Reakcionar nas je na svome blogu upoznao s "world war T". Možda se to nekome učinilo kao stvar zapadnijeg svijeta, ali
polako se stvar razvija i unutar naših granica. Svi smo već
savladali LGB dio argumenta, ali T je ostao nekako zapostavljen. LGB
argumenta poput "država mora prepoznati i slaviti ono što mi
radimo u spavaćoj sobi", a to
slijedi iz "država se nema što uplitati u spavaću sobu i
brinuti tko što radi s kime."
Ili kako to već ide kod naprednjaka. (Naravno,
za naprednjake državi ne samo da je mjesto u spavaćoj sobi nego joj
je mjesto i u svim drugim sobama.)
Opisati wwt nije jednostavno jer
nikada ne znate gdje će doći do nove bitke i oko čega će se
voditi; protiv koga ćete se boriti? Jesu li vaši dosadašnji
saveznici zapravo suparnici, ili obrnuto? Dva primjera ilustriraju
žestoke bitke koje se vode među civiliziranim narodima, daleko od
naše katoličke džamahirije – kako su je upućeno donedavno
voljeli nazivati. Na Wellesley Collegu,
fakultetu kojeg pohađaju samo djevojke, primljena je jedna
studentica koja se tako - kao žena
- i izjasnila na svome prijamnom formularu. No, poslije se
predstavila kao "muško-od-centra rodnonastrana"
osoba pod imenom "Timothy", te je zatražila da je svi
oslovljavaju u muškom rodu. (Ispričavam se ako je prijevod za
"masculine-of-center genderqueer" nespretan ili
netočan, ali odrastao sam u neka mračnija vremena tako da nisam
pohađao radionice spolnog odgoja, barem ne napredne kakve su danas.)
Njena – ili njegova – želja je ispunjena i osjetio se
dobrodošlim. Osoba "Timothy" se odlučila kandidirati za
posao oficira za promoviranje "kulture raznolikosti". Ovoga
puta, dobrodošlica je izostala. Izbor Timothya bi značilo
prolongiranje patrijarhata, muškarac bi opet vladao ženama. Došlo
je do bojkota izbora jer studentice nisu željele da "bijeli
muškarac" promovira "kulturu raznolikosti". U
kulturi koja promovira raznolikost jednostavno nema mjesta za bijelog
muškarca – makar je taj muškarac zapravo žena. (Ukoliko vas
ovi oficiri političke korektnosti za raznolikost podsjećaju na neke
druge oficire onda vam treba malo preodgoja; a ukoliko vas taj
preodgoj podsjeća na...)
Drugi primjer nam dolazi iz Houstona u Texasu. Mogli bi pomisliti da se radi o nešto konzervativnijoj državi, ali i oni vode slične bitke. Pitanje je mogu li građani podići tužbu zbog diskriminacije ukoliko im se onemogući ulazak u zahod koji odgovara njihovom "rodnom identitetu". Dakle ukoliko biološki muškarac koji tvrdi da je žena doživi neugodnost i ne uspije ostvariti svoje ljudsko pravo da se olakša u ženskom zahodu netko za to mora odgovarati. Nezadovoljni građani su, s ciljem sprečavanja, prikupili potpise za referendum o tom pitanju, ali gradske vlasti su odlučile potpuno ignorirati te potpise. Priča tu nije stala jer je gradonačelnica zatim zahtijevala da joj lokalni pastori predaju sve govore, prezentacije i propovijedi koje govore o tome problemu i vezanim pitanjima. Drugim riječima, građani smiju reći samo ono što im država odobri. "Sekularizam" za kakvim (opet) teže i naši naprednjaci.
U Hrvatskoj za sada nismo imali puno sličnih rasprava. Barem ne mi koji nismo zatočeni u školama i različitim odgojima koji objašnjavaju da ne postoji razlika između muškaraca i žena, i da se radi samo o društvenom konstruktu. (Zanimljivo, iako nisu fiksne kategorije, potrebno je slaviti kada ih netko promijeni, iako kao što smo upravo rekli, niti ne postoje.) Od naših političara ćete rijetko čuti nešto o T. Naravno, već je gotovo svaki političar postao svjestan da mora ponavljati plitke LGB izjave, ali čak i ovi najnapredniji se rijetko hvale svojim poznavanjem T-osoba. Ne sjećam se da je itko rekao "da, poznajem strašno puno T-osoba, moj život bez njih bi bio isprazan." Ili, "moj stric, je zapravo strina", ili "moj bratić voli svoju ženu i djecu, ali jednom mjesečno obuče si haljinu, ode van i nađe si frajera koji ga..." (Hej, nema osuđivanja.)
Unatoč političkom prešućivanju posljednjeg slova skraćene naprednjačke abecedne juhe, postoji jedna iznimka. Radi se naravno o Orahu, trećoj stranci koju vodi druga političarka (po popularnosti). Njezin zamjenik, koji je svoje mjesto podučavanja mladih inženjera da ne smiju ništa graditi zamijenio bolje plaćenim mjestom europarlamentarca, ispričao je novinarima o sinu obiteljskih prijatelja koji je zapravo kćer, ili obrnuto. (Ne sjećam se detalja, a da se i sjećam opet ne bih znao napisati korektno.)
