Zašto je čistoća važna? - MG

• Zašto je čistoća važna Bogu?

Jer nas voli i ne želi da iskvarimo svoje umove i srca lišavajući se osjećaja smisla naše seksualnosti, koja postoji za vrstu odnosa u kojem se stvaraju [generiraju] ljudska bića. Izbjegavamo da se iskvarimo na ovaj način tako što se upuštamo samo u seksualne činove generativnog tipa i samo u braku.

---

• Zašto kršćanima nije dopušteno zadovoljavati se?

Ako mislite na masturbaciju, to je zato što spolni čin ima smisao u bračnom odnosu. Ako ga učinimo besmislenim zloupotrebom, to će nam poremetiti umove, lišavajući nas osjećaja smisla samog ljudskog života, koji se generira bračnim činom.

---

• Što mislite i vjerujete o čednosti?

'Čednost' je riječ pod kojom se ponekad misli na celibat, a ponekad na značenje vrline koja se odnosi na spolnost, kao što je hrabrost vrlina koja se odnosi na teškoće i opasnosti. Čednost je u ovom smislu važna vrlina. [...] Imati ovu vrlinu ne znači samo izbjegavati preljub: morate imati naviku da se ne upuštate u seksualne misli i radnje, osim u bračnim činovima. Ako ne steknete ovu naviku, vaša seksualnost vam ne ostavlja slobodu da formirate ispravan stav, a to vrijedi i za muškarce i za žene. Važno je imati ovu slobodu, koja je dio te čistoće srca koja vam omogućuje da vidite Boga. Kada su ljudi vrlo nečedni, to ih čini ludima i tada mogu činiti potpuno strašne stvari.

Marry Gormally, Quora odgovori

Anscombe o plitkoći i površnosti (onih koji obezvređuju početak života)

Otajstva Sretnog braka – M. Pakaluk

Filozof M. Pakaluk vezano uz razne savjete i "tajne" sretnog braka primjećuje u Mysteries of a happy marriage da se zapravo ne radi o "tajnama": Prepoznavanje istih neće samo po sebi ništa promjeniti, potrebno ih je slijediti.

Ipak, prema njemu, postoji nešto drugačija "otajstva" odnosno "misteriji" koji nam koriste samim time što ih spoznajemo. Općenito govoreći, otajstvo je istina koje se odnosi na Boga, istina koju ne možemo u potpunosti shvatiti. Možemo napredovati u njezinom razumijevanju, ali što dublje ulazimo u njezino shvaćanje, istina nam se čini to dubljom i nedokučivijom. (Mogu se čak površno činiti kao kontradikcije, ali ona to nisu.) Otajstva pokazuju uspjehe i promašaje ljudskog shvaćanja.

Pakaluk nabraja ono što on naziva otajstvima braka. (Ne znam koliko opravdano koristi taj pojam.)

***

Sretni brakovi moraju biti utemeljeni na otajstvima. Muž i žena koji žele sretan brak moraju prihvatiti ta otajstva.. Slično tome, sve što niječe otajstva koja se odnose na brak neprijatelj je braka. Na primjer, predbračni ugovor, svodeći brak na podmukli ugovor, uništava misterij braka.

Postoje četiri misterija braka. Prvi je da muž i žena postaju jedno tijelo. Prema tome, ne da razvod nije dopušten, već je razvod metafizička nemogućnost. Ono što se naziva "razvodom" samo je ljudska konvencija i, u mjeri u kojoj je uspješna ona je poput toga da čovjek odsječe dio sebe i ne preživi postupak u svojoj cijelosti. Muž i žena kao jedno tijelo dublje je od razgovora, odnosa, spojeva ili zajedničkih odgovornosti. Intuitivno je i prethodi jeziku. To je način postojanja. Ovo je misterij jer se čini nemogućim da dvoje postanu jedno - a ipak postanu jedno.

