Stranice

petak, 15. ožujka 2013.

Živimo u geocentričnom svijetu!

Kada god spomenem geocentrizam u postu, javi se neki komentator antireligijskog uvjerenja i pokušava nas uvjeriti kako su razlozi za geocentričnu kozmologiju bili, većinom ili potpuno, religiozni, bez ikakvog znanstvenog temelja. Moj [RM] nedavni post o Svecima i Demonima nije iznimka; kao i već nekoliko puta prije javio se komentator Michael. Vrijedno je pobliže pogledati njegove komentare i istaknuti povijesne pogreške koje sadrže. Već sam o tome pisao, ali uvijek je korisno ponoviti stvari s obzirom na trendove među novim ateistima da negiraju objektivne empirijske temelje za geocetrični sustav.

Michael započinje svoj napad sa:
Problem s poviješću je što ne znamo koje su sve hipoteze postojale i zašto su neke odbijene. Imamo fragmente ideja o geocentrizmu i heliocentrizmu od prije nekoliko tisuća godina, ali nije jasno kako je točno geocentrizam postao standard. Možemo pokušati rekonstruirati razmišljanja kroz podatke za koje znamo ili pretpostavljamo da su bili dostupni u to vrijeme, ali radi se samo o nagađanju. Tvrditi kako je heliocentrizam odbačen primarno na znanstvenim temeljima je u najboljem slučaju spekulacija – lako je moguće da se radi o kombinaciji faktora (estetskih, religioznih, i političkih).
Ono što imamo u povijesti zapadne znanosti je potpuno formirana izrazito detaljna geocentrična kozmologija i matematička astronomija u obliku Ptolomejove Syntaxis Mathematiké. U njoj su detaljno izneseni argumenti za i protiv geocentrične i heliocentrične kozmologije koje su poznavali grčki astronomi i kozmolozi u periodu od šesto godina. Baš i nije fragment ideja! Ti argumenti su logički utvrđene znanstvene hipoteze utemeljene na čvrstim empirijskim promatranjima koje su izvršili Babilonski i Grčki astronomi u periodu od devetsto godina. Zahvaljujući Ptolomeju znamo točno zašto je geocentrizam bio standard. Standard koji je bio prihvaćen i branjen u radovima Platona, Aristotela i mnogih drugih grčkih filozofa i matematičkih komentatora. Tog standarda se držalo (i branilo) puno, puno arapskih filozofa i astronoma. Ili da kažem stvar jasnije; tvrdnje komentatora Michaela su povijesne besmislice.

Geocentrične hipoteze grčke i arapske kozmologije i astronomije nisu bile utemeljen na religioznim vjerovanjima nego na čvrstim empirijskim promatranjima. Religiozni stavovi astronoma i kozmologa (koji su zastupali te hipoteze) nisu imale značajnu ulogu u njihovom radu.

Nasuprot tome, trojica glavnih ljudi koji su uveli heliocentričnu kozmologiju su bili Kopernik, Kepler i Newton (suprotno popularnom vjerovanju, Galileo je imao minornu ulogu). Navedeni trojac je bio duboko religiozan te su religiozni stavovi dvojice od njih imali izrazito značajnu ulogu u njihovoj znanstvenoj misli. Kopernik je bio kanonik Katoličke katedrale. Kepler je učio za svećeništvo u Luteranskom sjemeništu te je ostatak života bio predan vjeri, smatrajući kako služi Bogu kroz svoj astronomski rad. Newton je po bilo kojem standardu bio religiozni fanatik koji je vjerovao da je posebno odabran od Boga da otkrije tajne Njegovog stvaranja.

Komentator Michael se nije zadovoljio takvim odgovorom pa je odlučio dodati:
Evo jedan misaoni eksperiment koji predlažem. Što povjesničari misle da bi se dogodilo u slučaju da je 1) koncenzus antičke Grčke bio heliocentrizam, ili da je 2) bog stvarno govorio autorima Biblije i rekao im da se zemlja kreće oko sunca, u vremenu kada su se širio skolastički utjecaj u Europi? U stvarnosti se geocentrizam Grčke podudarao s Biblijom, ali što bi se dogodilo u slučaju da nije?

