Komentirajuću izjavu da je liberalizam racionalno inkoherentan (Jer liberali već stoljećima nisu u stanju odrediti tko je ugnjetivač i kako osloboditi svijet, različite frakcije liberalizma se žestoko obračunavaju jedna s drugom; ono što neke liberalne novine zagovaraju danas potpuno se razlikuje onoga što je su zagovarale prije samo deset godina itd.) BGC zapisuje;
Smatram to važnim uvidom, barem je bio za mene, protivnici Ljevice troše toliko vremena i energije pokušavajući obuhvatiti Ljevičarske [pozitivne] doktrine, ali one ne postoje, mutiraju ovisno o svrsishodnosti.
Da bi shvatili Ljevicu morate znati da je ona opoziciona.
Ipak, to rijetko kada shvaćamo. Zašto? Zato što se Ljevica protivi Kršćanstvu; pravom kršćanstvu.
To podrazumijeva da stvarne vođe Ljevice nužno vjeruju u stvarnost Kršćanstva – inače mu se ne bi protivili.
Da, Ljevičarsko vodstvo vjeruju u nadnaravnu stvarnost kršćanstva; vjeruje u nju te ju odbacuje [ne pristaje uz nju].
To ima sljedeću implikaciju – potpuno neprihvatljivu i neshvatljivu za sekularne ljude; da Ljevicu ne možete shvatiti osim ako osobno ne vjerujete u stvarnost demona – mislim na nadnaravne, namjerne, personificirane, aktivne protivnike Božjeg plana spasenja.
Bojim se da je nužno vjerovati u demone (nematerijalne zle duhove) da bi objasnili Ljevičarsku stratešku destruktivnost koja se proteže kroz mnoge ljudske generacije; i kohezivnost svrhe iza toliko osoba i institucija – unatoč neadekvatnosti uočljivih sustava koordinacije i kontrole.
Oni za koje su demoni smiješna glupost – i oni koji se ne mogu uskladiti s Božjim planovima – ne mogu razumjeti i ne mogu se stvarno suprotstaviti Ljevici.
To znači da na Zapadu nema puno ljudi koji se stvarno protive Ljevici – radi se o činjenici, iako žalosnoj.
PS
Sekularnom čitatelju ovaj post neće biti prihvatljiv. Možda i nesekularnom, ali iz drugih razloga, i to ne samo u detaljima, npr. definiciji ljevice, tko je vođe iste, o njenoj kohezivnosti itd,, ali taj širi kontekst mi nije toliko bitan. (BGC zagovara određene teorije koje se nisam nikada ni potrudio shvatiti, ali u svakom slučaju nisu pravovjerne.) Ono zbog čega prenosim razmišljanje je ideja da oni koji napadaju kršćanstvo to čine jer vjeruju u njegovu nadnaravnu istinu.
Ne bih previše ulazio u to, ali pretpostavljam da iz kršćanske perspektive nije pogrešno reći da demoni "vjeruju" u Boga – "poznaju ga" u određenom smislu, ali ga odbacuju, protive mu se, djeluju protiv njega.
(Možete predložiti objašnjenja za pojedine događaje i aktivnosti - motivaciju u moći, ugledu, bogatstvu, užitku, nagradi itd; ili možda neznanju, slučajnosti, nesreći itd, ali zajednička nit koja ih povezuje kroz vrijeme i prostor je druga stvar. BGC se dotiče ideje objašnjenja stalnog protivljenja krščanstvu različitih Ljevičarskih sustava kroz prošla stoljeća. Iako se ti sustavi smjenjuju, ili samo mjenjaju, protivljenje kršćanstvu je uvijek prisutno.)
---
Jedan slučaj od prije par godina vezan uz primanje pričesti, koji je bio popraćen u medijima, mogao bi poslužiti kao potencijalna ilustracija ideje - o čudnovatoj uvjerenosti u istinu kršćanstva od strane onih koji mu se protive, pogotovo jer je došlo do određenog obrata oko toga za što se "mediji" inače zalažu pa nije baš jasno kako opravdati njihovu motivaciju. (Osim toga, zalagali su se za nešto s čime izgledno nisu niti upoznati pa nije jasno zašto to čine.)
Skandal je uključivao svećenika, pričest i dijete. Kada čujete navedeno, mogli biste pomisliti da su naprednjački aktivisti zamjerili pokušaj "indoktrinacije" nad maloljetnim djetetom. No, to bi bilo potpuno pogrešno. Iako je obično "skandal" to što se neko dijete odgaja u vjeri, ovoga puta stvar je bila dosta drugačija - zapravo suprotna.
