Reginald Garrigou-Lagrange u knjizi "The Three ways of the spiritual life" (pdf, web) opisuje načelo duhovnog života, prenosim dio;
Kako bi shvatili što je naš nutarnji život i njegove razne faze, moramo ga shvatiti ne samo u sjemenu nego i potpunom i dovršenom razvoju. Ako pitamo Evanđelje što je naš nutarnji život, reći će nam da je život milosti, koja nam je dana Krštenjem i hranjena Euharistijom, sjeme ili klica vječnog života.
Prema Matejevu Evanđelju, Isus poručuje "Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!" Nije rekao budite savršeni kao anđeli, nego budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski. Prema tome, to znači da Krist donosi princip života koji je participacija u samom životu Božjem.
Vječni život o kojem govore Evanđelje je u svojoj biti nadnaravan. Nije samo nadljudski, nije nadanđeoski, nego je istinski božanski. Zbog toga Gospodin može reći "budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski" jer ste primili participaciju u Njegovu nutarnjem životu.
RGL objašnjava kako je Isus rekao da oni koji vjeruju u Njega imaju u sebi klicu nadnaravnog života koja je fundamentalno istina kao vječni život.
U naravnom poretku, klica koja se nalazi u žiru nikada ne bi mogla postati hrast ukoliko već ne bi bila iste naravi kao hrast, ako već ne bi imala život hrasta u latentnom stanju. Malo dijete ne bi moglo postaiti odraslom osobom ako već ne bi imalo racionalnu dušu, ako razum već ne bi bio latentno prisutan unutar njega. Isto tako, kršćanin na zemlji ne bi mogao postati jedan od blaženih na nebu ukoliko nije zaprimio božanski život u Krštenju.
"Milost je", kaže čitava Tradicija, "klica slave". [...]
Nadnaravni život je toliko divniji od bilo kojeg čuda. Čudo je uporaba božanske svemoćnosti kojom Bog pokazuje da neki od Njegovih slugu govori u Njegovo ime, ili da je eminentne svetosti; ali čak ni podizanje mrtvih u život (čudo kojem je tijelo reanimirano s naravnim životom) nije ništa u usporedbi s uskrnućem duše koja je ležala duhovno mrtva u grijehu, a sada je podignuta u nadnaravni život milosti. [...]
Sv Toma izražava opisanu doktrinu u kratoj izjavi: "Milost nije ništa drugo od određenog početka slave unutar nas." [Gratia nihil aliud est quam quaedam inchoatio gloriae in nobis]
Litrugija nam poručuje, "Tuis enim fidelibus, Domine, vita mutatur, non tollitur". Za one koji vjeruju u Tebe, Gospodine, život se mijenja i preobražava, ne oduzima.
