F.H. u knjizi "Što je to Obitelj";
Nema dvojbe, mudrost je u izrazu "sjesti za stol" u smislu "recimo istinu" ili "vratimo povjerenje". Ali u čemu je ta mudrost? Jedaći stol nije ispovjedaonica. I ovdje se, kao i drugdje, može varati, igrati se prividima, razmjenjujući svaku vrstu neozbiljnih obećanja i živahne taštine. Ipak, ovdje je istina koja se pokazuje nasuprot našoj volji, čak ako smo za stol sjeli navukavši masku. To je istina o našoj tjelesnosti, animalnosti, čak vegetalnosti našega duha.
Stol sjedinjuje najniže i najviše radnje živog bića: hranjenje i inteligenciju, jedenje i govorenje. Rabelaisova Messer Gassera i Muzu, Martu i Mariju, a i legendarnog zmaja Taraska ... Stol je to koji pripremamo kao bića riječi koja nisu anđeli, i kao životinje koje nisu zvjeri. Ovdje se naizmjence smjenjuju usta koja govore ustima koja su puna, a usta koja žvaču ne obaraju se kao lovački pas na zdjelu ili kao svinje na tov (to je ono što se dogodi kada se jede nešto što je izvađeno iz hladnjaka, a pogodno snižena temperatura probudi nam užurbanost hijene), ovdje je fina njuška koja se pomno obriše ubrusom, hvaleći majonezu s češnjakom i bijeli grah s mesom. O tom zapisuje Izidor Seviljski u svojim Etimologijama: "Convivium apud nos appellatur [...] quia vitae conlocutionem habet", što se može prevesti: "Među nama se svaki obrok zove convivium jer uključuje razgovor o životu." Ako je blagovanje pravo pravcato mjesto za razgovor o životu, nije to zato što bi se tu o životu razgovaralo mjerodavnije nego negdje drugdje, nego zato što tu razgovor iskazuje i život u onome što je u njemu začetno, rudimentarno, ono u čemu imamo udjela zajedno s amebom ili begonijom, jer se i one hrane.
Upravo zato blagovaonički stol omogućuje trojaku gostoljubljivost, ili trojako okupljanje.
1. Ponajprije, tu je okupljanje uzvanika koji sjedaju za stol, redoslijedom, prema starom prijateljstvu, ili se postupi kao da je to ovo prvi susret, (a kad se sa starim prijateljstvom postupa kao da je prvi susret daje se znati da prijateljstvo traje jedino ako se obnavlja). Nadalje, posrijedi je stvarna nazočnost, ne putem informatičke mreže. Riječ je i o tome da se za tim stolom manje komunicira, a više zajedništvuje. Manje se pružaju obavijesti (informacije), a više isprepleću glasovi.
2. Tu je za stolom okupljanje ili sabiranje svakog uzvanika u sebi samome, kojim svaki ujedinjuje svoje životne hranidbene, osjetne, intelektualne i društvene radnje, podrezujući u korijenu naklapanja, u dvojakom smislu toga izraza, obuzdavajući u sebi svoje lirske uzlete, sve to u svijesti ljudskog bića o vlastitom skromnom položaju bića koje žvače i guta. [...]
3. Tu za stolom, obično drvenim stolom, okupljanje je svemira. Istaknimo uzgred da savršenost stola ne ovisi o tehnološkom napretku. Ona je čak obrnuto razmjena tom napretku. Ona je čak obrnuto razmjerna tom napretku. Stoga, "izvorno hrvatski proizvodi", "mjesne delicije", "bakin kruh", kojima se kiti i industrijska proizvodnja. No "Dobra Mama" može biti ime nekog pekmeza, ne i novog Iphonea. Tako je najbolji stol onaj koji je načinjen od prirodnih materijala, s prepoznatljivim godovima, tim sjećanjem na životnu snagu ili na životno probijanje, s ručno urezanim ili izglađenim linijama. A što je stol stariji, to ima više patine, što više nosi tragova da je služio to bolje. Ne znam zašto, ali sam pomisao na drvo, a to znači na šumu, na drvodjeljstvo, na blanjanje, na majstora stolara, u suprotnosti je s pojmom elektorničkog tableta. Napokon, na tom stolu (ne na tabletu) bolje se raspoređuje zemljano posuđe, urešeno plodovima, povrćem, žitom, mesom... Dovoljno je biti malo pronicav, dovoljno je zapitati se kako su sve te stvari došle ovamo, pako ćemo po pravdi, tada će nas svako pitanje o gospodarstvu navesti na to da sebe ispitamo – hoću reći na neideologijski način – i da se podsjetimo kako fundamentalne djelatnosti nisu u novčarstvu i inženjerstvu, nego u ratarstvu i stočarstvu. Same riječi "ekonomija" i "ekologija" dolaze, uostalom, od oikos, kućno ognjište, obitelj, bogojavljanje kojih se događa oko obiteljskog stola.
