Nijedna osoba nije u stanju nadvladati radikalnu nemoć i nesavršenost čovjeka. Nijedan pojedinac to ne može ostvariti, neovisno o njegovoj inteligenciji ili njegovom shvaćanju principa znanosti ili činjenicama o prirodi. Moramo učiti iz kombiniranog iskustva mnogih, i posebno iz života onih koji su živjeli prije nas.
"Izbjegavamo ljudima prepustiti da žive i rade prema vlastitim zalihama razuma jer smatramo da je ta zaliha u svakog pojedinca malena, i da pojedinci imaju koristi od korištenja općih zaliha i kapitala nacija različitih razdoblja", zapisuje Burke. Čak i kada mi kao pojedinci nismo u stanju prepoznati značaj mudrosti naslijeđene u našem kulturnom kapitalu, sama činjenica da je ona proslijeđena do nas s dubokim poštovanjem i povezana s prijašnjim generacijama, trebala bi nas navesti da je shvatimo kao standard koji će voditi naše ponašanje i traganja, ili da je barem ozbiljno uzmemo u obzir. Burke zapisuje; "Ako prepoznamo da se ne divimo autorima ili umjetnicima, primjerice Liviju ili Vergiliju, Rafaelu ili Michelangelu, kojima su se svi učeni divili, [dužni smo] ne slijediti svoje vlastite sklonosti, nego ih proučavati sve dok ne shvatimo kako i čemu se moramo diviti; a ako ne možemo dostići tu kombinaciju divljenja i znanja, moramo vjerovati da smo mi ti koji su tupi, a ne ostatak svijeta."
U ovom smislu trebamo biti spremni dopustiti da su neka pitanja unaprijed predrasuđena za nas od strane kolektivne mudrosti prijašnjih generacija i prihvatiti – ako ne baš slijepo, onda vjerno – da je težina i značaj njihova kombinirana razuma veća od naših individualnih kapaciteta. Prijašnje generacije su pokušavale iste stvari koje pokušavamo i mi – potraga za ispunjenim životima kao pojedinci i društva, i iskorištavanje nesavršene ljudske naravi – a činjenica da su razvili određene korisne alate trebala bi nam nešto značiti.
Burke koristi pojam predrasuda, opterećen pojam čak i tada, kako bi opisao takvu primljenu mudrost. Za njega, predrasuda može biti očito jako loša stvar kada se radi o običnoj sklonosti pojedinca bez dokaza ili razloga; Ali predrasuda može biti jako dobra stvar kada se radi o navici mišljenja ili ponašanja oblikovanoj dugom društvenom uporabom koja se prenosi tradicijom. S obzirom da se nijedan pojedinac ne može nadati da će razriješiti svako pitanje iznova, moraju postojati neka primljena mišljenja, a najbolja od njih su ona oblikovana od strane velikih zajednica kroz vrijeme. Revolucionari, pokušavajući iskorijeniti sve predrasude svojih sunarodnjaka, zapravo samo zamjenjuju rezultate generacija rasuđivanja sa skupom vlastitih predrasuda, koje se temelje na loše promišljenim pretpostavkama o ljudskoj naravi i politici. [...]
Pogrešno iskorjenjivanje predrasuda onemogućilo bi ljudima da politički djeluju, brine Burke. Ispravno sazrele i razvijene predrasude pak omogućuju ljudima da djeluju na dokazanim principa bez potrebe da ih razviju iz nule, one podržavaju moralne sentimente potrebne za društveni mir.
Y. Levin, The Great Debate (Ranije postovi s izdvojenim citatima iz knjige možete pronaći u kategoriji The Great Debate, kategorija Y.Levin.)
PS
Recite nešto u obranu tradicionalnih vrijednosti, i odmah će Vas optužiti za širenje predrasuda, najaviti vaše uklanjanje iz društva jer u njihovoj viziji nema mjesta za njih. Čitave organizacije, vladini programi i manifestacije promoviraju borbu protiv naslijeđenih obrazaca s ciljem ostvarivanja apstraktne egalitarne vizije koja ne mari za iskustva ili ljudsku narav. Trebamo odbaciti višestoljetna znanja i biološku stvarnost jer se protive radikalnim utopijskim idejama.
Borimo se protiv tradicija, navika, običaja i predrasuda, ali što preostaje kada to uklonimo? Isti ti ljudi će govoriti o integraciji stranaca u društvu, ali kakva je to integracija, i u što točno? Kakav je to odgoj djece – vremenskih stranaca koji stalno prijete, što im se nudi kao putokaz u životu?
Sličnom tremom sam se bavio u različitim postovima; Racionalizam, tradicija i tržište, Zlostavljanje Razuma - Hayek, Burke o Nenamjeravanim Posljedicama, O Tradiciji i Miješanju u ono što ne razumijemo – Burke itd.
