Gledatelju televizije, slušatelju
radija, čitatelju novina predstavljen je čitav kompleks elemenata –
sve od genijalne retorike do pažljivo odabranih podataka i
statistika – kako bi mu olakšali da "sam odluči" uz
minimalnu teškoću ili trud. Ali stvar je često tako upakirana da
gledatelj, slušatelj ili čitatelj zapravo uopće ne odlučuje sam.
Umjesto odlučivanja, on umeće zapakirano mišljenje u svoj um,
nešto poput stavljanja kazete u kazetofon. Zatim pritisne gumb i
"pokrene" mišljenje kada god se čini prikladno to
učiniti. Odgovarajuće reagira bez da je morao misliti.
Mortimer Adler, How to read a book
