Kada prepoznate manipuliranje početnim okvirom i nametanje antiheroja, shvatite da ono što promoviraju masovni mediji – i ono što danas prolazi pod Visokom Kulturom u književnosti, dramama, filmovima, televiziji – možemo nazvati demonskom perspektivom.
Odnosno, iz perspektive demona, bića koje služi samom zlu, koje je predano destrukciji svega što je istinito, lijepo i čestito.
(Kratkotrajno će neke dobre stvari zadržati, na temelju njih će napadati druge dobre stvari. Primjerice napadati će dobro s obrazloženjem da promoviraju neko specifično dobro, npr. ljubaznost će koristiti za napad na razboritost ili hrabrosti; milosrđe suprotstavljaju pravdi itd.)
Takva demonska perspektiva je sveprisutna u suvremenim medijima; ljudi je gutaju jer navodno pokazuje "istinu o ljudskom stanju"; ali i zato jer artistički kvalitetna djela modernizma nude tu perspektivu (Joyce, Pound, Beckett)
U demonskoj umjetnosti, likove prosuđujemo po ovosvjetskim standardima; status, moć i užitak; uspješni likovi su zli predatori i paraziti; manipulatori, sebični, okrutni.
Ponekad ima i "dobrih" likova, obično je njihova vrlina "altruističnost" ili "ljubaznost"; prikazani su kao slabi i samoobmanjeni pojedinci. Žao nam je takvih likova, prezireremo ih, ponekad nam se gade – ne zavidimo im. "Dobri" likovi su ljudi koji ne vide stvarnost, koji žive u iluzijama.
Poruka je; ili ste predator kojem zavidimo ili plijen kojeg preziremo.
Stoga morate biti uspješni predator. (Ili ćete biti dio prezrenog plijena, ali čak i ako uspijete, uskoro ćete i vi postati nečiji plijen, biti ćete slabi, dakle u svakom slučaju morate očajavati.)
Ideal je da umrete na vrhuncu predatorskog uspjeha. Sve je stvar predatora i plijena, ali u konačnici niti nema razlike jer je život kratak, gadan i svi umiru.
Takva demonska perspektiva određuje medijske vijesti, sapunice, nagrađivane romane i filmove, kazališta i galerije.
Je li demonska perspektiva istinita? Radi li se o rezultatu višegodišnje potrage za istinom, pretraživanjem svih alternativa?
Naravno da ne! Radi se o stavu upijenom u adolescenciji; pozi, životnom stilu. Prestanku traženja istine, a ne rezultatu traženja istine.
Unatoč tome, demonska perspektiva prevladava, to je ono što nas podučavaju i što konzumiramo, to je naš katekizam; sveprisutna je i poticana – a alternative toj demonskoj perspektivi su glupe, izopačene, zabranjene, kažnjavane...
Takva je istina, ne tražite dalje; očajavajte.
