Je li podučavanje vjere zlostavljanje djece? Je li religija najveće društveno zlo?

Ideja kako je podučavanje vjere zapravo zlostavljanje djece je još jedna tema suvremenih militantnih ateista poput Dawkinsa i Graylinga. Razmislite o suprostavljenim "istinama" koje podučavaju različite vjerske škole, npr. kako je Isus Sin Božji, kako on to nije, itd. Grayling se žali da

...u školama diljem zemlje ove antipatetične "istine" se nameću različitim skupinama učenika, od kojih nijedna nije u poziciji procijeniti njihovu vjerodostojnost ili vrijednost. Radi se o ozbiljnom obliku zlostavljanja djece. Sije sjeme apartheida sposobnih da rezultiraju, u svojom logičkom zaključku, ratom i ubojstvom, kao što povijest neprestano dokazuje. Ne postoji veće društveno zlo od religije. Radi se o raku na tijelu čovječanstva. Ljudska lakovjernost i praznovjerje, i potreba za utješnim pričama, neće nikada nestati tako da će religija uvijek postojati, barem među neobrazovanima. Jedini način upravljanja tom opasnošću je ograničiti religiju potpuno na privatnu sferu, a javna domena ju treba potpuno ignorirati osim u jednoj stvari; zakonski ne smije biti dopušteno da nečije privatno vjerovanje uzrokuje neugodnosti ili bilo kakvu povredu druge osobe. Gdje god i kada god se religija manifestira u javnoj areni kao organizirani fenomen, predstavlja najsotonističkiju od svih stvari. (A. C. Grayling, Life, Sex, and Ideas: The Good Life Without God, Oxford 2003, 34-35, uređivanje moje)

Naši dragi ateisti stvarno postaju militantni ovih dana, zar ne? Kakvo neumjerena i ekstremna izjava nekoga tko tvrdi da je filozof! Je li on ozbiljan? Pokušava li samo prodati knjige?

1. Ne mislim da bi Grayling prigovorio određenoj količini indoktrinacije u školama, s ciljem "nametanja" povijesne i aritmetičke istine iako učenici nisu u nikakvoj poziciji izvršiti povijesno istraživanje (Kako mogu biti sigurni da su Normani osvojili Englesku 1066., a ne 1067.?) ili izvesti aritmetičke istine iz peanovih aksioma i tako "procijeniti njihovu vjerodostojnost ili vrijednost". Njegov prigovor se odnosi na religijsku indoktrinaciju, prenošenje empirijski neprovjerljivih privatnih vjerovanja koja proturječe drugim empirijski neprovjerljivim privatnim vjerovanjima i potiču nesuglasice i krvoprolića. Ali ako je religija problematična u tom pogledu, zašto nije i ideologija općenito?

Primjerice, razmotrimo Graylingovo vjerovanje kako "ne postoji veće društveno zlo od religije." Radi se o jednome Graylingovu privatnom vjerovanju, toliko ekstremnom da ga se čak niti svi militantni ateisti ne bi željeli držati u takvom obliku. Treba li i ono biti ograničeno na privatnu sferu? Ili Grayling ima pravo izražavati ovo vjerovanje u javnosti, u razredima gdje predaje i u knjigama i člancima koje piše? Radi se o empirijski neprovjerljivom vrijednosnom sudu i može dovesti do nesuglasica i krvoprolića. Je li prosječan učenik u stanju "procijeniti vjerodostojnost ili vrijednost" ove tvrdnje? Ne, ali Grayling nema nikakvih problema sa ovom vrstom indoktrinacije. Zašto nema? Može odgovoriti da je u stanju argumentirati u korist svog stava. Nema sumnje da može. Ali i teolozi i filozofi neke religije također mogu argumentirati svoje stavove, i pritom ne mislim citirajući svete spise.

Čini se kako se radi o dvostrukom standardu. Religiju treba ograničiti na privatnu sferu, ali ideologije općenito ne treba, čak i u onim slučajevima gdje nereligiozne ideologije dijele iste antipatične karakteristike kao religija, poput empirijske neprovjerljivosti i vjerojatno poticanje na nasilno suprostavljanje. Komunisti su ubili sto milijuna ljudi u 20. stoljeću. Zašto onda Dawkins, Grayling i ostali izdvajaju religiju kao izvor društvenih zala, a ne ideologiju?

Ili razmislite o bilo kojem Graylingovom stavu kojeg spominje u svojoj knjizi; stav o seksu, ratu, oružju, braku i nizu drugih tema. Treba li njega natjerati da zadrži svoje liberalne stavove za sebe kako ne bi zarazio umove povodljivih ljudi? Pretpostavimo da predaje u osnovnoj školi i zagovara neku liberalnu ideju, primjerice kako pravedni porez mora redistributirati bogatstvo, ili da bi trebali zabraniti ručno oružje. Treba li ga ušutkati? Ako ne, zašto bi trebalo ušutkati one koji promoviraju religiozne stavove? Zašto oni nemaju pravo prenositi svoja vjerovanja novim generacijama na isti način kao što anarhisti, socijalisti, komunisti i konzervativci i tko sve ne ima pravo prenositi svoje vrijednosti?

2. Grayling tvrdi kako je "Logički zaključak" podučavanja religije "rat i ubojstvo". Izjava je iznenađujuće traljava i apsurdna s obzirom da ju je dao akademski obrazovani filozof, jer zapravo je ista kao i tvrdnja da religijska indoktrinacija logički nužno dovodi do rata i ubojstva. To je očito pogrešno. Najviše što se može reći je da određeni oblici religijskog podučavanja, primjerice određene islamske instrukcije, povećavaju vjerojatnost rata i ubojstva.

Ali opet imamo problem dvostrukog standarda? Zašto se fokusirati na religiju, a isključiti političke ideologije? Ako je nešto pogrešno sa školom koja podučava židovska vjerovanja, zašto onda nije ništa pogrešno sa školom koja podučava liberalna ili socijalistička vjerovanja? A što sa etičkim uvjerenjima? Ona su empirijski neprovjerljiva i vjerojatno dovode do nesuglasica. Treba li i njih ograničiti na privatnu sferu?

Izvorni post: Is Religious Instruction Child Abuse? Is Religion the Greatest Social Evil?

PS

Vallicella se pozabavio Graylingom (točnije njegovim pogreškama) u još par postova;

• Religion and the Inculcation of Morality
• A. C. Grayling and a Stock Move of Militant Atheists
• The No True Scotsman or No True Atheist Fallacy

Grayling se javio u komentarima jednog posta: The Recent Dennett-Plantinga A. P. A. Debate and the Question of Tone in Philosophy (rekao bih ne previše uspješno). Ali Grayling mora bit svjestan kakve stvari piše - ili se možemo priklonit onima koji smatraju da se radi o tematskom ludilu ili je nešto manje pohvalno u pitanju.