Knjiga
Mudrih izreka donose neka iznenađenja – među njima i paradoks.
Primjerice sljedeći par;
Ne odgovaraj bezumniku po njegovoj ludosti, da mu i sam ne postaneš jednak.
Odgovori bezumniku po ludosti njegovoj, da se ne bi učinio sam sebi mudar.
"Vidite? Sveti Spisi kršćana
proturječe sami sebi!" Ali ne. Takvo suprotstavljanje je
namjerno. Stvarno postoje razlozi da odgovorite bezumniku, i stvarno
postoje razlozi da to ne učinite. Morate razborito odlučiti ovisno
o slučaju hoćete li šutjeti ili govoriti. Netko tko nije
promišljao o toj stvari će teško shvatiti čemu služi umijeće
retorike.
PS
U
postu The Code of Mockery se bavi sličnom temom, je li osobno vrijeđanje dopušteno
(kršćanima). Mnogi smatraju da takvo ponašanje nije u skladu s
kršćanskom etikom, ali postoje ljudi i trenuci kada je ismijavanje
jedina opcija. Ipak, radi se o iznimkama. Možete ponekad uvrijediti
onoga koga ispravljate, ali ne kako bi služili nekom cilju koji je
naš vlastit.
Fesera
su kritizirali jer se zna upuštati u nešto
žešću polemiku, ali kao što je sam napisao na počektu svoje
knjige The Last Superstition; ako vam se čini da se radi o knjizi
punoj ljutnje onda ste u pravu. Desetljećima (i duže), različiti
autori upuštaju se u kritiku teizma (i konzervatizma) bez da
pokazuje ikakvo znanje o samoj temi, odnosno još gore, bez da
pokazuju ikakvu volju i misao da bi išta trebali naučiti o tome.
(Čak su osmislili "dvorjaninov" odgovor kojim se hvale
jer, prema njima, pokazuje da ne trebate ništa znati o temi kojoj
govorite.) Takva arogancija pomiješana s ignorancijom zaslužuje
prikladan odgovor. Odgovor koji se neće baviti samo argumentiranom
analizom nego će se upitati što ih uopće dovodi do takvog
ponašanja. Nestrastvena analiza nažalost često puta nije dovoljna.
Naravno, kada se radi o pristojnim neslaganjima onda će i međusobno
filozofiranje biti puno blažeg tona. (Feser je pisao u više navrata o kritikama takvog tona:Walters on TLS, Briggs on TLS and tone, Tone deaf, Can philosophy be polemical? itd. Očito, politička borba i javni život se razlikuju od akademske filozofije ili razgovora s bližnjim. Nedavni američki izbori su šokirali ljevičare jer su umjesto konzervativca u leptir mašni dobili osobu koja je odlučila uzvratiti istom mjerom.)
---
No, da
se vratimo Budziszewskom. U još jednom postu Letter to a young Catholic friend savjetuje mladog katolika kako bi se trebao postaviti u različitim
situacijama.
Ukratko, prema njemu; Kada Vaš
poznanik namjerno govori nešto blasfemično, recite mu da vam to
nije prihvatljivo, promjenite temu, a ukoliko ne odustaje, otiđete.
Nikakve isprike, povlaćenje ili opravdanje. Ukoliko vas vaš
prijatelj, posrnuli katolik, kritizira jer se ne upuštate u neku
nemoralnu aktivnost, on zapravo ne kritizira vas jer ste u krivu nego
jer ga vlastita savjest optužuje. Recite mu da dobro zna zašto se
ne upuštate u tu aktivnost, "ne moram ti se opravdavati."
Ako se pak radi o protestantu [ili
nama bliže nekom nevjerniku] koji daje neutemljene i nerazume
kritike Katoličke vjere, potrebno je razlikovati dvije stvari. Prvo,
koji mu je motiv? Jednostavno uvrijediti vašu vjeru ili ispraviti
ono što smatra pogrešnim? Druga stvar, je li spreman slušati o
tome što katolici stvarno vjeruju? Ovisno kako procijenite situaciju
tako ćete i odgovoriti.
Ako vas želi ispraviti i spreman je
poslušati onda ćete mu odgovoriti, a ako nije spreman slušati onda
mu recite da razgovor nije koristan - i za svaki slučaj mu
savjetujte neke izvore o vjeri. Ako vas samo želi vrijeđati onda
nemate o čemu razgovarati, slično kao u prvom primjeru blasfemije.
Postoje različite situacije i nije ih
uvijek moguće tako razvrstati. Ponekad raspravljate iz više razloga
– primjerice publike, ne samo zbog direktnog sugovornika
itd. Budziszewski savjetuje jedno pitanje (o) sugovorniku koje može
pomoći: "Kada bi shvaćao što katolici vjeruju, shvatio bi
da ono što tvrdiš nije točno, jesi li spreman poslušati
objašnjenje?" Ako mislite da vaš sugovornik nije
zainteresiran saznati više o tome što (misli da) napada onda
situacija ne nudi puno mogućnosti.
Za kraj, ako netko misli da početni "paradoks"
iz Biblije dokazuje apsurdnost vjere, onda mu odgovorite slijedeći
upute iz tog citata...