Drugi val sekularizacije, kao što
sam već rekao, uključuje pokušaj rješavanja svijeta od svetoga,
zabranjenoga i sakramentalnoga. Taj pokušaj nije svjesno učinjen,
baš kao što nije svjestan niti djetetov pokušaj oslobađanja od
doma ili kao što ljubomorni ljubavnici ne nabrajaju svjesno
nedostatke svojih rivala. Poput religije same, sekularizacija je
socijalni proces, pokretan nevidljivom rukom prema cilju kojeg nitko
ne mora namjeravati i svi mogu zažaliti. Osim toga, drugi val
sekularizacije ima u sebi određenu vrstu hitnosti, pretjeranu
odbojnost prema opoziciji i odbijanje suočavanja s onima koji se ne
slažu; koje podsjeća na religiozne sekte. Možete to vidjeti
primjerice kod američkih pokreta u korist pobačaja i gay brakova.
Obje te prakse prijete starim osjećajima svetoga i sakramentalnoga,
ali zagovornici tih ciljeva smatraju da se radi, ukoliko netko izrazi
neslaganje, o najvećoj herezi.
Slično tome, pokret za uklanjanje
molitva iz javnih škola, zabranjivanja sudnicama da izlažu deset
zapovijedi, da se uklone sve reference na Boga iz kovanog novca i
javnih simbola SAD-a – ne radi se o blago izraženim mišljenjima,
danih od strane ljudi koji se pitaju koliko daleko trebaju ići u
nametanju svojih stavova vjerujućim sugrađanima; Radi se o
strastvenim ciljevima, često ih se potražuje fanatizmom za kojeg se
obično misli da samo religije potiču.
Ukratko, drugi val sekularizacije,
nakon razdoblja cinizma i sumnje, doveo je do čudnog simulakruma
religioznog mentalnog sklopa. Novo gađenje prema herezi i želja za
konformizmom ukazuje da sada pokušava popuniti praznine starog
oblika društvenog članstva; Ali razlikuje se od religoznog
mentalnog sklopa na bitan način, odnosno nema jasan koncept svetoga,
posvećenog i sakramentalnog.
PS
Još jedan Scrutonov citat s kraja
predavanja, nakon što je opisao selebriti kultove i slične
fenomene, govoreći o trajnoj potrebi;
Da skratim, ne vjerujem da je drugi val sekularizacije reducirao religioznu potrebu naše vrste. Možda smo izgubili vjerovanje u transcedentalno, ali naša glad za svetim još uvijek eruptira u javnom svijetu, u groteskim oblicima koji bi bili smiješni da nisu znak dubokom emocionalnog poremaćaja – odbijanja prihvaćanja svetoga u jedinom obliku koji nam je zapravo bio ponuđen.
Povezano uz post, vidi stariji Burkov citat - Burke o Ateističkom Fanatizmu, i suvremene Plantingove citate - Plantinga o Novim Ateistima.