Drugi misterij je da će bračnu osobu Bog suditi uglavnom po tome kako živi svoj brak. Crkva to objašnjava tako da kršćanin prihvaća svoj krsni poziv i dobiva specifičan oblik kada se vjenča, tako da su za njega biti kršćanin i biti vjenčan s tom određenom osobom nerazlučivi. Alternativno, možemo reći da brak nije puki ugovor, već sakrament. Budući da je svet, u njega se treba ući sa strahom i poštovanjem koji priliče nečemu svetom, a sve ljudske ambicije trebaju mu biti podređene. To je misterij jer se čini nemogućim da naša vječna dobrobit ovisi o tome kako se nosimo s određenom osobom u sasvim običnim stvarima - a ipak ovisi.

Treći misterij je da je brak, kada se pravilno živi, ​​​​inherentno plodan, čak i ako je par sterilan. Brak odražava utjelovljenje, a Riječ Božja ne silazi s neba na zemlju i sjeme Evanđelja ne pada na zemlju uzalud. Brak kao osnovna ćelija društva zrači svoju ljubav prema širem društvu, baš kao što preobražavajuća energija euharistije zrači svoju milost od osobe koja je prima u pričesti.

Muškarac i žena koji se zaljubljuju izgledaju kao da bi se mogli zagrliti i ostati tako zauvijek, i čini se nemogućim da takva ljubav može poslužiti obnovi cijelog svijeta - ali u braku to čini.

Posljednji misterij braka odnosi se na sreću braka koju osiguravaju ovi drugi misteriji, ne sreću zadovoljstva i primanja, već sreću izlijevanja sebe u daru, u oprostu, služenju i smrti. Biti sretan u braku znači dati žrtveni dar sebe drugome. Čini se nemogućim da se sreća može pronaći samo u žrtvi - a ipak jest.

Možda možete vidjeti da zlo kontracepcije leži u napadu na misterije braka. Par koji koristi kontracepciju zamjenjuje metafizičko jedinstvo braka za puku slučajnost užitka. Zamjenjuju njegovu svetost za nešto profano. Umjesto inherentne plodnosti i energije braka, biraju sterilnost i dosadu. Čak bi i ukinuli križ ukidanjem žrtve i rizika.

Sve tajne braka osvijetljene su Kristovim životom, kao što se "otajstvo čovjeka očituje otajstvom Krista.".

Vjerovanje Kulture Smrti – M. Pakaluk

Komentirajući izjavu američke političarke da je ona za "pravo na izbor" i za zaštitu istraživanja matičnih stanica. Filozof Pakaluk primjećuje u The credo of the culture of death (2006.)

Mislim da njezinu izjavu ne trebamo promatrati kao političku platformu, već kao iskaz vjerovanja. To je vjerovanje Kulture smrti. "Vjerujem u pobačaj. Vjerujem u ubijanje ljudskih embrija za istraživanje. Vjerujem u pilulu za jutro poslije." To morate ispovijedati kako biste bili ugledan član. Healy želi jasno reći da i ona pripada tom klubu. To je izjava o tome kakva je ona osoba, kakav je njen karakter i pogled na svijet. Važno je kakvom se osobom pokazujete.

A kakva je to osoba? Kada progledamo kroz retoriku shvatimo da je u pitanju ubijanje ljudskih bića. Svi znamo da je pobačaj čin ubijanja. „Fetus“ ili potomak majke i oca mora se ubiti kako bi se spriječio njegov daljnji razvoj i rođenje. Pobačaj nema medicinsku svrhu; ne doprinosi nikako zdravlju žene (trudnoća je zdravo stanje). Prilikom pobačaja liječnik koristi medicinsku tehniku ​kako bi ubio ljudsko biće, ne iz medicinskih razloga, već kako bi unaprijedio interese drugih - bilo da se radi o majčinoj karijeri, dečkovoj slobodi ili liječnikovom novčaniku.