Sama stranka je u svoj program
uvrstila i neke planove o "pravima" takvih osoba što je
izazvalo mali sukob na ljevici. Rudan je zaključila da prosječnog
čovjeka više muče druge stvari. (Mogli bi reći da ih
više muče računi T-mobilea, nego problemi T-osoba, a odijevanje u
odjeću drugog spola ostavljaju za fašnik ili eventualno kada svog
sina oblače u pidžamu koju je naslijedio od sestrične - što nas
opet dovodi do egzistencijalnih problema.)
S obzirom na vulgarnost kojom impresionira neodgojene adolescente
(svih godišta) i činjenicu da bi analiza pozadine sukoba potrajala,
odlučio sam zatražiti od svog prijatelja Jožeka kontakt neke od
njegovih kolegica koja je upoznata s naprednjačkom scenom, i koja će
mi moći jednostavno objasniti u čemu Rudan griješi. Nakon kraće
razmijene mailova kolegica je ponudila objašnjenje, pa prenosim
tekst na korist svih nas koji ne stignemo pratiti Napredak.
***
Trasnfobični ispad Vedrane Rudan nije
ništa čudno za naše društvo. Prvo trebamo shvatiti gdje živimo.
I kada to shvatimo, onda nas neće iznenađivati takve stvari. Naše
društvo, tj. naša vladajuća klasa, dakle muškarci, su toliko
opsjednuti patrijarhatom i toliko su opsjednuti činjenicom da oni
imaju falus da im to potpuno određuje razmišljanje. Pa mi smo
društvo koje je izmislilo poseban odjevni predmet oko te činjenice.
Muškarci su ga oblikovali da izgleda kao falus i nose ga oko vrata
kako bi ga svi vidjeli. To im nije bilo dovoljno pa su na vrhu dodali
malu strelicu koja usmjerava pažnju na, pogađate, falus.
Jednostavno muškarci su toliko opsjednuti da svugdje vide i sve
pretvaraju u falus.
Čak je i ministar, muškarac, uz
savjet udruga, odlučio pokloniti kravate prvom istospolnom paru koji
se registrirao kao takav. I kakva je to riječ registrirao? Pa nije
muškarac auto da se registrira, zar ne možemo normalno reći da su
se oženili?
Takva opsjednutost našeg društva
objašnjava sveprisutnu transfobiju. Majke i očevi su oduvijek
prihvaćali sve za svoje sinove, mogao je biti pijanac, lijenčina i
nasilnik; jedino čega su se bojali je da ne bude transeksualac, o
tome su stalno razmišljali i to im je bio najveći strah. Opsesija!
Opsesija falusima odnosno patrijarhat
objašnjava transfobične ispade u društvu. Muškarcima je potpuno
neshvatljivo zašto bi jedan muškarac odlučio odrezati svoju stvar
i postao žena. Nije im jasno zašto bi se netko odrekao svih
patrijarhalnih privilegija. S druge pak strane, ljubomorno štite
svoje privilegije i ne žele priznati da žena koja si prišije nešto
ima isti status kao i oni.
U takvom društvu odrasla je Rudan.
Iako je podosta napredna, ona je ipak odrasla u patrijarhalnoj
hegemoniji klerofašističkog društva. Rudan korektno kritički
preispituje društvo pa se pita; "Hoće li nam nositelji
đokadi dovijeka krojiti sudbinu?". Također
se korektno pita o ulozi žena; "Zašto se ženama
prodaje priča da im je smisao života istisnuti iz sebe komad mesa a
onda se pred tim mesom tresti do kraja života?"
Iako je dobro prepoznala dva glavna
problema našeg društva, ona se tako ne ponaša. Za početak, ne
može smisleno razmišljati jer ima djecu. Klerofašistička mašina
našega društva uvjerila ju je da postane stroj za rađanje djece
nekom muškarcu. Suverena žena ima samo jedan opravdani razlog za
rađanje; a to je kako bi novi život koji je nastao miješanjem
jajne stanice i spermija nasumičnih ljudi došao na svijet i donio
sreću u život dvojice muškarca koji se vole i koji su tu ljubav
spremni dati tome djetetu. Na taj način žena postaje kanal
tolerancije, a ne stroj za rađanje koji nema nikakvu svrhu osim
"izbacivanja mesa".
Rudan je odlučila roditi baš svoje
dijete. Kao da ovom svijetu treba još rvata. Milijuni ljudi gladuju,
tisuće umiru, na svijetu živi 7 milijardi ljudi. Gdje je tu održivi
razvoj? Zašto bi itko rađao djecu? Razmišljaju li uopće ti
neodgovorni roditelji? Ako netko baš želi PIV odnos, kontracepcija
je svugdje dostupna.
Rudan u članku piše; "Maksimalno
brzo pretvaranje hrvatske đokadi u pipice i obrnuto to sigurno nije
ali zastrašujuće siromaštvo ogromne većine građana jest."
