Kontracepcija u povijesnoj perspektivi

U kolumni The HHS mandate in historical perspective Pakaluk komentira HHS mandat (prema kojem Vlast [SAD] prisiljava poslodavce da financiraju kontracepciju svojim zaposlenicima).

Katolička Crkva naučava da je kontracepcija intrinzično pogrešna, i da je njena pogrešnost stvar redovnog morala – "prirodnog zakona" – nešto što bi u principu svaka razumna osoba trebala vidjeti, poput pogrešnosti krađe, preljuba ili ubojstva.

Dakle, iako HHS mandat stvarno krši vjersku slobodu, zapravo se radi o napadu na savjest. Radi se o tome da vlast tjera građane da prihvate i surađuju s nečime što je intrinzično pogrešno.

Analitički, mandat je sličan zapovjedniku koji kaže vojniku da počini nepravedno djelo na bojnom polju. Ako vojnik odbije to učiniti, kao što svi znamo da bi i trebao učiniti, njegovo obrana bi se pozvala ne na vjersku slobodu, nego na savjest.

Za katolike je važno da shvate kako iz povijesne perspektive nauk Katoličke Crkve nije anomalija. Zajednički, univerzalni stav svih odgovornih institucija na Zapadu, sve do 1930. je bio upravo taj da je kontracepcija pogrešna kao rezultat redovnog morala. Međutim, te godine je konferencija Anglikanskih biskupa izazvala burnu reakciju uvjetno sugerirajući kako bi vjenčani parovi mogli, u nekim ograničenom okolnostima, koristiti kontracepciju bez da pritom čine išta pogrešno.

Da bi vidjeli kakvu anomaliju predstavlja ta konferencija, dovoljno je pogledati stranice Washington Posta, koji je u uvodniku i članku izrazio svoje stavove o izvješću konferencije.

"Izvješće bi", piše Post, "ako bi bilo provedeno, označilo smrt braka kao svete institucije, uspostavljajući degradirajuće prakse koje bi ohrabrivale neselektivni nemoral." (Je li Papa Pavao VI u enciklici "Humanae Vitae" napisao išta jače od toga?) Članak u Postu citira Dr. Maiera sa teološke luteranske institucije koji je rekao da je kontracepcija "jedna od najodvratnijih modernih devijacija, predstavlja obnovu poganske propasti u dvadesetom stoljeću".

Maierovo informirano mišljenje je jednostavno bilo opći stav među amerikancima tog vremena. Katolička Crkva je jedinstvena u tome što je jedina veća institucija koja je sačuvala svoje moralno shvaćanje.

Prirodni zakon nikada ne nestaje. Ostaje u pozadini nečija uma ili čak na rubu društva koje ga je odbacilo. Ne mogu vam ni reći koliko puta mi je nakon predavanja o kontracepciji neka starija žena pristupila i šapnula u povjerenju, "nisam se nikada osjećala ugodno, uvijek sam znalo da je nešto pogrešno, kada smo ja moj suprug odlučili prestati imati djecu." Slično tome, burna reakcija na HHS mandat je opsežnija od bilo koje reakcije koju bi mogli predvidjeti kada bi se radilo o kršenju primjerice vjerskog zakona o prehrani – što neizravno potvrđuje da se stvarno bavimo pitanjem "prirodnog zakona".

Dakle prva stvar koju katolici trebaju prepoznati je da živimo u naopakim vremenima, u kojima je Katolička Crkva ostala dosljedna, a mnoge druge značajne institucije našeg društva – kao što je slučaj i u pitanju pobačaja i braka – su postale neuravnotežene, pa čak i nehumane. Katolici moraju voljeti svoju Crkvu još više zbog toga, i prakticirati svoju vjeru većim žarom i nepokolebljivom odanošću. Otpadnike je potrebno prepoznati kao kvislinge kakvi i jesu.

Ali druga stvar koju katolici trebaju prepoznati je kako su se brzo stvari pogoršale. Sve do 1965. godine moralno shvaćanje pogrešnosti kontracepcije je još uvijek bila potvrđeno od strane mnogih američkih institucija, pa čak i izraženo u našim zakonima. No, te je godine Vrhovni Sud presudio da je neustavno – ne jednostavno da nije mudro ili da je neopravdano – propisivati prodaju kontraceptiva vjenčanim parovima jer je, u biti, brak sveta institucija koja dolazi prije države, ima pravo na "privatnost" u koju se država ne smije uplitati.

Samo šest godina kasnije, to "pravo na privatnost" je prošireno od strane Suda na pojedince koji žele kontraceptive za odnose s drugim pojedincima – odobrenja Suda na seksualnu revoluciju. Dvije godine kasnije, Sud je nametnuo pobačaj tako da djeca moraju platiti kaznu zbog nedostatka odgovornosti roditelja.

Primijetite glavne konture promjene. S obzirom da nijedno društvo ne može podržati relativizam kao javnu politiku, uvijek neki definitivan stav mora vladati u praksi. Prije 1930., vladajući stav, ugrađen u javne odredbe, je bio da su seks i prokreaciju intrinzično povezani, stoga bi seks trebao biti ograničen na brak. Nakon 1965., javne odredbe dopuštaju i štite odvajanje seksa od prokreacije, kao privatne opcije, za parove koji žele koristiti kontracepciju.

Ali javna politika koja je implicitna u HHS mandatu je da su seks i prokreacija intrinzično nepovezani, i da je povezivanje seksa i prokreacije tek privatna opcija, koju neki parovi mogu odabrati ako to žele.

Ako trenutni HHS mandat prevlada, drugi prisilni mandati koji se temelje na istom vladajućem stavu će sigurno uslijediti, poput onog da medicinsko osiguranje pokriva samo troškove jednog ili dva poroda; a oni parovi koji iz posebnih "vjerskih" razloga žele imati više djece morati će platiti iz svog džepa. Pobačaj, i predvidljivo, eutanazija će naravno biti potpuno pokriveni.