U knjizi Život vrijedan življenja, nadbiskup Sheen objašnjava;
Rekli smo da postoje tri motiva vjerodostojnosti, tri razloga zbog kojih jedni vjeruju u Krista, a drugi u nekoga drugoga. Prvo, osoba o kojoj je riječ mora biti nagoviještena i o tome je već bilo riječi; drugo, ako on dolazi od Boga, moraju postojati određeni znakovi, tj. čuda, koja dokazuju da on govori istinu. Recimo, stoga, koju o čudima.
[...] Naš je Gospodin učinio mnoga čuda – evo nekoliko njihovih značajki. Učinio ih je kako bi uvjerio ljude u to da ih čini onaj koji je obećan. Nikada nije činio čuda da bi zadivio mnoštvo. Nije činio čuda da bi utažio svoju glad ili žeđ. Nije ih činio da bi od njih živio. Nikada nije dobio novac za ono što je činio. Odbijao je pretvoriti pustinjsko kamenje u kruh i utažiti svoju žeđ; umjesto toga, zamolio je ženu koja je vadila vodu iz zdenca da mu dade piti.
Gospodin je objasnio zašto čini čuda. Rekao je "Ali ako činim (čuda), sve ako meni i ne vjerujte, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu. " Jednom drugom prilikom rekao je: "Upravo ta djela koja činim, svjedoče za mene – da me poslao Otac. Ako je Božja volja bila da nam se otkrije u Isusu Kristu, čuda su bila vrlo prikladan način da se potvrdi točnost te poruke. Ako se čuda događaju u vezi s riječju ili djelom osobe koja za sebe tvrdi da nosi poruku od Boga, tada ova podudarnost dokazuje da iza toga učitelja i njegove poruke stoji sam Bog. Čuda su bila pečati kojima je Bog zapečatio svoju objavu Krista kao svoga božanskog Sina. Ako Isus pokazuje da čini čuda vlastitom snagom, to znači da je on Gospodar svemira i da je Bog.
Druga značajka čuda što ih je naš Gospodin učinio jest da u njima nema ničega što bi se protivilo razumu. Svako ih je mogao provjeriti. Velika većina njegovih čuda nije se dogodila u skrovitosti ljudskih života, već u nečemu što možemo nazvati materijalnim svijetom, gdje ih je bilo moguće znanstveno provjeriti. Naš Gospodin nikada nije činio čuda bez prisutnosti svjedoka. Kada je izliječio gubvca, za njim je išlo veliko mnoštvo. Kada je ozdravio satnikovu slugu, nije čak ni otišao na mjesto na kojemu je sluga umirao. Kada je podigao Petrovu punicu iz bolesničke postelje, oko njega su bili apostoli i mnoštvo ljudi, Gospodin nije se nikada uspeo na planinu i ondje u osami, daleko od očiju, učinio čudo te zatim sišao s planine i obznanio da je učinio čuda. Isus je djelovao javno, pred očima mnoštva ljudi, i zato nijedno njegovo čudo nije opovrgnuto, čak ni njegovo uskrsnuće. Apostolima je zabranio da razglašuju njegova čuda, ali ona nikada nisu opovrgnuta.
Njegova čuda nemoguće je odvojiti od njega kao osobe. Ona su se razlikovala od čuda proroka i drugih ljudi jer su njihova čuda bila odgovor na molitvu koji je davala viša sila. Čuda koja je on činio izvirala su iz uzvišenoga života kojim je živio. Sveti Ivan u svojemu ih evanđelju naziva znakovima ili djelima, što hoće reći da su ona bila nešto što se, sobzirom na ono što je bio, od njega moglo očekivati. Ona su bila dokaz da ga je na zemlju poslao sam Bog, dapače, i više od toga jer su svjedočila o njegovu otkupljenjskom djelovanju kao Spasitelja svijeta. Ozdravljajući uzete, hrome i slijepe, Krist je svoju moć zaodjevao u vidljiv oblik i liječio duhovne bolesti. Tjelesne bolesti bile su znaci duhovnog stanja. Isus je često s činjenične dimenzije čuda prelazio na njegovo simboličko i duhovno značanje; tako je primjerice, fizička sljepoća simbolizirala sljepoću za svijetlo vjere. Istjerujući demone iz opsjednutih, pokazivao je da je pobjednik nad silama zla te da se ljudi mogu osloboditi robovanja grijehu i ponovno zadobiti moralnu slobodu.
Izbacite li čuda iz Kristova života, uništili ste i Kristov identitet i njegova evanđelja. Nemoguć je čak i samo neutralan stav prema elementu čudesnosti u evanđeljima. Tvrdnja da se čin čuda nije najmanje važan element u njegovu naučavanju i čuda što ih je činio nisu tek ukras na njegovu životu. Element čudesnosti isprepleten je s čitavim njegovim životom i neodvojiv je od njega. Moralni integritet Gospodinova karaktera ovise o tome je li on doista činio čuda koja mu se pripisuju Ako je on bio varalica, znači da nije bio ono za što se izdavao. Ne možemo razdovojiti dvije stvarnosti koje je Bog združio: ljepotu Kristova karaktera i stvarnost čuda koja je činio.