Populistički igra na najniže
emocije ljudi, transfobiju prikriva svojom navodnom brigom za
siromašne. Svojim pisanjem nanosi patnju svima koji su se rodili u
krivom tijelu, svima koji su drugačiji. Ja ne želim imati djecu u
svijetu u kojem te društvo definira od rođenja. Ne želim da
odrastaju u svijetu u kojem im Rudan govori ti si muško, a ti si
žensko, ne možeš sam izabrati svoj identitet jer neko drugo dijete
ima svojih problema. Tko je Rudan da odlučuje čiji su problemi
veći?
Rudan
dalje piše; "Čime nas je očarala gospođa koja,
neka mi bude dozvoljeno i neoprošteno, priča [cenzura]?".
Holy nije nikakva gospođa. Za
razliku od patrijarhalne Rudan, ona je korektno prepoznala da je
"brak posjedovanje žene", njoj
nisu potrebni nikakvi papiri da bi znala koga voli. Još jedan dokaz
koliko je Rudan zadrta.
Nastavlja
Rudan u svom ispadu mržnje; "Zna li Holy kako je
"normalnoj" majci običnog djeteta teško, gotovo nemoguće,
doći do pedijatra?" Kog
briga. Opet ona o djeci, ko pravi razmnoživač samo o tome melje. Ja
nemam djece i ne planiram ih u ovakvom svijetu punom Rudanica niti
imati, a tko brine o meni? Kad god velim da ne želim imati djecu svi
me čudno gledaju, optužuju me za pedofobiju. Gdje su moja prava? Na
poslu stalno moram obavljati zadatke kolegica koje su na porodiljnom,
ili se doma brinu o bolesnoj djeci.
Ja
nemam dijete, ali imam tri mačke. I volim ih kao da su mi djeca. Tko
prepozanje moje "majčinstvo" nad njima. Imam li ja pravo
na slobodne dane kada se okote, brine li netko o meni kada se
razbole, ili nešto gore. Plaća li meni netko njihove troškove?
Zašto ja moram ispaštiti jer nemam djecu. Što onda što sam
umjesto kreštavog derišta koji prenapučuje zemlju odlučila se za
mačku. Nisam sebično đubre koje
ima djecu zato što je to nešto što se mora , ili zato da prenosim
svoje gene, zar je to razlog da me se diskriminira? Gdje je
moje ustavno pravo i jednakost pred zakonom. [...] {op. ksdk; ovaj
žestoki monolog "childfree" osobe protiv "breedera"
se nastavlja još neko vrijeme i postaje sve neugodniji stoga je i
cenzuriran. Primijenite uobičajenu naprednjačku retoriku na ovo
pitanje i sve će vam biti jasno.}
Rudan se na kraju pita; "Ja sam
hrvatska homomrziteljica stoljeća? Ma nisam" . Ali je.
Rudan je zapravo ista kao Markićka. Širi mržnju i netrepeljivost.
Populističkim izjavama širi transfobiju. Obje su produkt
patrijarhalne okoline i to je toliko utjecalo na njih da joj se nisu
u stanju otrči.
Rudan ne prati najnovije feminističke
studije i ne zna ništa o suvremenom feminizmu. Ne zna ništa o
transrodnosti i transeksualnosti, sigurno niti ne razlikuje ta dva
pojma, baš kao tipični zadrti rvat katolik.
Rudan ne zna kako civiliziran svijet
razmišlja. Ona je na krivoj strani povijesti.
PS
Cenzurirao sam još neke dijelove. U
mailu je Jožekova kolegica, koja želi ostati anonimna, žestoko
napala i neku domaću televizijsku emisiju u kojoj se muškarci
oblače kao žene, i obrnuto, u svrhu zabave. "Kao da je to
neki izbor, kao da se ljudi odlučuju za promjenu iz svog hira, samo
da bi zabavili društvo. Ismijavaju ih i ugnjetavaju manjine",
kaže ona. I onda još jedan "rant" o "blackfaceu"
u istoj emisiji i rasizmu općenito. Odlučio sam poštediti vas
toga.
Ostavimo sve to po strani; otvorena
debata između Holy i Rudan izazvala bi veliku pažnju, bio bi to
najveći sukob na ljevici još od Chomsky vs Žižek. Nijedna strana ne bi mogla sumanuto
vikati sekularizam, ili optužiti drugu da sluša muškarce u
haljinama (za oltarom) – ultimativni primjer naprednjačkog humora.
(I, ako sam nešto danas naučio od kolegice, prikrivena
tansfobija. Naravno, kada bi ta pošalica imala smisla, i kada bi
općenito optužba za "transfobiju" imala smisla.)
No, moram priznati, teško je biti
naprednjak. U svakom trenutku morate biti u formi i paziti što se
događa. Baš kada pomislite da ste
shvatili stvar i da ste napredni, dođe do nekog novog napretka i vi
se odjednom nađete, poput Rudan, na strani katolibana – strani na kojoj ne želite biti.
 |
Vedrana u čvrstom muškom zagrljaju patrijarhata.
U posvetu vjerojatno zapisuje da su svi oni koji se ne
slažu s njome zapravo Hitler.
|