebno seksualnom
revolucijom – jednakošću ishoda, i fluidnom agendom
antirasizma, feminizma, i najnovijom multi-kulti/ raznolikost/
uključivost agendom.
Radilo se o velikoj
promjeni u doktrini – promjena od prijašnje revolucije u vječnu
utopiju; utvrđivanje stanja stalne revolucije bez ikakvog krajnjeg
cilja.
Glavna stvar o kojoj
govorim je da Ljevica evoluira i da se transformira – ali postoji
kontinuitet, a taj kontinuitet je da je Ljevica opozicija, reakcija –
Ljevica je "protiv" ne za. Glavna stvar protiv koje je
Ljevica, jest kršćanstvo (pravo tradicionalno kršćanstvo, bilo
kojeg tipa); i protiv svega što ima veze s kršćanstvom.
Zašto bi inače obje
strane redefiniciju braka smatrali tako velikom pobjedom za Ljevicu?
Radi se o velikoj pobijedi jer predstavlja veliki udarac kršćanskom
moralu – točnije, radi se o završnoj fazi eliminiranja kršćanskog
morala iz pravnog sustava Zapada.
(Naravno, još jedna
strategija Ljevice je potkopati Kršćanske crkve, da postanu
ne-kršćanske, zapravo anti-kršćanske. Većina
glavnih kršćanskih crkvi (koje se takvim prozivaju) je
rekonstruirana – kao što pokazuje njihova potpora seksualnoj
revoluciji i redefiniciji braka. Jedan od najvećih trijumfa Ljevice
je što su na taj način diskreditirali Kršćanstvo kao izvorno
podrijetlo Ljevice! Tako je u nekim sekularnim krugovima - među
onima koji si zamišljaju da su suprotstavljeni Ljevičarstvu –
kršćanstvo prokletno/osuđeno i kada je uspješno i prokleto je
kada propada! Prokleto jer je uzrokovalo Ljevičarstvo, prokleto jer
kapitulira pred Ljevičarstvom!)
Ljevica je trenutno
opsjednuta redefiniranjem braka, a tko još na Zapadu mari za
tradicionalni brak (tj. pravi brak) osim kršćana? Stara Ljevica,
prije 1965. - smatrala bi fokusiranje na seksualnost i politiku
identiteta trivijalnim i nezrelim – fokusirali su se na
racionalno restrukturiranje društva, ohrabrivanje i iskorištavanje
tehnoloških otkrića, učinkovitost i djelotvornost...
Moderni
naglasak na ovo pitanje, i druga pitanja vezana uz seksualnost,
otkriva prikrivenu i često nesvjesnu agendu "Nove"
Ljevice, koja otkriva što dijeli sa Starom Ljevicom – Ljevica nije
za ništa posebno, nego je bila, i još uvijek je, usmjerena protiv
kršćanstva, posebice kršćanskog morala – i to je razlog njene
evolucije.
Ljevica postaje što
god je učinkovito protiv kršćanstva, čak i kada se radi o
ostacima kršćanstva. Kroz desetljeća, Ljevica je evoluirala kako
bi pobijedila svaku obranu kršćanstva; i to je mogla učiniti
upravo zato jer Ljevicu ne mari kakvo društvo stvara, i ne mari
kakav kaos i uništenje potiče – jednostavno mijenja svoj napad
sve dok ne pronađe nešto učinkovito protiv kršćanstva; a ako
napad ne prođe Ljevica će se opet promijeniti.
Ljevica nema dosljednosti
ili koherenciju; i nema potrebe za dosljednošću ili koherencijom –
dosljednost i koherencija smetaju napadanju kršćanstva svakim
dostupnim sredstvom.
Ljevica evoluira, a
kršćanstvo je ono oko čega Ljevica evoluira.
Bruce G. Charlton, The Left has evolved, continues to evolve, to defeat Christianity
PS
Ljevičari su nekoć
imali utopijske planove, a sada se sve više nalaze u onome što je
BGC nazvao "stanjem stalne
revolucije bez ikakvog krajnjeg cilja".
Ne postoji nešto što žele postići, ne postoji točka u kojoj će
reći dosta.
Ljevica
želi uništiti kršćanstvo, i pritom ne bira sredstva, destrukciji
nema kraja. Tko god, i što god, je protiv kršćana može poslužiti
– makar imao
vrijednosti nespojive s Ljevičarima.
Ljevičari danas imaju jednostavnu viziju budućnosti; razrušite
postojeće društvo i prepustite budućnosti da se pojavi.
Ljevičari
stalno napadaju kršćanstvo (i tradicionalne vrijednosti), kada
jedan napad ne prođe spreman je drugi. (Ako
ne prođe otvoreni napad na važne institucije ili uvođenje
različitih preodgoja, uvede se postepene zakonske promjene koje to
omogućuju. Zakoni koji zabranjuju da im se suprotstavite, promjene
dokumenata itd.)
Nekoć su glavna publika
Ljevice bili muškarci radničke klase, danas ih (Zapadna) Ljevica
prezire – nema ništa gore od bijelog oženjenog muškarca
radnika, ne može podnijeti njihove vrijednosti i njihovo
odupiranje novim Ljevičarskim planovima. (I kod nas se članovi
KP nisu imali problema prebaciti u kamp PK.)
Situacija je složenija
no što BGC objašnjava u ovom kratkom promišljanju, ali u pravu je
da Ljevica danas nije ono što je Ljevica bila nekoć - mijenja se
prema onome što je učinkovitije. (Slučajno ili ne, uvijek je tu povezano i napadanje kršćanstva). Iako spominje da nema razlike između ljevičarstva (britanskih) konzervativaca i laburista, razlika je ta da laburisti barem priznaju otvoreno za što se zalažu; konzervativci izgleda nisu niti svjesni da zvuče ko trockisti.
Prijašnji postovi; Scruton o Ljevičarskom stanju uma, Evolucija liberalizma ( i "konzervatizma"), Drugi val sekularizacije - II, kategorija kulturna Ljevica itd.