Kao što vjerujem znate, ovih dana su američki izbori. Kroz posljednje mjesece pratio sam
tijek kampanji i reakcije koje su uslijedile, i kada bih vam ispričao
što se sve događa ne biste mi vjerovali. Posebno kroz posljednjih
desetak dana, sve što se možda negdje načuli i odbacili kao
različite teorije zavjere s kojima se ne treba zamarati pokazalo se
prilično točno i dokazano. Uključujući neke posebno uznemirujuće
stvari.
No, ono što je za ovaj
post bitno znati; kandidat Republikanaca (~desnice) je Donald Trump,
to je postao nakon što je u predizborima (~unutarstranački izbori),
u povijesno neviđenim okolnostima bez ikakve svoje infrastrukture
pobijedio dva kandidata koje su promovirale stranačke i medijske
strukture (Rubio, Bush – da, još jedan iz iste obitelji) i
kandidata iza kojeg su, barem u početku, stajali samoorganizirani
pokreti čajanke (Cruz – to je onaj koji je, prema medijima, još
gori). Osim njih, bilo je još desetak kandidata koji se nisu
nametnuli na nacionalnoj razini, ali su igrali određenu ulogu. (Sama
činjenica da su Cruz i Trump dominirali predizborima iako ih obojicu
stranačko vodstvo prezire pokazivala je da nas očekuju nevjerojatne
stvari.)
Da ne duljim, mnogi
konzervativci – gotovo svi koje sam prethodno spominjao i na
ovog blogu - nisu toliko entuzijastični oko Trumpa, zapravo
jedan dio njih aktivno radi protiv njega i pokušava pomoći
kandidatu ljevice da pobjedi što bi vjerojatno značilo da u skoroj
budućnosti desnica više neće doći na vlast i da će Ljevica
potpuno kontrolirati društvo. Naravno, to čini i sada, ali sljedeći
predsjednik će postaviti nove suce vrhovnog suda – barem
jednog, možda čak i tri ili četiri s obzirom na starost ostalih
– što će značiti da će Ljevičari potpuno preuzeti sud i na taj
način kontrolirati sudbinu društva. Donedavno su snage Desnice i
Ljevice na sudu bile podjednako zastupljene, ali preminuo je jedan
konzervativni sudac što znači da će već sljedeći sudac možebitno
rezultirati prevlašću ljevičara. Problem je što konzervativni
suci presuđuju u skladu s povijesnim značenjem ustava, a ovi
progresivni sudci ne mare toliko za ustav i odlučuju po vlastitim
preferencijama – probajte čitati njihove odluke. (Nedavno
su tako bez problema pronašli u tom višestoljetnom dokumentu obvezu
država uvođenja "istospolnog braka".)
 |
| Još samo malo... |
Drugi razlog povijesne
važnosti upravo ovih izbora je taj što Ljevica planira odobriti
državljanstvo milijunima ilegalnih imigranata – dakle onima
koji su kršeći zakone došli u tu zemlju, a takvi imigranti
obično glasaju za Ljevicu. Drugim riječima, ako pobjedi Ljevica,
plan je uvesti i "legalizirati" desetke milijuna glasača
Ljevice što će osigurati da ubuduće Ljevica premoćno pobjeđuje.
(Ili bi barem tako dio konzervativaca objasnio planove Ljevice.)
Ima i niz drugih razloga,
ali navedena dva su dosta specifična za ovaj trenutak – ekonomija,
vanjska politika, različita prava itd. to je aktualno na svakim
izborima, iako je blisko povezano sa sastavom suda. Iz navedenoga
možete zaključiti zašto čak i oni koji ne misle da je Trump
idealan kandidat, ne mogu shvatiti zašto dio konzervativaca radi
protiv Trumpa koji nudi, između ostalog, konzervativne suce i
zaštitu od ilegalne imigracije.
U eseju The Flight 93 Election, komentator Publius Decius Musse obraća
onim konzervativcima koji se protive Trumpu, prenosim par
razmišljanja;
---
Jedan od paradoksa – a
ima ih puno – konzervativne misle kroz posljednja desetljeća
je nespremnost čak i samog razmišljanja o mogućnosti da su Amerika
i Zapad na putu prema nečemu lošem. S jedne strane, konzervativci
stalno spominju litanije problema; raspad obitelji, kriminal, skupa i
nametljiva Vlast bez ikakve kontrole, politički korektni progoni,
sve viši porezi i sve lošije usluge i infrastruktura. Nesposobnost
pobjeđivanja u ratu protiv plemenskih treće-svjetskih neprijatelja.
Loš obrazovni sustav čiji su rezultat djeca koja ne znaju ništa;
na nižim razinama nije u stanju disciplinirati, a na višim ostavlja
studente u velikim dugovima. Popis je dugačak.
