BGC u Addicted to Distraction objašnjava da su mediji, iako skloni relativizmu, u stanju zagovarati odnosno osuđivati svaku stvar, koliko god mala ili velika bila, i to s nevjerojatnom silinom;
Iako su masovni mediji u praksi relativistički, njihova "teorija" (njihova implicitna pretpostavka) u određenom vremenskom trenutku je apsolutistička. Nesložiti se ili suprotstaviti se nekoj stvarnosti koju Mediji nameću – primjerice krivnji osobe koju Mediji u određenom trenutku žele prikazati krivom, ili svetosti nekoga koga Mediji prikazuju svetim – znači da se razotkrivate kao objektivno zli.
Dakle u Masovnim Medijima gdje je sve relativno, svejedno imate Mišljenje koje je najbitnije (barem u tom trenutku.); ne postoji stvarnost – van osobnog mišljenja – preostaje samo mišljenje; a to znači da je mišljenje sve.
U Masovnim Medijima, Mišljenje zauzima mjesto Stvarnosti. Mišljenje se tretira kao Stvarno; ali s obzirom da Mišljenje nije stvarnost, Mišljenje se mijenja kada god je to korisno.
Prema tome, sve što Masovni Mediji poručuju je apsolutno u trenutku kada to poručuju; ali nije stalno – može trajati kraći ili duži period – podložno je reviziji ili poništenju u svakome trenutku.
U Masovnim medijima bilo što – bilo što – se može tretirati kao iznimno važno i hitno, kao nešto što zahtijeva rekaciju ODMAH – u trenutku kada nam to nude. Može se raditi o rješavanju gladi u afričkoj zemlji, otpuštanju slavne osobe zbog "gafa", štovanju sportskog heroja, slavljenju kraljevskog vjenčanja ili olimpijskih igara, ili pogrebu pop zvijede; zatvaranju seksualnog napasnika ili davanja najvećih počasti istom, čudu od novog auta ili računala, porezu na ugljik, subvencioniranju operne kuće...
Masovni mediji su u stanju razbuktati apsolutno imperativnu "objektivnu" nužnost oko najveće ili najmanje stvari; zatim se čitava stvar može trenutno odbaciti i ignorirati; možda čak to nikada više niti ne spominjati, ili se pak možda stalno baviti time sljedećih godina... Sve je moguće, ništa nije fiksno, kalibracija vrijednosti je proizvoljna, vrijednost je odvojena od važnosti.
Dakle Masovni mediji su gotovo uvijek samouvjereni (u svom mišljenju); ali u nevjerojatno kratkom trenutku svaka "činjenica" može se predstaviti kao obično Mišljenje, a to Mišljenje onda možemo napustiti. [...]
---
Prema BGC-u, iako (zapadni) mediji u jednom trenutku o nečemu govore u aposlutnim terminima već sutra su spremni napustiti čitavu stvari, možda propagirati upravo suprotnu stvar, dakle radi se o relativizmu. U svakom trenutku može doći do potpune promjene. (U jednom trenutku će najveća vijest biti određena osoba, ili stanje u Libiji, Siriji, Ukrajni, ili izjava neke anonimne osobe o psima ili feminizmu, ili pak potres, bolesti, terorizam ili ...)
Takav relativizam, prema njemu, dovodi do Trajne Revolucije. Opisuje;
Upravo tako Masovni Medij funkcionira. S vremenom, identificira, ismijava, potkopava, oslabljuje, uništava i u konačnici inveretira i poništava svaku skupinu ili osobu koja se protivi revoluciji – ali ne postoji konačni cilj. Ne postoji stabilno, eksplicitno, dugotrajno stanje koje se pokušava ostvariti.
To se postiže ideologijom Masovnih Medija koju sam nazvao Opinionated Relativism [relativizam samouvjerenog mišljenja]: radi se o relativizmu koji će u određenom trenutku i u određenoj temi negirati vlastiti relativizam – ali će s vremenom odbacivati svoja prijašnja uvjerenja kao obična mišljenja.
Prema tome Masovni mediji su stvarno negativna, destruktivna, besmislena i besciljna stvar; Ali ipak, to je stvar koja potpuno dominira suvremenim svijetom; Masovni Mediji su najmoćnija stvar na svijetu.
