Strogo govoreći, ne
postoji apsolutno pasivno čitanje. Mnogo ljudi misli, uspoređujući
s pisanjem i govorenjem - očito aktivnim procesima, da su
čitanje i slušanje potpuno pasivni. Pisac ili govornik moraju
uložiti trud, ali čitatelje ili slušatelj ne moraju ništa
učiniti. Čitanje i slušanje se smatra primanjem komunikacije od
nekoga tko je aktivno daje ili šalje. Radi se o pogrešnoj
pretpostavci da je primanje komunikacije poput primanje udarca, ili
dobivanja nasljedstva, ili zaprimanja neke sudske odluke. Upravno
suprotno vrijedi, čitatelj ili slušatelj nalikuje hvataču [lopte]
u bejzbolu.
U jednom aspektu
usporedba propada. Lopta je jednostavna stvar. Ili ste je potpuno
ulovili ili niste. Međutim, neki tekst je kompleksan objekt. Možete
ga primiti u različitim razinama kompletnosti, od toga da primite
tek mali dio onoga što je autor namjeravao pa sve do primanja u
cijelosti. Količina koju čitatelje "hvata" obično ovisi
o trudu koji uloži u proces, kao i o vještini s kojom provedi
potrebne mentalne aktivnosti.
Mortimer Adler, How to
read a book
PS
U postu O čitanju knjiga i načitanosti sam već objavio
nešto iz Adlerove knjige How to read a book u kojoj se bavi
kompleksnim umijećem čitanja knjige te analizira osnovna pravila
čitanja različitih tekstova. (Adler daje savjete koji su korisni
za čitatelje svih razina.)
Različiti tekstovi
zahtijevaju različiti pristup, čitanje telefonskog imenika nije
ista stvar kao čitanje Pascala. Postoje knjige kojima je potrebno
posvetiti puno pažnje, a neke druge je dovoljno prolistati –
ponekad je i to previše. (Post Čitanjem Velikih Knjiga protiv vremenskog provincijalizma bavi se značajem najvećih djela Zapadne civilizacije.)
No, kao što opširno
objašnjava Adler, potrebno je dobro čitati. Postoje oni koji su
pročitali mnogo knjiga, ali pogrešno. Radi se o posebnoj vrsti
ignorancije, pogrešnom čitanju knjiga zbog kojeg takvi čitači
postaju, prema A. Popeu, "načitani tupani".
Oduvijek su postojali
obrazovani ignoramusi koji su čitali naširoko, ali ne i
dobro. Grci su imali naziv za takvu mješavinu učenosti i bezumlja
kojeg možemo primijeniti na loše načitane knjiške tipove svih
doba. Svi su oni sophomores (od sophos -mudro, i mōro
-glupo).
Danas su česti pozivi na
izbacivanje čitanja, a nije potrebno izbaciti čitanje
nego je potrebno podučiti pravilno čitati.