Konzervativci troše
veliku količinu novaca na institute, časopise, konferencije i
slično, žaleći se na različite probleme; Ali ti isti
konzervativci su zapravo čuvari status quoa. Naravno, žele
da se promijene neke stvari, žele prihvaćanje svojih ideja –
smanjenje poreza za one s više djece i slično. Mnoge od tih ideja
su čak i dobre ideja, ali je li ijedna od njih stvarno
fundamentalna? Ulaze li te ideje u srž problema?
Ako su konzervativci u
pravu po pitanju važnosti vrlina, morala, vjere, stabilnosti,
karaktera pojedinca; ako su upravu po pitanju spolnog morala ili
onoga što se danas naziva "obiteljskih vrijednosti"; ako
su u pravu po pitanju važnosti odgoja u ugrađivanju dobra karaktera
i podučavanja osnova koje su definirala znanja na Zapadu kroz
tisućljeća; ako su u pravu po pitanju društvenih normi i javnog
poretka; ako su u pravu po pitanju važnosti inicijativa, poduzeća,
poduzetnosti i štedljivosti za uspješnu ekonomiju i zdravo društvo;
ako su u pravu po pitanju loših učinaka paternalističke raširene
Vlasti na dušu pojedinca i na kanibalizaciju civilnog društva i
vjerskih institucija; ako su u pravu po pitanju važnosti snažne
obrane i razboritog državništva u međunarodnoj sferi – ako su
u pravu što se tiče važnosti svih tih stvari za nacionalno
zdravlje pa čak i sam opstanak, onda oni moraju vjerovati – ne
moraju li? - da smo na samom rubu.
Ali prilično je očito
da konzervativci ne vjeruju u to, ne misle da je potrebno hitno
djelovati, da je nužna promjena smjera kako bi izbjegli propast.
Jedan od konzervativnih autora u nedavnom članku opisuje "stanje
društva" i pronalazi mnoge probleme, ali koje je njegovo
rješenje? Uobičajena litanija "konzervativnih" "rješenja"
s obveznim pozivanjem na decentralizaciju, federalizaciju, "građansku
obnovu" i – naravno – Burkea. Drugim riječima,
tipična konzervativna kombinacija beskorisnog i neprimjerenog s
utopijskim i neostvarivim. Decentralizacija i federalizam su dobri, i
kao konzervativac, prihvaćam ih; Ali kako će oni spasiti, ili barem
značajno unaprijediti, društvo kakvo taj autor opisuje. Što oni
mogu učiniti protiv vala disfunkcionalnosti, nemorala i korupcije?
"Građanska obnova" bi puno pomogla, ali to je kao da
kažete da će zdravlje spasiti pacijenta koji boluje od raka. Negdje
smo preskočili korak. Kako ćemo postići tu "građansku
obnovu"? Želja za tautologijom koja će se sama uvesti nije
strategija.
[...]
Možete se upitati, što
objašnjava takvo razmišljanja, stav da
Stvari-Jesu-Stvarno-Loše-Ali-Nisu-Toliko-Loše-Da-Bi-Trebali-Uzeti-U-Obzir-Nešto-Što-je-Stvarno
Drugačije! Očiti odgovor je da oni zapravo ne vjeruju kako je
situacija toliko loša.
Koji god da su razlozi
kontradikcije, nema sumnje da kontradikcija postoji. Imati
konzervativna kulturna, ekonomska i politička uvjerenja –
inzistirati da su naša liberalno-lijeva sadašnjost i budući smjer
nespojivi s ljudskom prirodom i da podrivaju ljudsko društvo -
ali istodobno vjerovati da stvari mogu i dalje ići manje-više istim
tokom kao do sada – idealno, ali ne nužno s nekim
konzervativnim uplitanjem u određenom detalju - je logički
nemoguće.
Da budem potpuno
otvoren: ako stvarno mislite da stvari mogu nastaviti bez ikakve
fundamentalne promjene, onda ste implicitno priznali da je
konzervatizam u krivu. U krivu je što se tiče ljudske prirode,
u krivu je što se tiče prirode politike, i u krivu kada daje svoje
političke proskripcije jer; Kao prvo, tek se nekolicina tih
proskripcija provodi; Drugo, čak i one koje se provode su pod
utjecajem Ljevice koja ih dokida, često uz pomoć konzervativaca; I
treće, čitav trend Zapada je sve ljevičarskiji, sve udaljeniji od
onoga što shvaćamo kao konzervatizam.