Prije par godina, prilikom pripreme za pričest, dječak je ispljunuo (neposvećenu) hostiju. Očito, dječak nije bio u stanju prikladno primiti sakrament, župnik je samo činio svoju dužnost provjere je li dijete dovoljno pripravljeno za sv. Pričest što nažalost nije bio slučaj. Dijete nije bilo u stanju pobožno primiti sakrament i razlikovati Tijelo od obične hrane. Čovjek bi se mogao zapitati što je sporno u postupku župnika? (Bilo iz sekularne, a posebno iz kršćanske perspektive.)
Pa ipak, usljedila je nevjerojatna medijska histerija. Mediji su inzistirali da nepripremljeno dijete mora primiti sakrament. Zašto? Prosječna osoba ne bi marila za sve to, zašto im je to toliko bilo bitno? Kao što je to obično slučaj u takvim situacijama, svako oružje se učinilo prikladnim. Nebitno koliko nedosljedno ili paradoksalno, koristilo se. Oni koji inače tvrde da je vjerska poduka djece oblik zlostavljanja i koji sakramente smatraju nepotrebnim – zapravo nečim puno gorim, odjednom su inzisitrali da dijete mora primiti sakrament. (Sakramentalni život tog dječaka postao im je najvažnija stvar. Odjednom su nas iz navodne kršćanske pozicije uvjeravali što treba činiti).
Javile su se nevjerojatne optužbe protiv župnika i protiv svakoga tko je stao u obranu doličnog primanja sakramenta. Posebno se tu istaknuo slučaj jednog fizičara katolika koji je pokušao objasniti da ne postoji ništa pogrešno u razlikovanju dječaka koji je spreman i dječaka koji nije spreman primiti sakrament; svakodnevno razlikujemo različita ponašanja i sposobnost, primjerice zahtijevamo da osobe u prometu imaju dobar vid. Društvo "diskriminira" – razlikuje, one dovoljno zdravog vida i one s pogoršanim vidom s obzirom na vožnju automobila. (Vozačka dozvola je diskriminatorni dokument. Zapravo je svaki zakon i svaka dozvola diskriminacija, ne radi se o slučajnosti, nego joj je to i namjena. Smisao jest diskriminacija, razlikovati djelovanje ljudi koji zadovoljavaju određene uvjete od onih koji ih ne zadovoljavaju. Da bi vam dopustili vožnju automobila morate zadovoljiti više uvjeta, neki od njih su prilično proizvoljni – primjerice dobna granica se razlikuje u različitim zemljama, različita ograničenja snage, brzine itd. Morate biti psihički, intelektualni i fizički zreli, morate steći specifično znanje, iskustvo, u trenutku vožnje morate biti tjelesno spremni itd.)
Odjednom su ga optužili da želi nauditi djeci sa potrebnim potrebama i još svakakve druge pakosti. Ne poznajem čovjeka, ali pretpostavljam da bi u prikladnom kontekstu zadovoljno branio svoju poziciju kada bi otpužbe bile za stvari u koje stvarno vjeruje (koliko god strane ili odbojne bile prosječnoj osobi). Zašto toliko obmanjivati javnost i ocrnjivati ga, prikazujući ga da se zalaže za nešto što ne samo da nije u skladu, nego je čista suprotno njegovim vjerovanjima o dostojanstvu takve djece.
Optuživali su i Crkvu zbog odnosa prema djeci s posebnim potrebama, objašnjavali su nam primjerice da takve osobe nemaju pristup sakramentima itd. Ali očito se radilo o lažima, zapravo je Crkva najveći – možda i jedini bitniji – zaštitnik života takvih ljudi. Postoje ljudi sa sindromom koji se svakodnevno pričešćuju, postoje i oni koji ministriraju itd. Čini se suvišnim uopće objašnjavati da Crkva ili župnik nisu namjeravali nauditi djetetu. (Inače, isti dječak je kasnije sudjelovao u hodu za život, ali mediji nisu više bili zainteresirani za njega.)
Stvar je bila još bizarnija jer je župnik izgleda završio na sudu koji je ipak nakon par godina presudio u njegovu korist. Od čega je bio oslobođen ne znam.
Inače, primanje pričesti, za pravovjerne katolike, također uključuje razlikovanje (i to je bila poanta usporedbe kako sam je shvatio) onih koji su u stanju to dolično učiniti od onih koji to nisu u stanju. Morate pripadati Crkvi, morate prethodno primiti potrebne sakramente, morate imati određeno shvaćanje, spremnost na primanje sakramenta, morate biti ispravno ispovijeđeni – bez teških grijeha, morate zadovoljiti neke neposredne uvjete prisustva - uključujući i dijetalne (danas doduše minimalne), morate biti prikladno odjeveni, morate biti u određenom položaju itd. Ukoliko ijedan od tih uvjeta nije ispunjen niste se pripravili za primanje pričesti. (Postojala je nekoć davna praksa davanja pričesti najmlađima, ali to je sasvim druga tema.)
