„Zloupotrebom svih ovih putova koji bi nas trebali voditi do vrline, postajemo sve zlobniji i skrećemo s jedinog puta koji nas vodi do sreće.
Tako shvaćamo istinu dogmi naše svete religije, koja nas uči da grijeh udaljava ljude od Boga i čini ih nesposobnima da postignu istinsku sreću.“
„Uvjereni smo da su svi ljudi ogrezli u grijehu i da obični motivi koje pružaju događaji u svijetu ne bi bili dovoljni da nas oslobode njegovih okova. Stoga je bilo potrebno upotrijebiti izvanredne metode kako bi se razbili lanci koji nas vežu za porok, što je učinila beskonačna Božja milost kada nam je poslao našeg božanskog spasitelja. To je misterij predubok za naša slabašna prosvjetljenja.
Ali iako nevjernici pronalaze prigovore, iskustvo nam jasno pokazuje da je to vrlo dobar način da se ljude vrate vrlini. Treba samo pogledati apostole i prve kršćane koji su se u to uvjerili. Njihovi životi, njihove smrti, a posebno njihova patnja pokazuju nam ne samo najuzvišeniju vrlinu, već i najčišću Božju ljubav. Samo to je dovoljno da nam pokaže istinu i božanstvenost kršćanske religije; jer je sasvim sigurno da nas djelovanje i učinak nekih iluzija ili neke ljudske prijevare ne mogu učiniti istinski sretnima.“
Preuzeto iz Eulerovih Pisama, radi se zaključku pisma (CXIII) koje je u Condorcetovu izdanju izostavljeno.
Stariji postovi povezane tematike; Grijeh [1/3] Definicija, Dobrovoljnost i grijesi propusta - G.E.M. Anscombe, Grijeh [3/3] Izgnanstvo Boga i otkupljenje čovjekovo - G.E.M Anscombe, Osam kćeri pohote, Znate li tko ste u priči o Isusu i grešnicima?, itd.