Kroz povijest vidimo da je mnogo puta jedna klasa ljudskih bića unaprijeđivala vlastite interese iskorištavajući slabost neke druge klase, koristeći pravne strukture i moć da to čine. To se ponovno sada događa oko nas: legalni pobačaj je jednostavno uništenje jedne klase ljudskih bića, kako bi se unaprijedili interesi druge klase - rođenih koji tlače nerođene.

Istraživanje embrija, iako malo drugačijeg izgleda, u biti je ista stvar. Ovaj put to je žrtvovanje nezrelih ljudskih bića znanstvenim i zdravstvenim bogovima.

Našim političarima nije važno što se istraživanje odraslih matičnih stanica pokazalo plodnim, dok iz istraživanja embrionalnih matičnih stanica nisu proizašli važni rezultati. Osobno, ne bih želio ubiti drugo ljudsko biće kako bih se mogao izliječiti od bolesti ili živjeti dulje. Sumnjam da bi i vi to željeli. Život ne bi vrijedilo živjeti ako je to cijena; Ali sada se naši političari žestoko natječu jedni s drugima kako bi vidjeli tko može najglasnije inzistirati na tome da je postavljati etička ograničenja istraživanju praznovjerje

„Ja sam tip osobe, baš kao Deval Patrick“, želi nam reći Healey, „koji se neće ustručavati žrtvovati bebe ako to postiže vaše ciljeve - i moje. Ne brinite da će me bilo kakav sentimentalizam ili odanost principima spriječiti da učinim onoliko koliko će Deval Patrick učiniti za vas u ovim područjima. Zapravo, nemojte previše razmišljati ni o jednoj od ovih stvari. Samo me izaberite i imajte povjerenja da vam neću stajati na putu.“

Standardna tehnika za bandu nasilnika je da novi članovi moraju izaći i počiniti neki užasan zločin - ubojstvo - kako bi pokazali da ništa ne stavljaju na višu razinu od zahtjeva bande. Pitam se nije li politika u Massachusettsu postala takva. Ne da političari uvijek čine užasna djela; ali moraju koristiti eufemizme kako bi ih opisali, kao da se te strašne radnje ne događaju, a zatim obećati da neće ništa učiniti da ih zaustave. Čak i ako se ne radi o samom zločinu, ovo je ozbiljan oblik suučesništva.

Pitam se i je li "Ja sam za pobačaj. Ja sam za istraživanja koja ubijaju ljudska bića." namijenjeno da funkcionira kao svojevrsni "reductio ad absurdum" morala, tako da političari, nakon što izgovore takve stvari, pretpostavljaju da su oslobođeni svih osnovnih zahtjeva moralne ozbiljnosti. Zamislite matematičara koji započinje predavanje rekavši "2 + 2 = 5". Od te točke nadalje, slijedi sve. Ako to povjerujete, prihvatiti ćete sve.

Postavite, kao temeljnu premisu, da majke imaju osnovno pravo da se riješe vlastitog potomstva i tko zna da iz toga ne slijedi da se dva muškarca mogu vjenčati, ili dvije žene, ili da dijete može imati dva oca ili dvije majke - ili bilo koju drugu vrsta apsurda.

PS

Objavljeno 2006. godine, tada se puno govorilo o istraživanjima matičnih stanica. Nije to bilo tako davno, a stvari na koje upozorava i spominje kao apsurdne su stvarno i "uvedene".

Jedan raniji post Vjerovanje: Katoličko i Sekularno – A. Esolen. Kategorija Pakaluk Postova na  blogu.

Nekoliko mudrih odluka – M. Pakuluk

U prethodnoj kolumni zagovarao sam [Pakaluk] ono što sam nazvao „provokativnim“ (novogodišnjim i drugim) odlukama koje uključuju odustajanje od kontrole i koje se kasnije pokazuju kao plodan izvor drugih odluka. Ovdje želim razmotriti odluke koje su "mudre", jer se temelje na pronicljivom razumijevanju ljudske prirode.

