U sto petnaestom pismu i u onima koja slijede, Euler iznosi najrazboritija i najvažnija zapažanja o različitim vrstama sigurnosti. Postoje tri vrste istina, kaže on, koje su izvori sveg našeg znanja. Prva je istina osjetila, odnosno istine koje otkrivamo putem naših osjetila. Druga je istina razumijevanja, odnosno istine koje otkrivamo rasuđivanjem. Treća je istina vjere, odnosno one u koje vjerujemo na temelju učenja ljudi dostojnih vjere. Teško je reći, primjećuje Euler u sto šesnaestom pismu, „koji od ova tri izvora najviše doprinosi povećanju našeg znanja. Za Adama i Evu, čini se da su svoje znanje crpili samo iz prva dva izvora. Međutim, Bog im je otkrio niz stvari, čije znanje treba pripisati trećem izvoru, budući da ih ni vlastito iskustvo ni rasuđivanje nisu doveli do njega. Tada im je vrag prenio nove ideje i Adam je povjerovao znanju koje mu je dala Eva.“ [Sve ove posljednje rečenice nestale su iz novog izdanja.]
Euler u istom pismu primjećuje da se za istine svake od ove tri klase moramo zadovoljiti dokazima koji su prikladni za prirodu svake od njih i da bi bilo smiješno zahtijevati matematički dokaz iskustvenih ili povijesnih istina. Obično je, nastavlja on, greška slobodnih mislilaca i onih koji zloupotrebljavaju svoj uvid u intelektualne istine, zahtijevati matematičke dokaze kako bi dokazali sve religijske istine koje uglavnom pripadaju trećoj klasi. [Urednici su zadržali ovaj članak, ali su izostavili riječi „To je obično greška slobodnih mislilaca.“ U koju svrhu? Lako je vidjeti.]
PS
Očito, ne morate biti Euler da biste znali kako je nemoguće geometrijski (matematički) dokazati povijesni događaj ili istinu. Svakome je to očito, ali unatoč tome radi se o prigovoru kojeg svakodnevno možete čuti. Ipak, možda je korisno pročitati iz pera vrsnog matematičara.
***
U još jednom pismu princezi slično primjećuje;
Euler odgovara na prigovor pironovaca o sigurnosti istina koje opažamo osjetilima. Ponekad nas naša osjetila zavaravaju. I tako, primjećuje Euler, ovi suptilni filozofi, koji se hvale sumnjajući u sve, izvode zaključak da nikada ne možemo vjerovati svojim osjetilima. Ali, kaže Euler, dogodilo mi se više puta da, sretnuvši stranca na ulici, pomislim da je netko koga poznajem. Prema tome, budući da se varam, ništa me ne sprječava da se uvijek varam. Posljedično, nikada ne mogu biti siguran da je osoba s kojom razgovaram zapravo onakva kakvom je zamišljam.
Navodi neke druge primjere jednako apsurdnih zaključaka i nastavlja: „Kakvi zaključci! Pa ipak, to su prirodni zaključci izvedeni iz uvjerenja ovih filozofa. Vaša Visost lako će shvatiti da oni ne samo da vode do najvećih apsurda, već da i proturječe svim temeljima društva. [Ono što slijedi neposredno nakon toga i čime se završava pismo nestaje iz novog izdanja.] „Pa ipak, upravo iz tog izvora ovi slobodni mislioci formiraju svoje prigovore protiv religije. Većina tih prigovora temelji se na ovom divnom razmišljanju.“ Postoje primjeri gdje netko zamijeni jednog čovjeka s drugim, pa su i apostoli bili u krivu kada su rekli da su vidjeli Isusa Krista nakon Njegova uskrsnuća. U bilo kojoj drugoj situaciji, ismijavali bi ih zbog njihovog lažnog duha, ali kada je riječ o religiji, imaju previše obožavatelja.
PPS
Prethodno sam objavljivao o sličnim razmatranjima; Vjerovati u Boga ili vjerovati Bogu – G.E.M. Anscombe, Vjera - G.E.M.Anscombe, Hume o Čudima, Autoritet u pitanjima morala – G.E.M. Anscombe, Prigovor "naknadne izvedenosti" doktrine, Doktrine i običan vjernik – A. Pruss, Objava i svijetlo razuma, Swinburneovi Principi (i racionalnost). Dei Filius – Prvi Vatikanski koncil, Pa što onda ako i jest istinito? itd.
Autor razmišljanja je matematičar Euler, o njemu sam nedavno objavio u postu Ukratko o Eulerovim vjerskim predanostima, kategorija postova euler.
