Jedna izložba u MSU

Lijepo vrijeme je sigurno izmamilo mnoge zagrepčane da prošetaju uz omiljenu zgradu Muzeja Suvremene Umjetnosti.

Ako Vas lošije vrijeme priječi u ugodnim šetnjama i pogledu na samu zgradu, onda slobodno uđite u MSU. On je ovih dana napokon otvorio svoja vrata javnosti. Naišao sam slučajno na vijest o izložbama pa sam odlučio vidjeti što se nudi. Jedna od izložbi je "Tomo Savić-Gecan: Retrospektiva 2020."

Kako (ne) obnoviti grad

Ovih dana obilježili smo godinu dana od požara katedrale Notre Dame. (Još uvijek nije poznato što je uzrok požara koji je u Velikom Tjednu zahvatio simbol nekadašnje francuske kulture i vjere, ali odmah su nas uvjeravali da iako istraga tek započinje sigurno smo da požar nije bio podmetnut.)

Požara je izazvao veliku pozornost i niz pitanja o obnovi. Ugledni arhitekti su ponudili svoja moderna rješenja koja neću ovdje spominjati, ali poruka jednog tviterasa je prilično jasna;

Netko je primijetio da tako izgleda kada "zgrada dobije rak".

R. Kirk o Demokratskoj Rulji

Kada vjera u Boga, dužnost prema obitelji, nada u napredovanje i zadovoljstvo vlastitim poslovima nestaju iz života običnih ljudi, Veliki Brat pokazuje magarcu batinu umjesto mrkve. Moćni novi interes društvu nada se ulozi Velikog Brata, biti menadžeri Menadžerske Revolucije. "Postoje mnogi u svim strankama koji se vesele vremenu kada će čitava populacija biti ovisna o Državi u svim životnim stvarima," piše Douglas Jerrold. Oni koji to žele su predstavnici najmoćnije sile današnjice koji, poput onih koji su im prethodili, rade u tihom savezu prema zajedničkom cilju. Ta klasa je nova aristokracija pera i stola, profesionalnih organizera i administratora, koja kontrolira ne samo izvršnu vlast (koja i sama postaje sve važnija) nego i mašineriju organiziranog rada i organiziranog kapitala; i koja sada želi preuzeti ne samo smjer svih naših produktivnih nastojanja, nego i - kroz kontrolu obrazovanja i općenito uplitanje - privatne živote svih građana.

[...] Opasnost je neminovna; jer naša mehanička civilizacija je već navikla veliki dio građanstva na ideju društva kao stroja. "Tendencija neograničenog industrijalizma je stvaranje muškaraca i žena – svih klasa – odvojenih od tradicije, otuđenih od religije, i podložnih masovnim sugestijama; drugim riječima, rulju; A rulja nije ništa manje rulja zato jer je dobro nahranjena, dobro odjevena, dobro nastanjena i dobro disciplinirana." [...]

Ali on [T.S..Eliot] nema simpatija prema novoj eliti, regrutiranoj iz te rulja duhovno osiromašenih. Obrazovani u uniformnim državnim školama u pravovjerju sekularnog kolektivizma, arogantno vladaju bez ograničavajućeg utjecaja tradicije, posvećenja i obiteljske časti, takva elita neće biti ništa više od administrativnog tijela; ona ne može postati čuvar kulture, kao što je to bio slučaj sa starom aristokracijom.

Rusell Kirk, The Conservative Mind

Pobačaj i pornografija - tko je glup, a tko zao?

U nastavku još jedan od postova kojeg objavljujem s godinu dana zakašnjenja. Reakcija je na naslovnicu u kojoj su dnevne novine objavile montažu svećenika i naslov "Glup i Gluplji". Pomislio sam da je trenutak možda prošao, ali izgleda da je tekst koji se bavi medijskim napadima na Crkvu uvijek aktualan. (Sada s vremenskim odmakom mogu nadodati i pokoji novi komentar, s oznakom 2020.)