Jedan primjer; uspješan profesionalac, mladi liječnik, proveo je puna tri dana na duhovnoj obnovi u tišini ispitujući sve aspekte svog života – sve što je radio krivo u odnosu na Boga, obitelj i posao. Na kraju duhovne obnove, objasnio je prijateljima: "Odlučio sam da neću sjesti u svoju stolicu kad dođem kući s posla." Možda se čini glupom odlukom, ali bila je mudra. Shvatio je da ako sjedne, stavlja se u stanje opuštanja. Nije se stavio u službu svoje supruge. Gledao bi u mobitel umjesto da provodi vrijeme sa svojom djecom. Nikada ne bi stigao vježbati. S obzirom na ljudsku prirodu, ta jedna naizgled luckasta promjena bila je za njega povezana sa svim vrstama drugih, istinski potrebnih promjena.

Mudre odluke su takve. One su izrazito konkretne i stoga lako provjerljive. Vjerojatno same po sebi nisu važne i stoga ih je lako ostvariti. Ali su strateški povezane s mnogim drugim stvarima koje su važne.

Možemo se zapitati zašto se čini da su Crkva i naša kultura općenito izgubile iz vida ovu vrstu mudrosti. Čistoća je odmah uz pobožnost. Držanje je važno za molitvu. Način na koji se odijevamo utječe na način na koji radimo. Suzdržavanje od mesa petkom pomaže u stvaranju zajednice. Stari obredi za misu mogu promijeniti živote. Vjerojatno mnogi naši nedostaci proizlaze iz nekada opravdane reakcije na puku rutinu te sada pretjeranog naglaska na "autentičnost". Ali nema smisla jadikovati: slobodni smo činiti stvari drugačije u onim stvarima nad kojima imamo kontrolu.

Ovo je smisao života - M. Pakaluk

Koji je smisao života? Reći ću vam.

Ideja "smisla" života je izrazito moderna. U antičkom svijetu, bilo je dovoljno ukoliko je život bio dobar, uspješan i razuman. Govorilo se da svi stremimo sreći; što bi "značenje" uopće moglo dodati?

Međutim, prema takvom klasičnom shvaćanju, podrazumijevalo se da svaka prirodna stvarnost, poput ljudskog života, inherentno ima telos (odnosno inherentni cilj prema kojem teži). Kada uklonite taj "telos" onda morate tražiti značenje koje se razlikuje od te stvari. U kršćanskoj kulturi svjedočanstvo istine postaje najvažnije, pa stoga i znakovi, poput raspela.

Moramo definirati pojmove. Recimo da ako je nešto takvo da bi trebalo ukazivati na nešto, onda je ono na što ukazuje - kad odgovarajuće ukazuje - njegovo "značenje". Pitanje ima li ljudski život smisao je stoga pitanje je li takav da ukazuje.

Primjer bi mogao razjasniti stvar. Ispravan vjetrokaz upućuje na smjer u kojem vjetar puše. To znači da vjetrokaz, prema našoj definicija, ima značenje; njegovo značenje je smjer vjetra. To je "poanta vjetrokaza".

Potrebno je pojasniti i reći da nešto ima značenje "ako je takvo da bi trebalo ukazivati", jer vjetrokaz može biti pokvaren, ili ometan. U takvim slučajevima doista ima poantu, ali ne uspijeva ukazivati.

Ljudski život je takav da bi trebao ukazivati, ali mi ga kroz grijeh i neznanje uništavamo i sprečavamo da pokazuje. Krist je međutim ujedno Spasitelj životnog smisla. Krist čini čak i od života grijeha i smrti život koji može ukazivati; Krist nas obdaruje i novim načinom ukazivanja, u "poretku milosti".

Ljudski život može ukazivati - a stoga može imati smisla, na svaki od tri načina na koje bilo što može ukazati na nešto drugo.