Konkretno, o Burkeu i predrasudama sam već kratko objavio u postu Burke o prikrivenoj mudrosti Predrasudama. Nešto detaljnije u postu Predrasude o Predrasudama. Citirati ću ponovno nekoliko razmišljanja;
Dalrymple, autor knjige In Praise Of Prejudice, primjećuje;
"Takvi skeptici vjeruju da će se svijetlo upaliti kada pritisnu prekidač, iako nemaju dobro razumijevanje rada struje. Međutim, obuzme ih bijesan i nezasitan duh istraživanja u trenutku kada shvate da su njihovi interesi u pitanju – odnosno sloboda, ili odobrenje, da se ponašaju prema svojih hirovima. Tada su odjednom oboružani svom filozofijom, koju koriste za potkopavanje moralnog autoriteta običaja, zakona i stoljetne mudrosti."
Filozof Scruton u eseju "Why I Became a Conservative" zapisuje;
"Drugi Burkeov argument koji me impresionirao je bila suptilna obrana tradicije, predrasuda i običaja od prosvijećenih planova reformatora. [...]
Burkeova obrana tradicije kao da je prenijela taj isti koncept u svijet politike [iz estetike], opisala poštivanje običaja, ustanova i postojećih društvenih načina, kao političku vrlinu, a ne znak samodopadnosti kako su to većinom vjerovali moju suvremenici. Burkeova provokativna obrana "predrasuda" - pod time je mislio na skup vjerovanja i ideja koje nastaju instiktivno u društvenim bićima, i koje odražavaju osnovno iskustvo društvenog života - bila je objelodanjenje nečeg što sam do tada potpuno previdio. Burke me uspio uvjeriti kako naša najnužnija uvjerenja mogu biti i neopravdana (i u nemogućnosti da ih opravdamo) iz naše vlastite perspektive te će pokušaj da ih opravdamo dovesti samo do njihovog gubitka. Zamijenivši ih apstraktnim racionalnim sustavima filozofa, možemo misliti kako smo racionalniji i bolje opremljeni za život u suvremenom svijetu, ali činjenica je da smo manje opremljeni, i naša nova uvjerenja su puno slabije opravdana, upravo iz razloga što su opravdana od strane nas samih. Pravo opravdanje za predrasudu je ono koje je opravdava kao predrasudu, a ne kao racionalni zaključak argumenta. Drugim riječima, takvo opravdanje se ne može izvesti iz naše vlastiti perspektive nego samo izvan nje, primjerice kao što antropolog može opravdati običaje i rituale nekog nepoznatog plemena.
Primjer će ilustrirati što želim reći: predrasude vezane uz seksualne odnose. One variraju od društva do društva; ali sve donedavno imale su zajedničku značajku, a to je da su ljudi razlikovali dolično od nedoličnog ponašanja, zgražali su se na eksplicitno seksualno pokazivanje, zahtijevali pristojnost (eng. modesty) kod žena i kavalirstvo kod muškaraca u pregovorima koji prethodne seksualnom zajedništvu. Postoji vrlo dobri antropološki razlozi za to, u vidu dugotrajne stabilnosti seksualnih veza i predanosti koja je potrebna ukoliko želimo djecu odgajati u društvo. Ali to nisu razlozi koji motiviraju tradicionalno ponašanje žena i muškaraca. Takvo ponašanje je vođeno dubokom i nepokretnom predrasudom, u kojoj su uvredljivost, sram i čast krajnji temelji. Seksualnom osloboditelju nije problem pokazati kako su ti motivi iracionalni u smislu da nisu utemeljeni na razumnom opravdanju koje je dostupno osobi čiji su to motivi. On može predložiti seksualno oslobođenje kao racionalnu alternativu, kodeks ponašanja koji je racionalan za osobu koja odlučuje jer se kompletan kodeks temelji na transparentno razumnom cilju odnosno seksualnom užitku.
Zamjena razuma za predrasudu se doista dogodila, a rezultat je upravo onakav kakvog bi Burke očekivao. Ne samo kolaps povjerenja među spolovima, nego i problemi u reproduktivnom procesu – nedostatak i oslabljena obaveza roditelja, ne samo jednog prema drugome, nego i prema svojim potomcima. U isto vrijeme, osjećaji pojedinca koji su bili poduprijeti i ispunjeni tradicionalnim predrasudama su ostali izloženi i nezaštićeni skeletnom strukturom racionalnosti. Zbog toga je došlo do vanrednog stanja u Americi gdje su sudske tužbe zamijenili običnu ljubaznost, post-snošajne optužbe "silovanja na spoju" zamijenile su pred-snošajnu čednost, a pokušaji neprivlačnih muškaraca se rutinski kažnjavaju kao "seksualno uznemiravanje". To je primjer što se događa kada uklonimo predrasudu u ime razuma, bez ikakvog obaziranja na stvarnu društvenu funkciju koju jedino predrasude mogu ispuniti. Moje uviđanja istine u Burkeovoj, inače donekle paradoksalnoj, obrani predrasuda je djelomično potaknuto upravo razmišljanjem katastrofe seksualnog oslobođenja."