A.D. Lindsay u The Modern Democratic
State objašnjava tenzije između Crkve i Države:
"Bilo je možda podjednako važno što je postojanje i prestiž Crkve spriječilo društvo od toga da postane totalitarano, spriječilo je svemoćnu državu, i očuvalo je slobodu na jedini način na koji je moguće očuvati slobodu – održavanjem u društvu organizacije koja se može suprotstaviti državi... Nijedna strana nije negirala da postoje dvije sfere, jedna pripada Crkvi, druga državi. ... Postoje stvari koje su Careve i stvari koje su Božje. Može biti neslaganja o tome što je čije, ali samo postojanje distinkcije nitko nije negirao."
Konzervativci, neovisno o tome jesu li
religiozni, trebaju podržavati utjecaj religije jer je ona jedna od
faktora koji sprečavaju Ljevicu od stjecanja potpune kontrole.
Religija izmiče totalitarnoj kontroli, a to se mnogima ne sviđa pa
je pokušavaju ugušiti ekstremističkim tumačenjima odvojenosti Države i Crkve.
Nije bitna samo vrijednost religije u
životima građana, antitotalitarne vrijednosti koje oblikuje kod
njih, nego je bitna i njena snaga u političkom životu. Totalitarna
ljevica je toga svjesna. Crkvi nije bilo potrebno oduzeti imovinu
samo zato što ju ima - kako bi je podijelili sebi i svojim
prijateljima, nego zato što je predstavljala stalnu prijetnju.
Država mora preuzeti kontrolu, ona ne konfiscira samo imovinu, nego
čitavo društvo, ne može se dopustiti djelovanje Crkvi, ne može se
dopustiti da kršćani žive svoje vrijednosti.
Danas su metode nešto drugačije, ali
napad su u nekim stvarima još veći. Provode se, ili se barem
pokušavaju provesti, različiti programi kojima je cilj "osloboditi"
društvo od običaja, tradicija, autoriteta i institucija. Ali što
je društvo bez običaja, tradicije, autoriteta i institucija? Što
preostaje od društva? Tko onda definira društvo?
Religija, prema naprednjacima, nudi
opijat - "raj na nebu", a oni nude "raj u budućnosti"
koji je dostižan, potrebno je samo predati vlast intelektualnoj
predvodnici (koja je odvojena od - i iznad je- masa). Dok
kršćani štuju Boga na visinama, oni štuju boga kojeg su spustili
na zemlju i preoblikovali u idealno društvo.
No, kada se društvo pretvori u
nepovezani skup atomiziranih pojedinaca, tko će preuzeti kontrolu?
Tko preuzima sve odnose u društvu? Tko se može nositi s katastrofom
koja slijedi?
***
"Kada ukinete Boga,
Vlada postaje Bog."
G.K. Chesterton
Tko se može suprotstaviti svemoćnoj
Državi i naprednjacima koji nas vode u tu rajsku budućnost? Rekao
bih da je jedan od odgovora, zapravo najbolji odgovor, Crkva.
Konzervativac koji cijeni ono što je dobro u društvu i želi to
očuvati, obnoviti i podržati trebao bi prepoznati vrijednost
utjecaja Crkve, ali i svi oni koji cijene slobodu trebali bi imati
simpatija prema instituciji koja predstavlja protutežu Državnoj
svemoći. (Često to nije slučaj, pa oni koji misle da cijene
slobodu nemaju problema s korištenjem državne prisile da ostvare
svoj slobodarski raj.)
"Ali Crkva želi totalitarno
društvo", reći će naši napredni sugrađani, i popratiti
to poznatim izrazima. No, takvim izjavama se zapravo žale da se
Crkva protivi njihovom totalitarnom preuzimanju društva – a to
prema njima znači da je totalitarna. (Ako se primjerice protivite
prisilnom preodgoju Vaše djece kojeg su oni osmislili, onda ste
totalitarist - kako se uopće usuđujete ometati njihove nimalo
totalitarne pokušaje.)