Prvo, nešto što teži prema drugom ukazuje na ono prema čemu teži. Strelica, na primjer, ukazuje na ono prema čemu je odapeta. Zato strelica na znaku označava smjer u kojem bi strelica letjela kada bi to bila prava strijela.

Stvoreni smo takvi da su naša srca nemirna dok se ne smire u Bogu. Stvarajući nas, Bog nas je oslobodio prema sebi. Stoga je po prirodi ljudski život takav da ukazuje na ono što mu daje odmor. Ne samo to, kroz promišljeni izbor možemo istaknuti tu činjenicu o sebi, živeći na takav način da je jasno kako je naš posljednji dom sjedinjenje s Bogom i mirno zajednišvo s anđelima i svecima.

Najjasniji način pokazivanja da život ima težnju tom cilju je čin žrtvovanja koja ne bi imale smisla van ovog cilja. Newman ih naziva "pothvatima vjere". Mogli bismo ih nazvati "pokazivačima". One koji žrtvuju svoje živote na ovaj način Crkva naziva "svjedocima", "mučenicima". Mučenik je netko tko je namjernim izborom očito učinio Krista smislom svog života.

Drugo, dio ukazuje na cjelinu od koje je to dio. Jedan kralješnjak kojeg paleontolog pronađe označava cijelog dinosaura. Amerikanac u Parizu predstavlja svoju zemlju, želio on to ili ne. Fusnota dovršava značenje citirane rečenice dajući puni kontekst.

Ljudski život može steći smisao na ovaj drugi način ako se pokaže da je dio - a stoga ukazuje na svaku od tri institucije kojih je on dio. To su prirodne institucije države i obitelji te nadnaravna institucija Crkve. Zbog toga je sekularni ateist, koji sebe zamišlja kao pripadnika globalne mreže - i koji osim toga nema djece, i otuđen je od svojih roditelja – u potpunosti lišio svoj život smisla u ovom drugom značenju.

Treće, ono što nešto nalikuje nečemu, ukazuje na ono na što nalikuje. Život imitacije je u toj mjeri život sa značenjem, jer ukazuje na ono što oponaša. Mi moderni ljudi koji tražimo značenje potpuno smo pogrešno shvatili stvar. Novom životu koji bi bio osmišljen kao čin samo-stvaranja - kada bi to bilo moguće, u potpunosti bi nedostajao takva vrsta smisla.

U prirodnom poretku netko bi mogao oponašati heroja, mudraca ili poznatog majstora. U poretku milosti, kršćani imaju mnoštvo mogućnosti. Svaki kršćanin može namjerno odlučiti živjeti na takav način da nalikuje Kristu; svaka žena, Mariji; svaki otac, Josipu. Ili možemo oponašati svece i osnivače: na primjer, svaki je dominikanac donio namjernu odluku da njegov život treba ukazivati na svetog Dominika i "značiti" karizmu sveca.

To su tri načina na koji život može imati smisla, jer život može ukazati ili u cjelini, ili kao dio ili kao član para. Ali također je jasno iz toga kako ljudi negiraju značenje, kao na primjer, u poznatom isječku iz Macbetha:

“all our yesterdays light the way to dusty death” [Svi naši jučerašnji dani ukazuju na prašnjavu smrti] - život ne ukazuje na cilj.

“tomorrow and tomorrow and tomorrow” [Sutra i sutra i sutra] - Beskonačno ponavljanje ne može poslužiti kao dio bilo čega drugog.

“Life’s but a walking shadow” [Život je samo pješačka sjena] - ne postoji ništa na što život nalikuje.

Kršćanski se život lako preobražava u smislu. Uostalom, naš temeljan nauk je da je riječ postala tijelom "Ta što koristi čovjeku steći sav svijet, a smislu života svojemu nauditi?" Ne samo, "vidite kako se oni vole". Nego također i "Vidite kako njihovi životi upućuju van sebe!"

