Zombi

Ukoliko ne pratite medije jer smatrate da su skloni – često namjerno - iskrivljenom izvještavanju o stvarnosti nedavno ste se odjednom našli u nepoznatom okruženju. Da bi shvatili o čemu svi govore, ili barem zašto se svi tako ponašaju, bilo je ipak potrebno popratiti što ljudi govore o novonastaloj situaciji.

Jedan od načina informiranja je praćenje različitih društvenih mreža koje donose kombinaciju službenih medija i reakcija čitatelja koje ujedno postaju izvor informacija i reakcija, i tako ukrug. Uz mnoštvo drugih stvari koje je teško pobrojati, mogli ste prepoznati i uvijek prisutnu nesklonost prema vjernicima - od službeno promoviranih lica do anonimaca koji iskazuju svoj prezir prema vjernicima, često se oslanjajući na pogrešne informacije.

Ipak, anonimci nisu vrijedni pažnje, barem ako je sudeći po komentarima poznate tviterašice kojoj je zasmetalo što su virtualnog korona pomoćnika prozvali muškim imenom. Mnogi su primijetili da bi pomoćnica ženskog imena bila još veći problem jer ne možete program koji je obična "pomoćnica" nazvati ženskim imenom. Tviterašica ne raspravlja s anonimnima jer je ona s "imenom i prezimenom". Mlađi čitatelji se mogu zapitati zar nije to ime i prezime jednako onoj osobe koja je svojevremeno obavljala najmoćniju poziciju u našem društvu? Nemojte postavljati daljnja pitanja poput; je li ona jedna od odgovornih ljudi što nemamo zalihe maski i opreme, razvijene institucije i protokole koji bi nam olakšali u ovakvoj situaciji možebitno spašavanje života, ekonomije ili normalno funkcioniranje društva.

No, ostavimo politiku – "nezamjenjive" političare koji određuju što je "nezamjenjivo" u društvu - i političke zombije na miru.

***

Objava neanonimnog komentatora, vlasnika/urednika čitanog portala, sažela je dio razmišljanja ljudi nesklonih vjernicima.

Ne mogu reći da sam posebno upoznat s njegovim radom, životom i objavama jer nisam jedan od onih koji, iz kojeg god razloga, prate i čitaju njegov portal ili profil, ali s obzirom na neka njegova razmišljanja s kojima sam upoznat nema mjesta iznenađenju.

Vjerojatno ste upoznati s teorijom o malim istetoviranim ispirsanim ljudima koji tako traže pozornost koju nisu dobivali kao mali od majke. (Ili s obzirom na sadržaj provokacija možda se radi o odnosu s ocem – ako je vjerovati nekim istraživanjima i spekulacijama o važnosti očeva i religioznosti djece.)

Neovisno o uvjerljivosti takvih teorija, kada čujem za neku novu "provokaciju" urednika prisjetim se dvije situacije; (I) kada je tužio portal koji je objavio tekst u kojem se spominje njegov tekst o "pedofiliji" na madagaskaru i (II) navodna privatna poruka jednoj čitateljici putem fb-a "Liži krunice dok ti i njih ne zabranimo! Katoličkoj crkvi bliži se kraj!!!".

(Tu nam se odmah javljaju različita pitanja poput; koristim li krunicu cijelo vrijeme na pogrešan način? Trebam li preći isključivo na one krunice od medenjaka kakve kupujete na proštenjima? Kako je znao da će se lizanje uskoro svesti na minimalnu mjeru? Je li broj uskličnika znak njegove potpuno predanosti tom cilju? Itd.)

Zanimljivo u prvoj situaciji jest što je pred sudom izjavio da nikada nije"napisao tekst takvog sadržaja te stoga smatram da su navodi tuženika izmišljotina". Čak se sud prvotno i složio s njime, ali kao što svatko zna, osim izgleda vlasnika velikog internetskog portala, stvarima na internetu možete pristupiti i nakon što ih se "obriše". Dakle, čovjek stvarno jest napisao taj bizaran tekst, a sada mu je priložio i sudsku potvrdu da nema nikakvih problema s iskrivljenim prikazom istine.

Naravno, ne želite glupim mišljenjima pružati zadovoljstvo da vas "skandaliziraju", ali ponekad druge okolnosti zahtijevaju da reagirate.

Reagirala je primjerice zastupnica Petir koja je prokomentirala medijsku situaciju i pritiske posljednjih dana. (Možete se zapitati što – ili tko? – motivira toliku mržnju prema misi i procesiji.)

Sjećam se svojevremeno kada je spomenuta zastupnica nakon terorističkog napada u blizini svog ureda (na mjestu kojim svakodnevno prolazi) izjavila da teroristi neće pobijediti i da nas neće "zaplašiti jer je naš Bog pobjedio smrt." Mediji su bili "zgroženi" izjavom, a poznati ljevičarski komentatori su zaključili da je zbog toga gora i od najgorih terorista. (Naravno da možete biti vjernik, ali čak ni suočeni sa smrću, uoči Uskrsa, ne smijete spominjati svoju vjeru.)