Važnost civilnog društva, prostora
između države i pojedinca, je potpuno izbrisana. Danas, civilno
društvo nisu obitelji, zajednice, župe, udruženja, klubovi nego
skup kvazinevladinih ureda i udruga koje koriste moć te iste države
da bi provodili svoje planove. Tako ste mogli čuti da udruge
civilnog društva zahtijevaju
provođenje različitih odgoja u školama. "Civilno društvo"
niste Vi i Vaše obitelji, niste Vi i Vaši prijatelji, nego je to
skup profesionalnih aktivist; Vi niste društvo, nemate pravo
upravljati plodovima svoga rada ili odgajati svoju djecu – to bi
bilo opasno za "civilno društvo",
predstavlja opasnost za "građansku Hrvatsku".
Naprednjaci nemaju svojih vrijednosti
nego su uvijek neutralni; odnosno tako razmišljaju o sebi, ili su
barem spremni lagati i tako se predstavljati – kada vam je cilj
zemaljski raj, sredstava nisu bitna. (Tako
ste mogli pratiti zgražanje "struke" jer su mladi
konzervativniji od
svojih roditelji, Država mora hitno nešto poduzeti.) Naprednjaci nisu za pobačaj nego su za "izbor", nisu protiv braka
nego su protiv "diskriminacije", nisu protiv dobrog
karaktera, nego su samo protiv "osuđivanja". Ne radi se o
nekom sektaškom pogledu na svijet, oni nemaju svoj stav o svijetu, o
tome što je istinito i što je dobro. Oni su jednostavno neutralni i
neosuđuju. Oni su jednostavno za Napredak – kakav bi se
totalitarist tome protivio. Nema tu nikakve varke i obmane, čisti
razum.
***
Postojanje Crkve je u prošlom sustavu
pružalo otpor svemoćnoj Državi, očuvalo nešto civilnog društva
- onog stvarnog društva sačinjenog od pojedinaca koji žive svoje
živote i pronalaze načine suradnje i rješavanja nesuglasica. Isto
tako, Crkva i danas pruža otpor moćnoj Državi i kvazireligiji
Ljevičarstva.
U svjetlu toga, napadi na Crkvu nas ne
trebaju čuditi; a napadi na Crkvu su upravo to – napadi na
zajednicu vjernika. Ne radi se o, kako se to pokušava prikazati,
napadu samo na biskupe i svećenike – kao da je to nešto što
bi vjernici trebali odobravati?, neke odvojene entitete.
Naprednjaci ne shvaćaju Crkvu, ne
shvaćaju ljudsku prirodu, ne shvaćaju konzervatizam, ne shvaćaju
ekonomiju: Ukratko, ne shvaćaju stvarnost. Opasno bi bilo prepustiti
im oblikovanje naših života.
PS
Crkva nije jedina koja se može
suprotstaviti Državi, ali izgleda da je jedina u stanju to učiniti
na neki značajniji način. Isto tako, Crkva nije bila jedina žrtva
sustava 20. stoljeća, ali izgleda da je jedina preživjela do
današnjih dana. Ne morate prihvaćati učenje Crkve da bi se
protivili Državnoj svemoći, ali nerijetko takva protivljenja nemaju
utjecaja i brzo prestaju, čak se i pretvaraju u prihvaćanje.
Sigurno ne treba idealizirati ulogu
ljudi iz Crkve, ali još sigurnije, ne treba dopustiti ni Ljevičarsko
preuzimanje društva u ime "oslobođenja" i "Napretka".
Mislio sam dodati još par ograda na
ulogu Crkve (i odnos s Ljevičarstvom), ali odustao sam nakon što
sam pogledao emisiju u kojoj nas je ugledni pravnik uvjeravao da
moramo Ustavom zabraniti konzervativnu poziciju – u ime
sekularizma, naravno. (Svaki put kada prekinem svoj medijski post
zažalim.)
Povezano; Kako odgojiti djecu i spasiti ih od Države, te svakako; Prvi val sekularizacije, Drugi val sekularizacije 1.dio (i 2. dio)