Progresivizam je hereza ukazivanja [usmjeravanja], ili brisanjem (istospolne zajednice, transgenderizam) ili zamjenjujući istinsko s lažnim (DEI).

Vodič za pastoralnu razboritost mogao bi biti: Povećava li to ili smanjuje smisao?

PS

Autor je filozof Michael Pakuluk, izvorni tekst The Meaning of Life.

Možda nije potuno razumljivo, ali puno razumljivije od postova koje sam ranije prenio O pitanju značenja života i Smisao života ne može biti subjektivan.

Razni odgovori o katoličkom nauku III – MG

Nastavljamo s nekoliko Quora odgovora o katoličkom nauku (Odgovara Mary Gormally). Ranije preneseni prvi dio, drugi dio.

***

• Je li rimokatolicizam biblijski?

Moja majka (pokoj joj duši) bila je preobraćenica na katoličku vjeru. Kad je počela čitati Bibliju, iznenadila se koliko je katolička.Većina protestanata ne vjeruje Kristovim rječima o jedenju njegovog tijela i pijenju njegove krvi. Katolici su oduvijek vjerovali.

• Vjerujete li da je Bogu trebalo 7 dana da stvori svemir?

To nisu bili dani na koje mi mislimo - nije vrijeme koje je potrebno od jednog izlaska sunca do drugog. Kako bi i mogli biti, kada je jedan od dana bio kada je sunce stvoreno?

Ovi 'dani' predstavljaju stvaralačka djela Boga. Nakon početka, On je prvo stvorio svjetlost, čija je važnost u tkivu svemira nešto što je znanost sve više i više razjašnjavala kroz nova otkrića.

Meditirajte o ovim Božjim stvaralačkim djelima i što više znanosti znate, to više možete slaviti Stvoritelja.

• Zašto ljudi imaju predrasude prema LGBTQ+ osobama?

Zato što je sodomija pogrešna.

• Ako kršćani vole homoseksualce, zašto im ne dopuštaju da se vjenčaju u crkvi?

Nemoguće je da se pripadnici istog spola vjenčaju. Nazivanje homoseksualnih parova vjenčanima je pravna fikcija. Pretvarati se da slavimo brak dvoje pripadnika istog spola značilo bi lagati.

• Odobrava li Bog kršćane koji gledaju pornografiju?

Ne. Krist je rekao da onaj tko gleda djevicu s požudom čini preljub u svom srcu. To vrijedi i za nekoga tko gleda bludnicu iz požude.

• Ako se ne mogu riješiti Aspergerovog sindroma kako bih prestao biti čudan i pronašao djevojku, znači li to da je Isus umro uzalud?

Umro je kako biste vi mogli činiti i prihvaćati Božju volju u svim stvarima.

• Ako se možete oženiti 18-godišnjakinjom, zašto se ljudi ne mogu oženiti 16-godišnjakinjom? Samo zakon to sprječava.

Zakon u Engleskoj se tek nedavno promijenio. Do nedavno su se 16-godišnjaci mogli vjenčati uz dopuštenje roditelja. Ridikulozno je to što možete legalno imati spolne odnose sa 16-godišnjakinjom, ali ne i oženiti je.

• Postoje li znanstveni dokazi za stvari poput Boga i zagrobnog života?

Dokazi su da je znanost moguća. Svijet je razumno stvoren i razum može shvatiti koji je njegov zakon. Dakle, prvi uzrok je racionalno biće.

• Vjeruju li kršćani da je kršćanstvo logično?

Sveti Toma Akvinski uspio je pokazati kako otajstva zapravo nisu suprotni razumu. Međutim, oni ostaju otajstva, mi ih ne razumijemo i nikada ne bismo znali da su istiniti da ih Bog nije otkrio.

• Zašto Bog treba našu hvalu i štovanje?

On ih ne treba. Mi trebamo hvaliti svog stvoritelja, stvoritelja svijeta

.

• Kako bi kršćanin trebao odgajati dijete?