Sve nabrojano je prilično neprecizno i nedostatno, ali ovdje samo želim dati jednu kratku "sekularnu" sliku uvjeta. Poanta općenito jest ta da – neovisno o konkretnom slučaju - ne može svatko u svakom trenutku pristupiti pričesti. Inače, iz čisto sekularne perspektive, Crkva kao zajednica ima pravo postavljati uvjete svojim članovima, kao i svaka druga zajednica ili udruženje. Ovdje mi nije cilj nekoga uvjeriti u stvarnu važnost Euharistije, ali dovoljno je reći da je od najveće važnosti za katolike pa će stoga i brinuti da je se dolično prima.
Onima koji nisu upoznati sa katoličkim poimanjem Euharistije gornjih par komentara vjerojatno nije jasno. Nažalost, niti mnogi katolici nisu upoznati sa time što katolički nauk podučava o tome, a možemo biti sigurni i da sekularni komentatori i novinari nisu previše upoznati. No, to upravo i jest poanta. Zašto se kod onih koji bi inače negirali vrijednost katoličkih sakramenata javilo toliko inzistiranje da dječak koji nije u stanju dolično primiti sakrament – ispljunuo ga je u pripravi - to i učini?
PPS
Nije se kod komentatora radilo o zabrinutosti za takvu djecu. (Već je spomenuto da nisu u istoj mjeri popratili njegovo sudjelovanje u hodu za život.) Da ga kojim slučajem nisu izabrali u nogometnu ekipu škole ne bi bile takve reakcije. Ili da su mu pod tjelesnim dali da izvodi lakše vježbe koje je u stanju izvesti također ne bi inzistirali da je to pogrešno. Ili zamislite sljedeći slučaj, da se radi o nastupu na školskoj predstavi i da su dali nekom dječaku da nosi i drži zastavu, ali je dječak iz kojeg god razloga odmah baci na pod i počne gaziti. Pokušali bi mu objasniti, koliko je u stanju to shvatiti, da je zastava važan predmet sam po sebi, da se tako ne ponašamo prema zastavi, da takvo ponašanje prema zastavu smeta drugima, da će uznemiriti druge itd. Ukoliko takvo dijete ne bi mogli podučiti da čvrsto drži i nosi zastavu, dali bismo mu neki drugi zadatak, uključili ga na neki drugi način, ne bismo inzistirali da čini nešto što nije u stanju, što ne bi bilo ni njemu na korist.(Razlog zašto ikoga opisujemo kao osobu s posebnim potrebama jest upravo taj što ima posebne potrebe, za razliku od onih koji ih nemaju.) Pa ipak, ovdje je to bilo iznimno bitno, i to su nam poručivali oni koji se inače protive i sakramentima i općenito vjerskom odgoju djece.
Imao sam napisan post vezan uz taj slučaj kojeg ipak nisam nikada objavio. Točnije, trebao je biti reakcija na protjerivanje spomenutog fizičara i medijskoj histeriji oko potpuno izmišljenog skandala kakvoj inače svjedočimo na zapadu. To nema veze s argumentima, nije tada rekao ništa pogrešno, doslovno iz ničega su proizveli skandal i prikazali ga osobom loših namjera.
Jedina njegova greška u tom slučaju je što je mislio da ljudi s kojima raspravlja imaju minimum intelektualne poštenosti jer teško je vjerovati da nisu bili u stanju shvatiti najjednostavniji argument oko toga da ponekad razlikujemo ljude i njihove sposobnosti. (Kao što je to slučaj sa vidom i vozačkom, čak bi i nesuđeni premijer kojeg su mediji uvijek hvalili, čak i organizirali prosvjede potpore, poznat po pokušajima deformiranja školstva, trebao biti u stanju to shvatiti. Često se u raspravama posumnja na inteligenciju suprotne strane – od obje strane, i sigurno to vrijedi za dio komentatora, ali stvarno nije prezahtjevno shvatiti smisao usporedbe oko diskriminacije.) Možda je precjenio publiku kojoj se potencijalno obraća, ali glavni problem je što je podcijenio malicioznost ljudi kojima je smetao.
(Nisam pratio općenito njegove objave ili gostovanja u medijima, mogli bi možda reći da je žrtva svoje krive procjene o kojim se temama smije govoriti, na koji način, i gdje - postoji određeni tip ličnosti koji nije svjestan niti zabrinut oko reakcije okoline što ih može dovesti u neprilike. Ipak, kada govorimo o konkretnom komentaru na situaciju oko pričesti, nije se radilo o tome.)
