Stranice

nedjelja, 6. prosinca 2015.

Plaćate li potrebnu "poštenu" razinu poreza?

Michael Pakaluk u kolumni Your fair share of taxes komentira ulogu i značaj poreza;

"Bogati bi trebali platiti više poreza da bude pošteno!" Ali koliko više, i prema kojem standardu? Najbogatija desetina amerikanaca plaća oko 30 posto svojih prihoda kao porez (kombinacija federalnog, državnog, poreza na imovinu, trošarina i poreza na promet). Bi li 32 posto odjednom bilo pošteno? Ako bi, zašto 28 posto ne bi?

Možete potajno misliti da bi trebali plaćati poreze sve dok nemaju podjednako novaca kao i svi drugi, a to bi bila zavist, ili jad zbog dobra drugog. Poput drugih grijeha, zavist ništa ne postiže. Naši problemi se ne mogu riješiti oduzimajući. Oduzmite potpuno bogatstvo Billa Gatesa i Warrena Buffeta i možete deset dana financirati vladu (iako na dugi rok vjerojatno i manje jer onda navedeni dvojac u budućnosti više ne bi plaćao poreze.)

Ili oduzmite sav novac svih bogataša u najbogatijim gradovima SAD-a, i prema toj shemi, možete financirati vladu jednu godinu; iako bi i tu isključili zaradu onih koji bi bili zaposleni kroz trošenje tog novca.

Teško je pronaći katolički nauk o porezu. Morate čitati između redaka kratke tvrdnje Katekizma da "Podložnost vlasti i suodgovornost za opće dobro sadrže moralni zahtjev plaćanja poreza, vršenja prava glasa i obrane zemlje" (2240). Na prvi pogled, to nam govori da nije pogrešno plaćati porez kao što su neki suvremenici apostola pretpostavljali, nego da se radi o dužnosti.

Ali primijetite uvjet: Porezi su za opće dobro. Iz toga možemo zaključiti da je obveza na vladi ne na građaninu; odnosno, da vlada ne može uzeti novac kroz oporezovanje za nijednu drugu svrhu osim općeg dobra.

U starijim tekstovima ovaj princip je snažno iskazan, primjerice u Edward Cahilloj sveobuhvatnoj raspravi "The Framework of a Christian State":
"Dakle, ako vladari pogrešno upravljaju ili posvećuju bilo koji udio ovih sredstava za svrhe koje nisu opće dobro, onda su krivi ne samo zbog kršenja Zakonske Pravde, nego i zahtijevanja novca od privatnih pojedinaca pod lažnim izlikama, a to je pljačka ili grabež, tim činom zloupotrebljavaju javno povjerenje što je pronevjera. Osim toga, ako vladajući nameću poreze u većoj mjeri no što je potrebno za opće dobro ili više od onoga što pojedinačni građanin opravdano može platiti, podjednako su krivi zbog nepravde i prijevare."

U dokumentima učiteljstva, moramo se posavjetovati sa izvornom enciklikom o Katoličkom Socijalnom nauku "Rerum novarum" (1891.) da bi pronašli izjavu o oporezivanju. Papa Lav XIII se zalaže protiv socijalizma i brani princip vlasništva o kojemu je još govorio Aristotel; da je opće dobro najbolje ostvareno ako građani posjeduju vlasništvo, ali to vlasništvo stavljaju u uporabu na korist drugih. Nakon objašnjavanja tri prednosti koje su rezultat takve sheme, upozorava;
"Do tih se koristi može doći samo uz uvjet da se dohodak pojedinaca ne iscrpe prevelikim nametima i porezima. Budući da pravo privatnog vlasništva ne dolazi iz ljudskog nego iz naravnog zakona, javna vlast ga ne može dokinuti, nego samo ublažiti i uskladiti njegovu upotrebu s općim dobrom. Nepravedno, dakle, i nečovječno radi tko od dobara pojedinaca u ime poreza uzima više negoli je potrebno."
Dakle čak i rashodi za korist općeg dobra mogu biti nepravedni ako "iscrpe" imovinu; ako se zasnivaju na negiranju prirodnog prava posjedovanja plodova vlastita rada; ili ako vlast oduzima privatnom vlasniku umjesto da mu pomaže, na supsidijarni način.

Iako može biti sivih područja, možete očekivati da postoje granice koje, kada su prijeđene, jasno signaliziraju prekomjerno oporezivanje. [...]


PS

Na kraju Pakaluk predlaže da bi sustav trebao biti organiziran tako da svatko mora otići u poreznu upravu, izvaditi gotovinu i uplatiti porez (umjesto automatskog oduzimanja); Tako bi bilo jasno na što se troše novci. Osim toga, plaćeni iznos svakog pojedinca bi trebao ostati u "paketu" tako da svatko može pogledati na internetu za što se iskoristio njegov uplaćeni "paket" – slično sustavu dobrotvornih organizacija koje vam omogućuju da pogledate kome ste točno pomogli. Na taj način bi svi znali plaćamo li "potrebnu"/poštenu razinu poreza.