Nije problem ako mi kažete da je pitanje glupo.
Radi se o glupom pitanju, ali pokušat ću odgovoriti kao da nije. Ne postoji nikakva šansa da bi koncenzus iz Grčke ikada bio heliocentrizam. Što se tiče drugog prijedloga, s obzirom da sam cijeli život ateist, ne mislim da je bilo kakav bog ikada pričao sa ikim tako da ne mogu ni zamisliti boga koji bi otkrio svojim sljedbenicima nešto tako kontraintuitivno kao heliocentrizam. Ovdje dolazimo do suštine stvari. Osim izrazito, izrazito poznate iznimke Aristarha, svi kozmolozi u cijeloj povijesti cijelog svijeta prije 16. stoljeća su bili geocentrici iz vrlo jednostavnog razloga, a taj je da živimo u geocentričnom svijetu. Sva promatranja koja možemo izvršiti bez pomoći teleskopa, i drugih kasnije razvijenih znanstvenih instrumenata, navode nas poprilično kategorički, i bez ikakve sumnje na zaključak kako živimo u centru svega što možemo percipirati. Zapravo, potrebna je golema količina vjere da si zamislimo drugačije. Jedna od velikih zagonetki povijesti znanosti je što ne znamo kako ili zašto su Aristarh i Kopernik uopće odlučili krenuti u taj poduhvat.

Iako ne spominje Aristarha imenom, Ptolomej nudi veliki skup čvrstih empirijskih argumenata protiv heliocentričnog razmišljanja; argumenti koji su prestali vrijediti tek tijekom 17. stoljeća poslije Krista. Čak i nakon što je Kopernik objavio svoju De revolutionibus 1543. godine bilo je potrebno dugo vremena da astronomi prikupe empirijske dokaze za heliocentričnu hipotezu, a vjerujte da su se svojski trudili kako bi to postigli. Tek 182 godine poslije, 1725. je James Bradley prvi izložio dokaze koji podržavaju godišnju rotaciju oko sunca – otkrićem zvjezdane aberacije. Bilo je potrebno još gotovo sto godina da se otkrije zvjezdana paralaksa koja je potvrdila godišnju rotaciju i da Léon Foucalt proizvede izravni dokaz za dnevnu rotaciju sa svojim njihalom.

Ljudi poput komentatora Michaela misle da zato što su "indoktrinirani" modernim obrazovnim sustavom u vjerovanje heliocentričnom sustav da je takvo razmišljanje logično i očito svakome tko tek otvori svoje oči. Više puta sam izazvao čitatelje na blogu da mi uvjerljivo demonstriraju da živimo u heliocentričnom svijetu koristeći samo znanje i instrumente koji su bili dostupni inteligentnom astronomu sredinom 16. stoljeća. Čudno, ali nitko mi još nije odgovorio. Zapravo, nije uopće čudno jer je doslovno nemoguće. Čak i danas sva empirijska promatranja koja možemo izvršiti bez pomoći teorija i instrumenata razvijenih nakon 16. stoljeća nam govore kako definitivno živimo u geocentričnom svijetu.

Ljude može zasmetati korištenje riječi "indoktrinirani", i iako priznajem kako je zajedljivo koristim, nije daleko od istine. Ljudi zaboravljaju kako su prije doživljavali svijet. Svi smo mi kao djeca smatrali da je svijet centar svega što percipiramo i da je potpuno nepokretan dok nas nisu drugačije naučili. Gotovo svi mi smo imali problema sa prihvaćanjem činjenica da se zemlja rotira i da se krećemo oko sunca, a ne obratno. Bitno je da se podsjetimo kako smo te činjenice morali naučiti. Sami smo mogli naučiti kroz empirijska promatranja kao je vatra topla i ako smo neoprezni da će nas ispeći ili da je snijeg hladan i da će nam se prsti smrznuti ako se previše igramo u njemu bez rukavica, ali nismo mogli sami otkriti da je svijet u kojem živimo heliocentričan i geodinamičan; to su nas morali naučiti. Percepcija kako je naš svijet geocentričan i geostatičan je prisutna i u našem jeziku. Govorimo o suncu koje izlazi i zalazi kao da se sunce pokreće, a ne da se zemlja vrti. Čak i astronomi kada govore o pojavi ili nestanku zvijezdi na horizontu po noći taj fenomen nazivaju izlaskom i zalaskom, kao da se zvijezde kreću, a ne zemlja.

Ovaj post će naravno isprovocirati komentatora Michaela i njegove istomišljenike da daju nove nepovijesne komentare o neznanstvenoj prirodi geocentrične hipoteze. Mogu li ih zamoliti da prije toga pročitaju nešto kozmoloških rasprava Aristotela, Ptolomeja, Averroesa, Peuerbacha, Christopha Claviusa, i mnogih, mnogih drugih; svi znanstveni mislitelji, koji su uvjerljivo podržavali geocentrični svjetonazor.

Izvorni post; We live in a geocentric world!

PS

Kao što je RM zaključio, i dalje ćemo svakodnevno slušati o besmislenom geocentrizmu (posebno kroz upozorenje da nas ljudi koji se ne slažu sa nekim "liberalnim" socijalnim inženjeringom zapravo žele učiti kako je zemlja u centru svemira, ili još gluplje; da je Zemlja ravna ploča - Mit o Zemlji kao ravnoj ploči, ili možda nešto sa liste; 33 mita o odnosu vjere i znanosti).