(Inače, osim iz medija, ne znam što se dogodilo u pripravi za pričest u toj župi – i to je jedan od glavnih razloga zasto nisam objavio tada ništa, pomislio sam da postoji još nešto jer bi bilo previše da mediji toliko lažu o "gnjusnom" i "šokantnom" slučaju ako stvarno ne postoji još nešto na čemu bi temeljili takvo predstavljanje. No, čak i kada prihvatimo ono što su prenijeli mediji i način na koji su to prenijeli kao potpunu istinu, ne postoji nikakva krivica župnika koji je samo obavljao svoju dužnost. Očito, nije ni krivica na nesretnom dječaku, ali ako nije bio spreman za primanje sakramenta, onda nije bio spreman. Čak se moj opis temelji na takvoj iskrivljenoj medijskoj slici; zapravo se nije radilo o tome da ne može pristupiti, nego da ga je potrebno dodatno podučiti odnosno da primi sakrament na način koji je on u stanju.)
(Možda sam nekoga zbunio opisom, dio mojih komentara se tiče (I) "skandala" oko primanja pričesti, a dio se tiče (II) "skandala" oko toga što su učinili fizičaru. Ovaj drugi skandal samo spominjem usput, prvi služi za ilustraciju ideja. Iako u oba možete prepoznati određene motivacije koje ne djeluju baš pozitivno.)
***
Vratimo se mi dakle ideji da protivnici zapravo vjeruju u stvarnost kršćanstva. Uzmimo još jedan primjer, događanja oko javne molitve krunice muškaraca. Mnogi su primjetili da ta molitva ima čudan učinak na pojedine ljude. Očito, postoje oni koji ignoriraju čitavu stvar, možda promatraju molitelje kao naivce, ili kao na neki način iskvarene ljude, možda ih ne odobravaju iz bilo kojeg razloga – bilo njihove nakone, njih osobno, njihovo ponašanje itd;, ne ulazim u to. Ali čemu kod nekih takve nevjerojatne reakcije, toliko protivljena, bijesa i napada? (Ne radi se samo o čestoj pojavi da ljude na neki čudan način iritiraju oni koji se ne slažu s njima.) Zamislite da su umjesto molitve najavili bacanje novčića u manduševec sa istim nakanama. Bi li uslijedile jednake reakcije, manifestacije tko zna čega.)
***
Nedavno sam poslušao dio svjedočanstva jednog mladića, opisao je kako je polako kroz srednju školu prestao prakticirati vjeru i udaljio se od takvog poimanja stvarnosti svog života: Nažalost, prilično često čujete sličnu priču. Ipak, jednog dana je kao student naišao na obavijest na stranici fakulteta o duhovnoj obnovi (obavijest poput svake druge, o različitim društvenim događanjima, izložbama itd.). Sama obavijest ga nije odmah potakla da stvarno i otiđe na nju, zašto i bi, ali su uskoro usljedili napadi jer se netko usudio organizirati i objaviti poziv na obnovu. Takvo što je nedopustivo, protivno je, prema njima, standardima fakulteta i sve druge neosnovane optužbe na koje smo navikli u sličnim slučajevima - i to samo u sličnim slučajevima. Nisam pratio taj skandal, ali spomenuti student se tada zapitao zašto im toliko smeta obnova. Naravno da nitko normalan ne bi išao na duhovnu obnovu, ali zašto je toliko ocrnjuju i toliko joj se protive? Mladić je zaključio da bi upravo iz tog razloga mogao otići i vidjeti o čemu se radi. Obnova sama po sebi nije odmah promjenila njegov život, ali se tada odlučio odazvati pozivu za volontiranje oko instrukcija, kasnije je sudjelovao u još nekim susretima i s vremenom se vratio vjeri. Sve to zahvaljujući tome što mu je bilo čudno da netko toliko protivi obnovi.
Dakle, ako u protivljenju kršćanstvu prepoznajte da bi ono moglo biti uzrokovano vjerom u nadnaravnu stvarnost istog, niste sami.
---
Za kraj poslušajmo Zdravo Tilo (u izvedbi muškog zbora fakulteta o kojem je govorio mladić) i O Sacrum Convivium, ili podjednako prikladno, s njihova kanala, Domine non sum dignus. Jedna dojmljiva verzija Oče naša ovdje. (Dirigent je Josip degl' Ivellio.)
Izbavi nas od zloga, Oče naš!
PPS
Nekoliko starijih postova slične tematike; Ljevica evoluira, evoluira protiv Kršćanstva - BGC, Ljevica je (samo)obmanjujuć neprijatelj Kršćanstva - BGC; O Plitkoj (pri)učenosti Ljevice – BGC; Liberalizam i njegov doživljaj neprijatelja – R. Legutko, Kirk o zajedničkim principima Radikala, Scruton o Ljevičarskom stanju uma; Burke o Ateističkom Fanatizmu, Naprednjačko vikanje "diskriminacija" je vožnja u krug, razmišljanje o medijima - kategorija ovisni o distrakciji (npr. Mediji između relativizma i apsolutizma, Suvremeni masovni mediji su učinkovitiji od Komunizma), općenito kategorija ljevica, liberalizam itd.