Koliko je čuda Kristi učinio? Evanđelje ih spominje trideset pet. Tri su vezana uz dizanje iz mrtvih; dijeteta, mladića i odrasla čovjeka, devet ih je vezano uz prirodu, dvadeset tri uz ozdravljenja. Osim ovih, postoji također čuda vezana uz život samoga Krista, kao što je njegovo rođenje od Djevice, uskrnuće i uzašašće na nebo Premda evanđelje spominje samo trideset pet čuda, ne smijemo misliti da su to jedina čuda što je naš Gospodin učnio. Poslušajte kako Sv. Ivan završava svoje Evanđelje "A ima još mnogo toga što učini Isus i kada bi se sve redom popisalo, sav svijet, mislim, ne bi obuhvatio knjiga koje bi se napisale. " Zacijelo nije bilo moguće pobrojati sva čuda koja je Isus učinio. Nako što je mnoštvo svjedočilo jednomu od njegovih čuda, neki su govorili: "Zar će Krist, kada dođe, činiti više znamenja nego što ih ovaj učini?" Unaprijed je najavljeno da će Mesija činiti čuda. S obzirom na to da čini mnogo čuda, sigurno mora biti Božji Pomazanik.
***
Sheen se kasnije bavi čudom Uskrsnuća; i nekim prigovorima, uključujući onima koji nude jezik popularne psihologije. (No, kao što napominje Sheen, oni su viđali Krista ne u nekom religijskom transu i fantazijama nego u najobičnijim svakodnevnim situacijama, u šetnji, za večerom, dok su lovili ribu. Nisu ga viđali u snu. Osim toga, izgleda da nitko nije vjerovao u njegovo uskrnuće, žene su donijele mirodije da bi pomazale mrtvo tijelo, ne kako bi vidjele Uskrsloga. )
Navodi:
"Činjenica je da nijedan apostol nije očekivao da će Krist uskrsnuti. Trebalo ih je uvjeravati na grub način, kao Tomu. Možete mi vjerovati na riječ, današnje skeptike nije moguće usporediti s ondašnjim skepticima, tj. Apostolima. Apostoli su bili sumnjičavci. Kada su se napokon uvjerili, svoju su vjeru dokazivali tako što su dali da im se prereže grla zbog njihova uvjerenja."
Dakle ne radi se ni o zabludi ni o namjernoj obmani. (Iako Sheen to ne navodi, tko bi namjerno osmislio priču s takvim detaljima, - sjetite se samo tko je Krist odnosno Kristovih riječi na križu. Svjedočanstvo je takvo zapisano jer se takvo dogodilo.)
Završava svoje razmišljanja o čudima i Kristu;
"Gospodin je izlazio pred ljude s čudima kao znakom svojega božanstva."
PS
Objavio sam nešto nedavno o argumentu iz čuda (točnije o prigovorima istom), ali nisam o tome posebno objavljivao. Nije mi cilj ovdje ulaziti u pojedino čudo, pa ni ono Uskrsnuća, samo prenijeti kako bi izgledao "argument čuda" vezanih uz Krista na jednoj dostupnijoj razini.
***
Možete li činjenicama čuda uvjeriti nekoga? Pa, na nama je da predstavimo činjenice, da objavimo što se dogodilo, ne da natjeramo nekoga da "povjeruje" u to. Barem je takav bio odgovor Sv. Bernardice (čija je smirenost i strpljivost prilikom ispitivanja za neke sama po sebi bila čudo). Odgovorila je; "Nije na meni da vas natjeram da povjerujete, na meni je da kažem što se dogodilo." (No, tvrdnje sv. Bernardice nisu esencijalni dio nauka.)
Mnogi se drže raznih dubioznih ideja i filozofija pa će zbog njih negirati činjenice čuda, ali činjenice, koliko god one djelovale vanredno, nisu nešto u što bi trebali sumnjati.
---
U Prvoj Ivanovoj Poslanici pronalazimo uvodnu poruku;
Što bijaše od početka
što smo čuli,
što smo vidjeli očima svojim,
što razmotrismo
i ruke naše opipaše
o Riječi, Životu.
Postoje ljudi koji tvrde da su im se dogodila čuda, ali izgleda da ih to nije potaklo na ispravan odgovor nego ih samo dovodi u razne opasnosti.
U spomenutoj knjizi jednostavnog stila Sheen navodi nekoliko priča o poznanicima koji su doživjeli različite milosne trenutke pa su se obratili, neki čak i zaredili, itd. U jednom momentu to počinje djelovati simplificirano, ali navodi i suprotna iskustva, primjerice čovjek koji je doživio neki milosni trenutak, a kada ga je Sheen sutradan pozvao da mu se pridruži (što bi značilo da napusti svoju "partnericu") više ga nikada nije vidio. Dakle ljudi imaju različite odgovore.
---
Evanđelje po Luki donosi;
»Nato će bogataš: ‘Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petoricu braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’
Kaže Abraham: ‘Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’
A on će: ‘O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’
Reče mu: ‘Ako ne slušaju Mojsija i Prorokâ, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.’«
Dakle, na temelju najvećeg autoriteta znamo da čuda za neke nisu nikada dovoljna.
