Stranice

nedjelja, 6. prosinca 2015.

Katolici vjeruju u Djeda Mraza

Ne, ovo nije post o intelektualnoj propasti koju predstavljaju Novi Ateisti i i njihovi pokušaji obračunavanja s teizmom.

Nije o komercijalizaciji adventa i Božića. (vidi Šolin Božić kao “stresno događanje”). Nije niti o tome je li ispravno reći Djeda Mraz ili Djeda Božićnjak. (Nijedno).

Ovaj post je upravo potvrda toga da katolici vjeruju u Djeda Božićnjaka. Dobro, možda ne baš u Djeda Božičnjaka, ali u Nikolu, biskupa iz Mire koji je poslije proglašen svecem. Zašto vjeruju u njega? Pa, iz istog razloga zašto vjeruju u različite povijesne ličnosti.


Osoba iz naslova postoji, ali njegova popularna prezentacija je rezultat krađe identiteta.

***

Nikola je rođen u 3. stoljeću, ubrzo postaje siroče, ali ostaje mu imetak roditelja kojeg je kroz svoj život podijelio ljudima u potrebi. Najpoznatiji primjer je njegova pomoć ocu triju djevojaka koji nije imao za miraz zbog čega su bile u opasnosti da prodaju svoje tijelo i čast; došao je noću i kroz prozor ubacio vrećicu zlatnika. Davao je poklone siromašnoj djeci, stavljao novac u cipele dok su se molili itd.

Živio je u vrijeme Dioklecijanovih progona kojima je bio podvrgnut te je bio prisutan na Nicejskom saboru koji se bavio Arijskom herezom. Dok je Arije na saboru izlagao svoje teološke zablude, u jednom trenutku Sv. Nikola je izgubio svoje strpljenje, pristupio mu i "složio ga na pod". (Takvo ponašanje nije se smatralo prikladnim za biskupa pa su mu oduzeli Evanđelje i palij - simbole biskupske pozicije; poslije mu je to nadnaravnom interevencijom vraćeno.)

Da ne duljim; ne vjerovati u Sv. Nikolu je kao nevjerovati u bilo koju drugu povijesnu osobu.

Naravno, katolici vjeruju u vječnu dušu, da je Nikola, biskup Mire, svetac što znači da je u zajedništvu s Bogom. Sve što to podrazumijeva poznato je, ili bi barem trebalo biti, katolicima. Ostalima baš i nije...


***

Sv. Nikola će možda napuniti čizmicu, ali nemojmo zaboraviti Onoga od kojega veće Dobro nije moguće zamisliti. (Ni sv. Nikola ga nije zaboravljao – zbog toga i ovo sv. ispred.)

Chesterton piše da se kao dijete pitao tko stavlja darove u njegovu čizmicu, a u odrasloj dobi se pita tko je stavio čizmu u sobu, i sobu u kuću, i kuću na planet, i planet u ništavilu.
"Nekoć sam bio zadivljen i zapanjen pri pronalasku tako velikog poklona koji ne bi stao niti u čizmicu. Sada sam zadivljen i zapanjen svakog jutra pronalaskom tako velikog poklona kojemu su potrebne dvije čizme, a i nakon toga preostaje toliko toga izvana; govorim o velikom i apsurdnom poklonu mene samoga..."

Dakle, što god da ste danas pronašli u svojim čizmicama, nemojte zaboraviti zahvaliti svome Stvoritelju na onome što svaki dan pronalazite u njima. (Vidi kategorije klasični teizam - 2.dio, teizam itd.)
---

Unatoč tome što katolici "vjeruju" u Sv. Nikolu, sekularizirana verzija - Djed Mraz koji nas potiče na potrošnju - je toliko izmijenjena da mi je teško vidjeti kako bi se moglo raditi o istim osobama. (Skoro da bi mogli reći kako jedan potiče vrline, drugi grijehe. Kao što je netko primjetio, za Božić djeca nauče da Djed Mraz više voli bogatu djecu.)

Iako je Adventsko vrijeme pretvoreno u "razdoblje kupnje", siguran sam da ćete uz malo – ili više – truda desekulazirati svoje okruženje (ili barem svoj duhovni život) i spremni dočekati blagdan Gospodinova rođenja. (Pakaluk u The trouble about Christmas daje nekoliko savjeta za advent, a u Advent list za cijelu godinu.)

To što su ulice i trgovine okićene ukrasima i lampicama s ciljem poticanja potrošnje ne znači da njihovu svijetlost ne možete iskoristiti za drugi cilj - da Vam osvijetle put dok idete na ispovijed, zornicu i pričest.