S obzirom da rasprave često ne završe
promjenom mišljenje onoga s kime raspravljate neki se pitaju zašto
uopće raspravljati. Uzmimo za primjer političke rasprave, koja im
je vrijednost?
Kao što objašnjava filozof
Vallicella (u Is Debate Pointless? Reasons to Front One's Ideas) ne radi se o gubitku vremena. (Konkretno govori o političkoj
debati, kada govorimo o filozofiji odgovor zašto raspravljati je
očit, sličnije pitanje bi bilo možete li polemizirati u
filozofiji.)
"Ne mislim da je gubitak vremena čak i ako se sugovornici ne mogu uvjeriti. Osobno, stalno usavršavam i razmatram svoje argumente, ponekad promijenim stav, debata je testiranje vlastitih stavova."
Prema njemu, postoje tri glavna razloga
zašto raspravljati o vlastitim idejama;
- kako bi uvjerili neodlučne i privukli ih na svoju stranu
- kako bi ohrabrili već "obraćene" u "pravim uvjerenjima" i kako bi im pružali podršku i potrebne "alate".
- kako bi se usprotivili onima za koje smatrate da imaju pogrešne stavove (a time i dodatno unapređujete vlastite).
Drugim riječima, raspravljate da bi
(I) uvjerili neodlučne, (II) ohrabrili pristaše i (III) usprotivili
se suparnicima. Možda nećete potpuno razuvjeriti suparnika, ali
svejedeno postoji korist od rasprave. (Naravno, ovisi o okolnostima.)
Iako Vallicella govori o političkim
raspravama ja sam se odmah prisjetio nekih filozofsko-teoloških
rasprava. Točnije, sjetio sam se rasprava na koje bih nailazio u
kojima je bilo očito da teistički strana ne sudjeluju. Zapitao sam
se, zašto?
Bio sam spreman okriviti teiste, ali
čitajući nedavno jednu raspravu na društvenoj mreži u kojoj su
sudjelovali i mnogi sekularno-lijevi intelektualci, odmah mi je
postao jasno da se ne radi o raspravi u koju bi se ozbiljna osoba
upustila. (Ipak, možda bi se ponekad trebala upustiti, čak i
odgovoriti istom mjerom.)
V. je istaknuo tri razloga zbog kojih
rasprave nisu beskorisne. U publici su i oni koji se ne slažu s
vama, i oni koji se slažu s vama, ali i oni koji su neodlučni. Samo
bih istaknuo još jednu skupinu koju možda možete raspodijeliti u
prve tri kategorije, ali ju je vrijedno istaknuti. Naime, radi se o
djeci.
Kod američkih konzervativca često
možete eksplicitno pročitati misao da svakoj generaciji prijeti
barbarska invazija u vidu vlastite djece. Potrebno je civilizirati
djecu ukoliko želite zadržati civlizaciju. Kada to ne činite,
nemojte se čuditi rezultatima.
Djeca koja se u medijima, društvu i
školi susreću samo s ljevo-sekularnim razmišljanjem i
manipulacijama ostaju bez ikakve zaštite, ranjiva su i izložena
svijetu laži. Potrebno im je ukazati na istinu o stvarima s kojima
se susreću.
PS
PS
raniji povezani postovi: O Kritičkom i o Drugačijem razmišljanju, U nedostatku otpora, bezumnost pobjeđuje upornošću - TD, Osam kćeri pohote, itd.