PS
Nedavno sam naišao na emisiju u kojoj su sjemeništarci pričali o gozbi, stolu, objedovanju ili čemu već točno; prisjećali su se svog odrastanja, zajedničkih objeda, svoje uloge i uloge roditelja itd. Govorili su o toj običnijoj stvari koju su svi iskusili i pokušavali svoja iskustva stola i gozbe povezati s oltarom i misom. Ne bih komentirao teologiju, nego činjenicu njihovih iskustava koja možda ipak nisu toliko uobičajena.
Prenio sam u jednom ranijem postu zapažanje britanskog psihijatra, ponavljam ;
"Za većinu populacije, obiteljski objedi su rituali prošlosti: Trideset i šest posto britanske djece nikada ne objeduju sa još jednim članom svoje obitelji ili kućanstva (napokon smo prešli cilj kojeg zagovaraju radikalni društveni reformatori, više djece se rađa van brakova nego unutar njih)
[...] Obiteljski i društveni obroci su među najmoćnijim učiteljima samokontrole. Uče nas da želja u nekom trenutku nije, ili barem da ne bi trebala biti, jedina odrednica našeg ponašanja. Obrazac ispaše i krmljenja neovisno o svima ostalima uči upravo suprotnu lekciju. Nije iznenađujuće da oni koji nemaju iskustvo obiteljskih ili društvenih obroka rano u životu, pokazuju nedostatak kontrole koja je temelj suvremene društvene patologije."
S obzirom da je karijeru proveo radeći u zatvorima, pisao je o tome da veliki postotak zatvorenika nije nikada u svome životu imao iskustvo zajedničkog objeda, doslovno. U svojoj karijeri se većinom susretao s ljudima koji pripadaju takozvanim "nižim" slojevima društva, ali mislim da opisano u određenoj mjeri vrijedi za sve – pa i za mnoge "konzervativne" obitelji.
Kada uzmete u obzir današnju "strukturu" života, ekonomske realnosti, poslovne i druge obveze ukućana, sveprisutnost odvraćajuće tehnologije i druge faktore dolazimo do toga da većina ljudi nema takva iskustva, nisu dio njihove svakodnevnice. (Prema tome, sjemeništarci koji su pokušali kroz primjer obiteljskih objeda ukazati na paralele s misom neće mnogima zvučati prepoznatljivo. Danas ljudi hranjenje ne povezuju s mlinskim kamenom, plamenom i ljubavlju. Ono što je prijašnjim generacijama bilo blisko suvremenim je strano.)
Ponekad se postavlja pitanje zašto nema više svećenika? Ne znam koji je odgovor, ali dio odgovora je jer nema obitelji iz kojih bi svećenici dolazili. (Veliki postatak svećenika dolazi iz malog postotka obitelji u kojima se živi vjera. Negdje sam naišao na podatak da u SAD-u većina svećenika dolazi iz obitelji sa pet ili više djece, iako takve obitelji čine samo dva posto broja obitelji.) Ne znam u kojoj mjeri su objedi bitni u ovom kontekstu, dok nisam poslušao spomenutu emisiju nisam o tome ni razmišljao. Nesumnjivo u ovakvim objašnjenjima postoji opasnost umanjivanja najvažnije "vertikalne" komponente Sakramenta, ali ne pokušavam pisati o teologiji. (Da ne bi bilo zabune, ovdje konkretno Hadjadj ne govori o teologiji, samo je mene podsjetio na tu emisiju, kao i neke postove koje sam ranije prenio o hrani.)
---
Ne mislim da bi netko trebao očajavati ukoliko nije u stanju svakodnevno ostvarivati zajedničke objede u svojoj okolini, iz kojih god razloga – životnog stadija, kulture, okolnosti itd; ali možda bi trebao imati na umu da time gubi i druge stvari kojih nije ni svjestan.
Isto tako, netko će možda reći da mu objed s bližnjima - i daljnjima - nisu poželjni iz kojih god razloga, ali upravo o tome govori britanski psihijatar, naša trenutna želja i ugoda ne bi smijeli biti jedina odrednica našeg ponašanja.
Nepotrebno je uopće pisati o važnosti hrane i objeda u ljudskoj povijesti, kako općoj tako i kršćanskoj -i o važnosti u teologiji, toliko je sveprisutno da to možda niti ne prijemjećujemo.
PPS
Nedavno sam brzinski pročitao Hadjadjove knjige. Prethodno mi nisu djelovale privlačnim jer me odbijala prezentacija i oglašavanje nekih od njih, ali kako sam naišao na spominjanje njegovih uvida odlučio sam im dati priliku. Knjige su različite tematike i različitog pristupa – neke su tek zapisi predavanja itd.. Ne znam koliko su kome razumljive i zanimljive, ne bih se upuštao u takvu analizu, ali spominje više tema o kojima sam objavljivao pa mi je već zato bili zanimljivo. (Referenciranje na frankofone autore mi je također bilo osvježavajuće.)
Povezano vidi već spomenuti post Brza hrana je protestantska?, općenito kategorija hrana, kategorija post, post Stvari ne znaju lagati , kategorija Hadjadj itd.
