Ideja kako je podučavanje vjere
zapravo zlostavljanje djece je još jedna tema suvremenih militantnih
ateista poput Dawkinsa i Graylinga. Razmislite o suprostavljenim
"istinama" koje podučavaju različite vjerske škole, npr.
kako je Isus Sin Božji, kako on to nije, itd. Grayling se žali da
...u školama diljem zemlje ove antipatetične "istine" se nameću različitim skupinama učenika, od kojih nijedna nije u poziciji procijeniti njihovu vjerodostojnost ili vrijednost. Radi se o ozbiljnom obliku zlostavljanja djece. Sije sjeme apartheida sposobnih da rezultiraju, u svojom logičkom zaključku, ratom i ubojstvom, kao što povijest neprestano dokazuje. Ne postoji veće društveno zlo od religije. Radi se o raku na tijelu čovječanstva. Ljudska lakovjernost i praznovjerje, i potreba za utješnim pričama, neće nikada nestati tako da će religija uvijek postojati, barem među neobrazovanima. Jedini način upravljanja tom opasnošću je ograničiti religiju potpuno na privatnu sferu, a javna domena ju treba potpuno ignorirati osim u jednoj stvari; zakonski ne smije biti dopušteno da nečije privatno vjerovanje uzrokuje neugodnosti ili bilo kakvu povredu druge osobe. Gdje god i kada god se religija manifestira u javnoj areni kao organizirani fenomen, predstavlja najsotonističkiju od svih stvari. (A. C. Grayling, Life, Sex, and Ideas: The Good Life Without God, Oxford 2003, 34-35, uređivanje moje)
Naši dragi ateisti stvarno postaju
militantni ovih dana, zar ne? Kakvo neumjerena i ekstremna izjava
nekoga tko tvrdi da je filozof! Je li on ozbiljan? Pokušava li samo
prodati knjige?
1. Ne mislim da bi Grayling prigovorio
određenoj količini indoktrinacije u školama, s ciljem "nametanja"
povijesne i aritmetičke istine iako učenici nisu u nikakvoj
poziciji izvršiti povijesno istraživanje (Kako mogu biti sigurni da
su Normani osvojili Englesku 1066., a ne 1067.?) ili izvesti
aritmetičke istine iz peanovih aksioma i tako "procijeniti
njihovu vjerodostojnost ili vrijednost". Njegov prigovor se
odnosi na religijsku indoktrinaciju, prenošenje empirijski
neprovjerljivih privatnih vjerovanja koja proturječe drugim
empirijski neprovjerljivim privatnim vjerovanjima i potiču
nesuglasice i krvoprolića. Ali ako je religija problematična u tom
pogledu, zašto nije i ideologija općenito?
Primjerice, razmotrimo Graylingovo
vjerovanje kako "ne postoji veće društveno zlo od religije."
Radi se o jednome Graylingovu privatnom vjerovanju, toliko ekstremnom
da ga se čak niti svi militantni ateisti ne bi željeli držati u
takvom obliku. Treba li i ono biti ograničeno na privatnu sferu? Ili
Grayling ima pravo izražavati ovo vjerovanje u javnosti, u razredima
gdje predaje i u knjigama i člancima koje piše? Radi se o
empirijski neprovjerljivom vrijednosnom sudu i može dovesti do
nesuglasica i krvoprolića. Je li prosječan učenik u stanju
"procijeniti vjerodostojnost ili vrijednost" ove tvrdnje?
Ne, ali Grayling nema nikakvih problema sa ovom vrstom
indoktrinacije. Zašto nema? Može odgovoriti da je u stanju
argumentirati u korist svog stava. Nema sumnje da može. Ali i
teolozi i filozofi neke religije također mogu argumentirati svoje
stavove, i pritom ne mislim citirajući svete spise.
Čini se kako se radi o dvostrukom
standardu. Religiju treba ograničiti na privatnu sferu, ali
ideologije općenito ne treba, čak i u onim slučajevima gdje
nereligiozne ideologije dijele iste antipatične karakteristike kao
religija, poput empirijske neprovjerljivosti i vjerojatno poticanje
na nasilno suprostavljanje. Komunisti su ubili sto milijuna ljudi u
20. stoljeću. Zašto onda Dawkins, Grayling i ostali izdvajaju
religiju kao izvor društvenih zala, a ne ideologiju?
Ili razmislite o bilo kojem
Graylingovom stavu kojeg spominje u svojoj knjizi; stav o seksu,
ratu, oružju, braku i nizu drugih tema. Treba li njega natjerati da
zadrži svoje liberalne stavove za sebe kako ne bi zarazio umove
povodljivih ljudi? Pretpostavimo da predaje u osnovnoj školi i
zagovara neku liberalnu ideju, primjerice kako pravedni porez mora
redistributirati bogatstvo, ili da bi trebali zabraniti ručno
oružje. Treba li ga ušutkati? Ako ne, zašto bi trebalo ušutkati
one koji promoviraju religiozne stavove? Zašto oni nemaju pravo
prenositi svoja vjerovanja novim generacijama na isti način kao što
anarhisti, socijalisti, komunisti i konzervativci i tko sve ne ima
pravo prenositi svoje vrijednosti?
2. Grayling tvrdi kako je "Logički
zaključak" podučavanja religije "rat i ubojstvo".
Izjava je iznenađujuće traljava i apsurdna s obzirom da ju je dao
akademski obrazovani filozof, jer zapravo je ista kao i tvrdnja da
religijska indoktrinacija logički nužno dovodi do rata i ubojstva.
To je očito pogrešno. Najviše što se može reći je da određeni
oblici religijskog podučavanja, primjerice određene islamske
instrukcije, povećavaju vjerojatnost rata i ubojstva.
Ali opet imamo problem dvostrukog
standarda? Zašto se fokusirati na religiju, a isključiti političke
ideologije? Ako je nešto pogrešno sa školom koja podučava
židovska vjerovanja, zašto onda nije ništa pogrešno sa školom
koja podučava liberalna ili socijalistička vjerovanja? A što sa
etičkim uvjerenjima? Ona su empirijski neprovjerljiva i vjerojatno
dovode do nesuglasica. Treba li i njih ograničiti na privatnu sferu?
PS
Vallicella se pozabavio Graylingom (točnije njegovim pogreškama) u još par postova;
- Religion and the Inculcation of Morality
- A. C. Grayling and a Stock Move of Militant Atheists
- The No True Scotsman or No True Atheist Fallacy
Grayling se javio u komentarima jednog posta: The Recent Dennett-Plantinga A. P. A. Debate and the Question of Tone in Philosophy (rekao bih ne previše uspješno). Ali Grayling mora bit svjestan kakve stvari piše - ili se možemo priklonit onima koji smatraju da se radi o tematskom ludilu ili je nešto manje pohvalno u pitanju.