***

No, da se napokon osvrnemo na samu izjavu. U njoj nema ništa posebno originalno, radi se o prijevodu raširenog načina raspravljanja kakvo je bilo aktualno u novoateističkim krugovima prije desetak godina. Jedna od onih izjava koje su bile popularne kod svakog trinaestogodišnjaka koji pokušava šokirati svoju babu - koja je u životu doživjela strašnije stvari. (Iako imanje takvih potomaka zasigurno mora biti strašno – doduše iz drugih razloga no što isti smatraju.)

U svojoj izjavi i pojašnjenju, međuostalom, proglasio je Isusa fiktivnim likom. Još jedna svojstvena stvar za novoateiste bila je negiranja povijesnosti Isusa. Srećom, u međuvremenu su shvatili da se ne radi o održivoj poziciji.

U svojoj izjavi se dotiče i Isusove naravi, odnosno, općenito naravi Trojstva. S obzirom na neopravdano negiranje Božanske egzistencije, a time i same mogućnosti Božanske Objave, ne čudi da ima problema s time. (Pogotovo kada uzmemo u obzir prijašnje izjave o Crkvi i vjernicima.)

Povodom Velikog Petka i Uskrsa, proglasio je Isusa židovskim zombijem u što se, prema njemu, može uvjeriti svatko tko pogleda seriju Walking Dead i pročita Bibliju.

Nisam nikada pogledao seriju, i nisam baš upoznat sa zombijima, ali to mi se ne čini kao ispravan opis stvarnosti. Ne postoji niti jedna interpretacija koja bi išla tome u korist. (Postoji ideja zombija u filozofiji uma koju – nesvjesno – zagovaraju mnogi novoateisti.)

Ne vidim što zajedno imaju Biblija i The Walking Dead. Ne samo da nisu usklađeni nego se radi o čistoj suprotnosti. Ako je ideja zombija u seriji slična ideji zombija u popularnoj kulturi onda se radi o "živim" mrtvacima koji se hrane tijelima drugih. Radi se o pokretnim mrtvacima koji donose smrt ljudima. "Židovski" zombi kako ga on naziva je čista suprotnost. Ne hrani se njihovim tijelima. On ne donosi smrt nego život ljudima. On nije "mrtav" i ne vodi ljude u smrt, upravo suprotno. Ukoliko baš inzistirate na tome, "židovski" je anti-zombi.

Vraća ljude u život.

Izgleda da su, prema uredniku, umjetnici i vjernici kroz dva milenija potpuno krivo shvatili značenje događaja Isusova Uskrnuća; prikazujući ga kao onog koji donosi nadu, doslovno novi život. (Simbolički, kao svjetlo nasuprot tame.)

Ono što može buniti ponekog novoateista je što su njihova božanstva takva da vas pretvaraju u zombije. Postajete bezumno pokretno tijelo koje želi samo jednu stvar – zadovoljiti vlastite nagone, neovisno o žrtvama. (Postoje različiti zakoni koji Vas u tome sprečavaju, ali oni su relativni, jedni u Hrvatskoj drugi na Madagaskaru.)

Takva božanstva uništavaju Vaše tijelo i um, uništavaju Vaš život; Ali kršćanski Bog je suprotnost.

U svojim izjavama odlučio je ismijati ideju ljudske pale naravi koju ne možemo sami ispraviti, ali čini se kako je ponudio samo još jedan dokaz u prilog iste.

PS

Nisam nikada pogledao seriju The Walking Dead, ali pretpostaviti ću da postoji scena u kojoj su ljudi okupljeni na sigurnome (ili možda bježe na sigurno), i u jednom trenutku ruka strašnog androgenog zombija "proviruje" kroz vrata i pokušava ući u njihov svijet kako bi ih proždrla i zadovoljila svoje najprimitivnije nagone.

Pretražujući kako bih potvrdio svoju pretpostavku pronašao sam scenu Zombies At theDoorstep iz filma Night of the Living Dead. U njoj čovjek osjeti kretanje pred vratima. Nakon što ih otvori mora se boriti sa zombijem sve do smrti. U 2:00 nakon što je ga je nemilosrdno ubio čini gestu križa (ili nešto nalik njoj). Baš kršćanski od njega. (Sigurno je jedan od onih kršćana koji bi išli nedjeljom na misu. Kakvi su to kršćani pitaju se ljudi ovih dana?)

U drugoj pak sceni istog filma, "Is he Dead?", ljudi se pokušavaju zašititi od napada zombija koji navaljuju na vrata. Na 1:53 imamo scenu gdje žena hladnokrvno smakne zombija s leđa, a na 2:04 iza njenih leđa na zidu vidimo prikaz posljednje večere i reljefni prikaz ruku sklopljenih na molitvi. Baš kršćanski od nje.

Život ponekad stvarno oponaša umjetnost.

Problematično u razdoblju posta.