U kolumni The HHS mandate in historical perspective Pakaluk komentira HHS mandat (prema kojem Vlast [SAD] prisiljava poslodavce da financiraju kontracepciju svojim zaposlenicima).
Katolička Crkva naučava
da je kontracepcija intrinzično pogrešna, i da je njena pogrešnost
stvar redovnog morala – "prirodnog zakona" –
nešto što bi u principu svaka razumna osoba trebala vidjeti, poput
pogrešnosti krađe, preljuba ili ubojstva.
Dakle, iako HHS mandat
stvarno krši vjersku slobodu, zapravo se radi o napadu na savjest. Radi
se o tome da vlast tjera građane da prihvate i surađuju s nečime
što je intrinzično pogrešno.
Analitički, mandat je
sličan zapovjedniku koji kaže vojniku da počini nepravedno djelo
na bojnom polju. Ako vojnik odbije to učiniti, kao što svi znamo da
bi i trebao učiniti, njegovo obrana bi se pozvala ne na vjersku
slobodu, nego na savjest.
Za katolike je važno da
shvate kako iz povijesne perspektive nauk Katoličke Crkve nije
anomalija. Zajednički, univerzalni stav svih odgovornih institucija
na Zapadu, sve do 1930. je bio upravo taj da je kontracepcija
pogrešna kao rezultat redovnog morala. Međutim, te godine je
konferencija Anglikanskih biskupa izazvala burnu reakciju uvjetno
sugerirajući kako bi vjenčani parovi mogli, u nekim ograničenom
okolnostima, koristiti kontracepciju bez da pritom čine išta
pogrešno.
Da bi vidjeli kakvu
anomaliju predstavlja ta konferencija, dovoljno je pogledati stranice
Washington Posta, koji je u uvodniku i članku izrazio svoje
stavove o izvješću konferencije.
"Izvješće bi",
piše Post, "ako bi bilo provedeno, označilo smrt braka kao
svete institucije, uspostavljajući degradirajuće prakse koje bi
ohrabrivale neselektivni nemoral." (Je li Papa Pavao VI u
enciklici "Humanae Vitae" napisao išta jače od toga?)
Članak u Postu citira Dr. Maiera sa teološke luteranske
institucije koji je rekao da je kontracepcija "jedna od
najodvratnijih modernih devijacija, predstavlja obnovu poganske
propasti u dvadesetom stoljeću".
Maierovo informirano
mišljenje je jednostavno bilo opći stav među amerikancima tog
vremena. Katolička Crkva je jedinstvena u tome što je jedina veća
institucija koja je sačuvala svoje moralno shvaćanje.
Prirodni zakon nikada ne
nestaje. Ostaje u pozadini nečija uma ili čak na rubu društva koje
ga je odbacilo. Ne mogu vam ni reći koliko puta mi je nakon
predavanja o kontracepciji neka starija žena pristupila i šapnula u
povjerenju, "nisam se nikada
osjećala ugodno, uvijek sam znalo da je nešto pogrešno, kada smo
ja moj suprug odlučili prestati imati djecu." Slično
tome, burna reakcija na HHS mandat je opsežnija od bilo koje
reakcije koju bi mogli predvidjeti kada bi se radilo o kršenju
primjerice vjerskog zakona o prehrani – što neizravno potvrđuje
da se stvarno bavimo pitanjem "prirodnog zakona".
Dakle prva stvar koju
katolici trebaju prepoznati je da živimo u naopakim vremenima, u
kojima je Katolička Crkva ostala dosljedna, a mnoge druge značajne
institucije našeg društva – kao što je slučaj i u pitanju
pobačaja i braka – su postale neuravnotežene, pa čak i
nehumane. Katolici moraju voljeti svoju Crkvu još više zbog toga, i
prakticirati svoju vjeru većim žarom i nepokolebljivom odanošću.
Otpadnike je potrebno prepoznati kao kvislinge kakvi i jesu.
Ali druga stvar koju
katolici trebaju prepoznati je kako su se brzo stvari pogoršale. Sve
do 1965. godine moralno shvaćanje pogrešnosti kontracepcije je još
uvijek bila potvrđeno od strane mnogih američkih institucija, pa
čak i izraženo u našim zakonima. No, te je godine Vrhovni Sud
presudio da je neustavno – ne jednostavno da nije mudro ili da
je neopravdano – propisivati prodaju kontraceptiva vjenčanim
parovima jer je, u biti, brak sveta institucija koja dolazi prije
države, ima pravo na "privatnost" u koju se država ne
smije uplitati.
Samo šest godina
kasnije, to "pravo na privatnost" je prošireno od strane
Suda na pojedince koji žele kontraceptive za odnose s drugim
pojedincima – odobrenja Suda na seksualnu revoluciju. Dvije
godine kasnije, Sud je nametnuo pobačaj tako da djeca moraju platiti
kaznu zbog nedostatka odgovornosti roditelja.
Primijetite glavne
konture promjene. S obzirom da nijedno društvo ne može podržati
relativizam kao javnu politiku, uvijek neki definitivan stav mora
vladati u praksi. Prije 1930., vladajući stav, ugrađen u javne
odredbe, je bio da su seks i prokreaciju intrinzično povezani, stoga
bi seks trebao biti ograničen na brak. Nakon 1965., javne odredbe
dopuštaju i štite odvajanje seksa od prokreacije, kao privatne
opcije, za parove koji žele koristiti kontracepciju.
Ali javna politika koja
je implicitna u HHS mandatu je da su seks i prokreacija intrinzično
nepovezani, i da je povezivanje seksa i prokreacije tek privatna
opcija, koju neki parovi mogu odabrati ako to žele.
Ako trenutni HHS mandat
prevlada, drugi prisilni mandati koji se temelje na istom vladajućem
stavu će sigurno uslijediti, poput onog da medicinsko osiguranje
pokriva samo troškove jednog ili dva poroda; a oni parovi koji iz
posebnih "vjerskih" razloga žele imati više djece morati
će platiti iz svog džepa. Pobačaj, i predvidljivo, eutanazija će
naravno biti potpuno pokriveni.