Stranice

nedjelja, 9. veljače 2020.

Konzervativci ne brinu (samo) o ekonomiji – RS

U Conservatism and the Conservatory Scruton objašnjava; 

Postoji vrsta konzervatizma koja vidi svako političko pitanje kao pitanje ekonomije, u kojem je slobodno tržište vladajući principa a širenje izbora potrošaća jedini koherentni politički program. Takvo gledanje može pokriti više stvari no što se isprva čini. Primjerice, postoji ekonomsko opravdanje za tradicionalnu obitelj s oba roditelja, ona proizvodi dobro prilagođenu djecu koja su su stanju brinuti se za sebe i davati pozitivan doprinos ekonomiji, i koja vjerojatno neće biti ovisna o skrbničkoj državi. No, radi li se o jedinoj, ili najvažnijoj stvari koju možete reći u korist tradicionalne obitelji? Zasigurno je narav obitelji kao mjesto mira, blagostanja i ljubavi puno važnije, i ako bi se ikada dokazalo da su jednoroditeljske obitelji i dječji rad ekonomski produktivnije, to ne bi bio presudni argument, ako bi uopće bio, protiv starog poretka. Tradicionalna obitelj ima intrinzičnu, kao i instrumentalnu vrijednost, i to je pravi razlog zašto je konzervativci brane. Brane je jer imaju viziju ljudskog ispunjenja koja nadilazi ekonomiju, prihvaćanje svih tih vrijednosti – moralnih, duhovnih i osobnih – koje oblikuju ljudska bića kao viša od životinja zaslužuje našu zaštitu.


***

Pravi razlog zašto su ljudi konzervativni ima malo, ako ikakve, veze sa ekonomijom, čak i ako su svjesni da je ekonomski prosperitet dobra stvar, i da je nužan za druge stvari koje cijene. Pravi razlog zašto su ljudi konzervativci je taj što su privrženi stvarima koje vole, i žele ih očuvati od zlostavljanja i propadanja. Privrženi su obitelji, prijateljima, vjeri, i okolini koja ih okružuje. Razlikuju stvari koje njeguju i stvari koje ugrožavaju njihovu sigurnosti i duševni mir. 

Konzervatizam je, za mene, filozofija i politika privrženosti. Počinje od voljenog načina života, te institucija i uređenja koja su rezultat istog. Nasuprot konzervatizma je sasvim drugačije stanje uma, ono se ponekad maskira ka ljubav, ali uvijek kao ljubav prema idealnom, nepostojećem, onome "što će biti", u ime toga smo pozvani srušiti i uništiti stvari koje postoje. Radikalna politika je nemilosrdna prema postojećem, posebno kada postojeće utjelovljuje stare načine, stare institucije i stare hijerarhije koje su nastale iz naših privrženosti.

Konzervativci se drže stvari ne samo zato što su im privrženi, nego zato što ne vide smisla u radikalnoj promjeni, barem ne dok im netko ne objasni do čega će dovesti. Kritizirate tradicionalnu obitelj? Onda nam recite koja je alternativa, i molim vas daje nam detalje: Recite nam kako će djeca odrastati u tom novom stanju, kako će pronaći sigurnost, ljubav i zadovoljstvo, kako će steći osjećaj odgovornosti, suživot s drugima, kako će se reproducirati i kako će umirati.


PS

Kao što naslućujete iz naslova, Konzervatizam i Konzervatorij, Scruton se dotiče odnosa konzervativaca prema kulturi, ističe nužnosti pravilnog odnosa prema njoj. Opravdava financiranje iste.

Prema njemu, učenjem sviranja Bacha ili Beethovena, nalazite se pred testom, postoji ispravan i pogrešan način, morate naučiti izražavati se, kontrolirati, odgovarati na zreli i uvjerljivi način. Odgajate emocije i vještine koje nadilaze vaše prste. Postaju dio vašeg svijeta. Učeći klasičnu glazbu, učite diskriminirati (razlikovati), prepoznavati autentične primjere, razlikovati stvarne od glumljenih emocija; shvaćate i dubinu patnje i vrhunce radosti koje čovjek može doživjeti. Naravno, neće svi biti podjednako uspješni u tome, kao što što neće svi biti matematičari, mehaničari ili košarkaši.

Za Scrutona, ne možete imati koherentan konzervatizam bez uzimanja u obzir visoke kulture. Zbog budućnosti kulture, klasična glazba mora preživjeti, ne kao izložak nego kao živa tradicija izvođenja i uživanja, zračeći svojom milošću i gracioznošću u našim zajednicama, pružajući nam, bilo kao slušateljima bilo kao izvođačima osjećaj intrinzične vrijednosti što smo ovdje, sada i među našim bližnjima. Konzervativci moraju obraćati više pažnje glazbenim vještinama, paziti koje je mjesto glazbe u školama i sveučilišnim kurikulima.

(Moram priznati da nisam najbolja publika za tu vrstu argumenata; koji god da je razlog.)