Komentirajući određene američke rasprave vezane uz pravo posjedovanja oružja, filozof Vallicella je primijetio kako je problem liberalna kultura, a ne "kultura oružja". Naveo je četiri karakteristike liberalne kulture koje pogoduju nasilju. Izvorni post The Problem: Gun Culture or Liberal Culture?, uz male preinake prenosim u nastavku;
1. Liberali obično imaju blag
stav prema zločinu
Theodore Dalrymple je to opsežno
dokumentirao, lista njegovih članaka ovdje. Također njegov esej No Contrition, No Penalty .
[... V daje neke primjere, tvrdi da
kazna mora odgovarati zločinu. Jedan odlomak iz TD-ovog eseja po mom
izboru;
"Savez između političara i birokrata koji žele minimizirati troškove zatvorskog sustava, te liberalnih intelektualaca koji u zločinu vide prirodan i razumljiv odgovor na društvenu nepravdu, kojeg bi bilo još nepravednije kazniti, dovelo je do dugotrajnog i za sada još nedovršenog eksperimenta u popustljivosti koji je umanjio kvalitetu života milijuna ljudi, posebice siromašnih."
Iako američko društvo i kazneni sustav o kojem piše V. –
odnosno britansko o kojem piše TD - ima svoje specifičnosti, i
mi u HR smo imali slučajeva nekažnjavanja, blagog kažnjavanja,
puštanja na vikende i sličnog; kao i neizostavnog opravdavanja
zločina kao rezultata društvene nepravde.]
2. Liberali imaju tendenciju
potkopavanja morala svojim protivljenjem religiji
Mnogi
od nas su internalizirali etičke norme koje vode naše živote putem
vjerske pouke u djetinjstvu. Primjerice, poučili su nas Deset
Zapovijedi. Nisu nas samo učili o njima, nego su nas učili njih.
Učili smo ih srcem, i k srcu smo ih primili. Takva rana pouka,
suprotno od onoga što A.C.Graying i ostali militantni ateisti misle,
imala je vrlo pozitiva učinak na nas prilikom formiranja naše
savjest, pretvorila nas je u pristojna ljudska bića. Ne želim reći
da je moralna formacija moguća jedino unutar religije, nego da neke
religije rade sjajan posao prenošenja i usađivanja etičkih
standarda koji usmjeravaju život i čine ga lakšim; da je moralna
formacija van religije malo vjerojatna za prosječnu osobu, a da je
gotovo nemoguća ukoliko djecu jednostavno prepustite štetnom
utjecaju sekularnog društva čiji se utjecaj prenose kroz televiziju
i ostale medije. Svatko s moralnim osjećajem može vidjeti kako su
masovni mediji postali kanalizacija u kojoj se svaka vrsta kulturnog
onečišćenja ne samo tolerira nego promovira. Mi koji smo davno
educirani možemo se umočiti u tu kaljužu bez previše moralne
štete; ali predati našu djecu bilo bi stvarno zlostavljanje,
kao što bi to rekao zaslijepljeni profesor Grayling.
Odvjetnici ACLU-u [~udruge], da uzmem
primjer osobito destruktivnih ljevičara, nastoje ukloniti svaki trag
naše judeo-kršćanske etičke tradicije iz javnog prostora. Ne mogu
ni početi nabrajati sve njihove budalaštine, ali nedavno je ... [V.
nabraja neke primjere, i kod nas možemo čuti slične zahtjeve.]
3. Liberali obično imaju niske
standarde, slave bezvrijedno te ne predstavljaju uzorne karaktere
Naši suvremeni medijski majstori
izgleda misle kako je smisao umjetnosti degradirati senzibilnost,
omesti kritičko mišljenje, slaviti razne gadove, i nabijati nam na
nos sve više seksa i nasilja. Čini se očitim da je liberalna
fetišizacija slobode izražavanje bez ograničenja ili osjećaja
odgovornosti dio problema. Ali i određena vrsta libertarijanskih ili
ekonomskih konzervativaca nosi svoju krivnju. Njihova pohlepa za
profitom je također tu uključena.
Što to karakterizira suvremeno
medijsko baljezganje? Između ostalog, neprestano predstavljanje
nedostatnih ljudskih bića kao da su nešto više od onoga što jesu,
kao da ne postoji ništa pogrešno u njihovu načinu života.
Devijantno ponašanje se predstavlja kao uobičajeno i prihvatljivo,
ako ne i poželjno. Zatim se nude jadna objašnjenja takvog
predstavljanja: "takav je današnji život; mi jednostavno
prikazujemo stvari kakve jesu." Nikada im ne pada na pamet
da umjetnost možda ima oplemenjujuću funkciju.
Liberali i ljevičari misle da je svako
predstavljanje vrijednih ciljeva ili stilova života kojima se možemo
diviti tek licemjerno propovijedanje; A za liberale i ljevičare,
ništa nije gore od licemjerja. Zapravo, dobar indikator pripada li
netko toj klasi neizlječivo neprosvjećenih je opsjednutost
licemjerjem za kojeg smatra da je najgora stvar na svijetu. [Vidi post O Licemjerju.]
4. Liberali obično negiraju
ili umanjuju slobodu volju, odgovornost pojedinca, i stvarnost zla.
Ovo je povezano s točkom broj dva,
ljevičarskim neprijateljstvom prema religiji. Ključno za našu
judeo-kršćansku tradiciju je vjerovanje da je čovjek stvoren na
Božju sliku i priliku. Ta slika je ona tajanstvena moć u nama koju
zovemo slobodna volja. Sekularno ekstremistički napadi na religiju
su ujedno i napadi na tu tajanstvenu moć, kroz koju zlo dolazi na
svijet.
Radi se o široj temi, dovoljno je
napomenuti da je jasan pokazatelj tog negiranja bizarno liberalno
prebacivanje odgovornosti za zločin na nežive objekte, pištolje,
kao da je oružje, a ne pucač, izvor zla za koje je oružje samo
instrument.