Tko ne vidi u svijetu taštinu, zaista je tašt. A tko je vidi? Svi osim mladeži koja pliva u buci, u zabavi i u mislima na budućnost. Ali lišite ih zabave, vidjet ćete kako će venuti od dosade. Tad osjećaju svoje ništavilo ne poznavajući ga; jer velika je nesreća osjećati neizdržljivu tugu čim smo prisiljeni misliti o sebi, a da nam ništa od toga ne može odvratiti pažnju. (164)
***
Lakše je podnijete smrt ne misleći na nju, negoli podnositi misao na smrt kada nam ne prijeti. (166)
--
Kada ljudi nisu mogli pronaći lijeka protiv smrti, bijede, neznanja, dosjetili su se da će biti sretni ako na to ne budu mislili.
***
Bijeda – Jedino što nas u našim nevoljama tješi jest zabava. A ipak ona je to naša najveća nevolja. Jer to je ono što nas poglavito priječi da mislimo na sebe, to čini da se neprimjetno upropaštavamo. Bez toga bismo ostali u dosadi, a ova bi nas dosada natjerala da potražimo čvršće sredstvo kako da iz nje iziđemo. Ali zabava nas obmanjuje i vodi nas neprimjetno u smrt. (171)