Kao kršćanin, moliti se s njima. Ali djeca i njihovi roditelji su svi različiti, pa ne postoji pravilo koje kaže kako bi svatko trebao odgajati svoju djecu.

• Zašto je katolička vjera tako stroga?

Mnogo je djela koja su nam u biti štetna. Neuređeni apetiti nas navode da ih činimo. Bog nas voli i dao nam je svoju Crkvu koja nas vodi u svoj istini.

• Kako pozivate Duha Svetoga?

Postoje neke divne pjesme. Potražite 'Veni, sancte Spiritus'.

• Ako biste saželi Bibliju, što bi napisali?

Apostolsko vjerovanje

• Mogu li kršćani točno opisati kako su vaša siromaška uvjerenja nastala?

Moji roditelji bili su ugledni filozofi i obraćenici na katoličku vjeru. Oni su me tome naučili. Moja majka je vjerovala da je ono što je izgledalo kao siromaštvo života zapravo put spasenja. Nedavno su objavljene dvije knjige o njoj i njezinim prijateljima ns Oxfordu. Zvala se Elizabeth Anscombe. Uvijek je imala odgovor na moje prigovore na vjeru i vodili smo mnogo zanimljivih rasprava.

Razni odgovori o katoličkom nauku II – MG

Nastavljamo s Quora odgovorima i pitanjima o katoličkom nauku (Odgovara Mary Gormally). Ranije preneseni I. dio. 

*** 

• P: Moraju li mafijaši biti pobožni katolici?

O: Budući da čine ubojstva i druge teške grijehe, teško ih se može nazvati pobožnima.

• Ako idete u crkvu, kaže li vam vaš župnik ili svećenik: "Ti si grešnik."?

Sjećam se da mi je jedan svećenik rekao da sam dovoljno rekla u ispovjedaonici, jer je vidio da znam da sam grešnik.

• Vjerujete li u Trojstvo? Zašto?

Zato što postoji samo jedan Bog. Stoga je svaka božanska osoba isti bog kao i taj jedan Bog. Isus je Bog, Duh je Bog i Otac je Bog. Otac nije ista osoba kao Isus. Duh nije ista osoba kao ni jedno ni drugo. Tri osobe, jedan Bog.

• Moraju li katolici ispovijedati svoje grijehe svaki tjedan? Ako to ne učine, što se događa?

Smrtne grijehe treba ispovjediti što je prije moguće. Moraju se ispovjediti prije nego što možemo primiti Gospodina u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Moramo primiti ovaj sakrament svake godine za Uskrs ili otprilike u to vrijeme. Ne postoji pravilo o ispovijedanju svaki tjedan.

• Jesu li smrtni grijesi još uvijek relevantna stvar? Ako jesu, mogu li se oprostiti?

Smrtni grijesi mogu se oprostiti. Idite na ispovijed.

• Ima li Katolička crkva stav o jedenju mesa?

To je posebno ukusna hrana i stoga se od nas traži da se u dane pokore uzdržimo od njega.

• Mogu li katolici objasniti što je požuda i zašto je važna?

Požuda je pretjerana želja. Pretjerana želja vodi do lošeg ponašanja i sprječava nas da djelujemo u skladu s razumom. Također sprječava da u nama djeluje milosrđe, ljubav prema Bogu.

• Postoje li u katoličanstvo ikakva pravila protiv toga da netko tvrdi da je bog?

Svakako, ne postoji samo pravilo. Protivno je božanskom i prirodnom zakonu iznositi ovakvu neistinitu tvrdnju.

• Može li se osoba koja je počinila preljub pokajati za svoj grijeh i ponovno postati čista ili će uvijek biti smatrana nečistom?

Može dobiti oproštenje pokajanjem, ali klica grijeha ostaje, što je dovodi u opasnost da ponovno počini grijeh.

• Zašto su sakramenti važni u kršćanstvu?

Jer čine ono što označavaju i stvarno posvećuju milošću.