U Why Liberalism Is Illiberal (part 1 of 2) filozof Budziszewski objašnjava neliberalnost liberalizma. Misli da se tolerancija oslanja na parodoks, ili u slučaju modernih mislioca nesuvislost. Možemo čuti tvrdnju da ne moramo prosuđivati što je dobro a što loše kako bi imali zakone; Ali ako ne prosuđujemo o dobru kako možemo vidjeti što je dobro s tolerancijom? Kako ćemo razlikovati ono što bi trebalo tolerirati od onoga ono što ne smijemo tolerirati?
Uz nesuvislost dolazi i
nešto još gore. Ako je neutralnost nemoguća, onda liberalizam
nikada neće biti neutralan. On će provoditi svoje vlastiti
pristranosti, pritom se štedeći od nužnosti branjenja istih
pretvarajući se da uopće nisu pristranosti.
Neki od rezultata su
komični. Primjerice po pitanju vjerskih sloboda, liberalizam slijedi
pravila kada se radi o religijama koje priznaju da su religije, ali
ta ista pravila ne slijedi kada se radi o religijama koje negiraju da
su religije. Ne slažete se? Razmislite o suvremenim odlukama po
pitanju uspostavljene religije?
Prema Vrhovnom sudu
SAD-a, vladino djelovanje mora biti neutralno, ne samo među
različitim religijama nego i između religije i ireligije (to nije
nešto što Klauzula o Uspostavljanju kaže, ali to nije sada
bitno). Kako bi promovirali takozvanu neutralnost, Sud nameće test
od tri razine. (1) Zakon mora imati "sekularnu" zakonodavnu
svrhu. (2) Ne smije imati glavni ili primarni učinak bilo
promoviranje ili inhibiranje "religije". (3) Ne smije
poticati prekomjerno državno uplitanje s "religijiom".
Ipak, zato što Sud
negira da su takozvani sekularni sustavi života i vjerovanja
religije, taj test od tri razine zapravo izgleda ovako: (1) Statut ne
smije biti motiviran zabrinutostima koje su podrijetlom iz židovskog
ili kršćanskog sustava življenja i vjerovanja, ali može biti
motiviran zabrinutostima koje dolazi iz, primjerice, Queer Nation
[lgbt organizacija] sustava života i vjerovanja. (2) Ne smije imati
kao glavni ili primarni učinak promoviranje stvari u koje židovi i
kršćani vjeruju, ali može imati glavni i primarni učinak
promoviranja stvari koje vjeruju, primjerice, marksisti. (3) Ne smije
njegovati pretjeranu povezanost s institucijama Crkve ili Sinagoge,
ali može njegovati bilo koju razinu uključenosti s institucijom,
primjerice, Planned Parenthood [organizacija koja vrši pobačaje i
ostalo "planiranje roditeljstva".]
Ili drugim riječima,
liberalizam diskriminira protiv transparentnosti i iskrenosti. Moj
učitelj u drugom razredu, koji je vjerojatno čitao Bibliju, vodio
je zahvalu za našu hranu prije ručka. Moj učitelj u petom razredu,
koji je vjerojatno čitao Jeremya Benthama, učio nas je vjerovanju
u Najveću Sreću Najvećeg Broja, što mi je tada, Bože mi oprosti,
zvučalo uvjerljivo. Te dvije pobožnosti, biblijska i utilitarna, su
se podjednako oslanjale na najviše obveze; samo što su se oslanjali
na različite, svaka isključujući drugu.
Spomenut ću jednu
razliku; utilitarni moral negira da postoje intrinzično zla
ponašanja, smatra da cilj opravdava sredstvo; ali biblijski moral
inzistira na tome da postoji intrinzično zla ponašanja, tvrdi da se
ne smiju činiti zla iz kojih proizlazi dobro. Ipak, što liberali
kažu? Da je pobožnost učitelja drugog razreda "religiozna"
i ne smije biti u učionici, a pobožnost učitelja petog razreda je
"nereligiozna" ili "sekularna" i može ostati.
Ako je neutralnost nemoguća, onda je pristranost neizbježna. O tome piše u drugom djelu -Why Liberalism Is Illiberal (part 2 of 2 ). Neke pristranosti su prikladne, neke nisu. Zakoni trebaju biti pristrani prema javnom dobru.
Pravda ne nosi povez
preko očiju zato što nema kriterij prosuđivanja, nego zato što je
slijepa prema svih drugim kriterijama, ne koristi se svojim očima
jer ima svoju vagu.
Potrebno je poznavati
dobro i istinito kako bi znali koje loše i lažne stvari tolerirati,
a koje ne.
PS
Već sam pisao da nam
Treba odvojenost Države i [crkve] Ljevičarstva.