Ako je vaš odgovor –
kao kod mnogih konzervativnih autora – da konzervativizam
nastavi kao što je radio do sada – još koji časopis, još
koji članka o skrbničkoj reformi, još koji seminar o ograničenoj
vlasti, još koji porezni prijedlog – iako smo na gubitničkoj
strani već barem jedno stoljeće, onda ste implicitno prihvatili
da vaša politička filozofija nije bitna, i da će se civilizacija
nastaviti kao dosada slijedeći ljevičarska načela. Zapravo, da
je ljevičarstvo istinitije od konzervatizma, i superiornije njemu.
[...]
Izbori 2016. su test –
prema meni, konačni test – je li ostalo ikakve vrline u onome
što je činilo srž američke nacije. Ako nisu u stanju glasovati za
prvog kandidati u generaciji koji tvrdi da će zastupati njihove
interese, i glasovati protiv kandidata koji se otvoreno hvali da će
činiti suprotno, onda nam nema spasa. Možda ne zaslužuju sudbinu
koja će ih zadesiti, ali svejedno će patiti.
PS
Baš su naporni ti
konzervativci koji govore konzervativnim principima i o Burkeu bez
ikakvih konkretnih djelovanja, zar ne? Nakon propalih eksperimenata
posljednjeg stoljeća i uništavanja društva i vjere, morala
pojedinca, ekonomskog libida, ima li snage i volje za djelovanje?
Koliko još možemo ovim smjerom? Ako smo toliko uvjereni da ovaj
smjer nije dobar i da će stvari završiti loše, ne bismo li trebali
nešto promijeniti – ili barem pokušati.
Amerika stoji bolji, ali
u određeno aspektu– možda i važnijem – stoji lošije.
Hoće li Trumpova pobjeda biti, kao što je jedan naš kolumnist
primijetio, konačno rušenje Berlinskog Zida. Zapadni konzervativci
su gledali kako se ruši Zid, oslobađa Istočna Europa, ali su
gledali svoje kolege na zapadnim sveučilištima za koje ništa nije
izgubljeno, nije došlo do nikakve promjene, oni su nastavili i dalje
djelovati, posebno na kulturnom području.
Iako mnogi govore o
Trumpu kao o eksplozivu kojim se ruši postojeći jednostranački
poredak kojeg vodi ista elita, ideja izbora Trumpa kao konačnog
rušenja Berlinskog Zida može djelovati preapstraktno i nejasno pa
nećemo detaljnije ulaziti u to – ideja ionako nije moja, i
nisam o njoj previše razmišljao. (Morali bi pratiti sve što se
događa oko kampanje i u društvu da bi je shvatili.)
Možete
čuti da je ovo godina prekretnice, godina u kojoj politička
korektnost gubi svoj stisak nad Zapadnom civilizacijom, nekako se
bojim da su ta razmišljanja preoptimistična i da Trump može u
najboljem slučaju tek usporiti propadanje. Kada pogledate povijesne
cikluse razvoja i propadanja društava, jasno je da dekadentnom
– prezaduženom, ugodi-orijentiranom –
Zapadu nema spasa. Inače, politička korektnost nije ista stvar kao
pristojnost - ideja koju neki PK ljudi pokušavaju promovirati da bi
prikrili svoj totalitarni stisak nad javnim prostorom i, sve češće,
privatnim stvarima.
Potrebno
je desetak stranica samo da nabrojite što se izdogađalo vezano uz
kampanju, a da bi saznali što se događa morate pratite medije.
Točnije, nekada ste morali pratiti mainstream medije, sada možete
pronaći i izravne kanale. Ipak, s obzirom na važnost medija,
istaknut ću da su se pojavili dokazi da mediji aktivno rade i
manipuliraju u korist ljevičara. Tako imate dokaze o tome da su
najveći mediji unaprijed dogovarali pitanja s Hillaryinom kampanjom,
slali su im članke da ih urede prije objave, tražili ih zadatke
kako da pristupe ostalim kandidatima itd. Zatim imate dokaze o nizu
važnih medijskih ličnosti koje rade (prikriveno) za kampanju,
direktor googlea nudi praćenje korisnika za potrebe kampanje,
facebook i twitter prikrivaju konzervativne kanale i promoviraju
ljevičarske vijesti itd. Najzanimljiviji mi se čine dokazi o tome
kako Hillaryin stožer organizira nerede na Trumpovim skupovima i
zatim medijski izvještava o nasilnim sljedbenicima Trumpa. Project
Veritas (video ovdje) dokumentirao je proces u kojem ljevičari šalju ljude –
nasilnike - da izazovu
nerede kako bi poslije mogli govoriti o opasnom Trumpovu pokretu.
Takve stvari ne iznenađuju nikoga, nisu prvi koji na taj način
manipuliraju, ali javno snimanje i priznanja takvih planova ipak je
nešto što je teško ignorirati.
Ukratko,
stvarno nevjerojatne stvari...