U određenim aspektima živimo u osiromašenom dobu tako da nije jednostavno pratiti ritam razvoja godine, morate se dodatno potruditi za takvo što. Nekoć davno bi nam ritam prirode – i popratne narodne mudrosti i običaji – ukazivali na razdoblje godine u kojem se nalazimo, ali sada u tome ovisimo o sekularnim medijima. Kada primijetite povećanu aktivnost protuvjerskih tekstova i naslovnica možete biti sigurni da se približavamo nekom velikom blagdanu, primjerice Uskrsu ili Božiću. Razdoblja "pričesti i krizmi" također iziskuju posebnu reakciju medija, ne može niti to proći bez ocrnjivanja i gađenja Crkve.

Zombi

Ukoliko ne pratite medije jer smatrate da su skloni – često namjerno - iskrivljenom izvještavanju o stvarnosti nedavno ste se odjednom našli u nepoznatom okruženju. Da bi shvatili o čemu svi govore, ili barem zašto se svi tako ponašaju, bilo je ipak potrebno popratiti što ljudi govore o novonastaloj situaciji.

Jedan od načina informiranja je praćenje različitih društvenih mreža koje donose kombinaciju službenih medija i reakcija čitatelja koje ujedno postaju izvor informacija i reakcija, i tako ukrug. Uz mnoštvo drugih stvari koje je teško pobrojati, mogli ste prepoznati i uvijek prisutnu nesklonost prema vjernicima - od službeno promoviranih lica do anonimaca koji iskazuju svoj prezir prema vjernicima, često se oslanjajući na pogrešne informacije.

Ljudska vrsta je pala vrsta

Nemojte misliti da se radi o nezamislivoj stvari. Ljudska vrsta je pala vrsta. Ima napadaje ludila, ponekad tek lokalne, ponekad gotovo globalne.

G.E.M. Anscombe, Why Have Children

Hrvatska je najneuspješniji patrijarhat na svijetu

Iako ima svoje formalnije definicije, često u popularnoj kulturi slušamo o patrijarhatu u smislu da se radi o sustavu kojemu je cilj "ugnjetavanje" žena. Zbog njega su žene neobrazovane i zarobljene u kući s mnoštvom djece o kojima su prisiljene brinuti. (Ponekad se govori da je to cilj, ili ponekad nešto blaže da je to posljedica koja ne mora biti namjeravana.)

Vjerojatno ste toliko puta čula takvo predstavljanje stvarnosti da više niti ne sumnjate u to. Ipak, probajmo se malo osvrnuti na stvari.

Dakle, feministi nas često upozoravaju da se u našem društvu djevojčice od najmanjih nogu podučava da se moraju posvetiti rađanju djece. Od igračka koje im dajemo, školskog programa, različitih neravnopravnosti u obrazovanju, kasnije na poslu, u medijima itd. Ukratko, čitav društveni i ekonomski život usmjeren je prema tome da žene moraju rađati, nešto na što ih sustav već stoljećima tjera. Zatvorene su u svojim kuhinjama gdje brinu o najmanje petero djece, ili kako nam već to vole prezentirati. Nazovimo to našom "politikom petero djece". (Često ostvareno kroz različite oblike nasilja.)

Ako su feministice u pravu, a nemamo razloga sumnjati u to, naša stopa fertiliteta bi trebala biti, možda ne pet – ipak neke žene zatvorimo u samostani, ali zasigurno preko tri. Koliko je stvarna stopa fertiliteta u Hrvatskoj?

Usporedimo to prvo s jednim društvom na drugom kraju svijeta. Egalitarnim i naprednim kineskim društvom u kojem se dugo provodila "politika jednog djeteta". Dakle u tome društvo ste desetljećima bili prisiljeni imati najviše jedno dijete (uz neke iznimke). Različitim političkim i ekonomskim pritiscima sprečavali su vas u imanju više djece. Postoje i zabilježeni slučajevi prisilnog pobačaja gdje su protivno volje majke, odlučili riješiti je bremena rađanja. (Zasigurno se pitate, ako je cilj feministica omogućiti ženama "izbor", kako to da svakodnevno ne čujete njihove proteste protiv kine u ime žena koje bi odlučile rađati. Baš neobična šutnja.)

Dakle, imate naše patrijarhalno društvu u kojem su žene običan stroj za rađanje – nije li lijepo kako feministice govore o vlastitim majkama, i egalitarno kinesko društvu u kojem bi ponekad doslovno izrezali dijete iz majke kako bi smanjili rađanja. Kakav fertilitet bi očekivali u pojedinom društvom?