subota, 24. kolovoza 2013.

Burke o Prikrivenoj Mudrosti Predrasuda

Vidite, gospodine, da sam u ovo prosvjetljeno doba dovoljno hrabar da priznam, kako smo općenito ljudi nenaučenih osjećaja; umjesto odbacivanja svih naših starih predrasuda, mi ih izuzetno cijenimo, i da izazovem još srama, cijenimo ih zato što su predrasude; i što su dulje trajale, i što više prevladavale, to ih više cijenimo. Bojimo se što će se dogoditi ako svaki čovjek živi i radi prema svojoj vlastitoj količini razuma; zato što vjerujemo da je zaliha razuma u svakom čovjeku malena, i da bi pojedincima bilo bolje da si pomognu općom zalihom, kapitalom nacija i razdoblja.

Mnogi od naših ljudi koji se upuštaju u teoretiziranja, umjesto da uzdrmaju opće predrasude, iskoristivši svoju oštroumnost otkriju prikrivenu mudrost koja prevladava u njima. Zaključe kako je mudrije nastaviti s predrasudom, u kombinaciji s razumom, nego da je odbace i da ne preostane ništa osim golog razuma. Predrasuda znači spremnost primjene u potrebi; ona prethodno animira um u smjeru mudrosti i vrline, i zbog nje čovjek neće oklijevati u trenutku odluke; skeptičan, zbunjen i neodlučan. Predrasuda pretvara vrlinu čovjeka u njegovu naviku; a ne niz nepovezanih djela. Kroz predrasudu, njegova dužnost postaje dio njegove prirode.

Važi književnici, vaši političari, pa tako i cijeli klan prosvijetljenih među nama, bitno se razlikuje u tim stvarima. Oni nemaju nikakvo poštovanje prema mudrosti drugih; ali to nadoknađuju velikom količinom samopouzdanja u svoju mudrost. Njima je dovoljan motiv za uništenje starog sustava stvari taj što je star; a što se tiče novoga, nimalo se ne boje za trajnost i ne brinu oko izgradnje na brzinu; jer trajnost nije nikakav problem za one koji malo ili nikako cijene stvari koje su napravljene prije njihova vremena, i koji svu svoju nadu polažu u otkrića. Oni misle, i to sustavno, da su sve stvari koje rezultiraju trajnošću štetne, i zbog togu su u bespoštednom ratu sa svim ustanovama. Misle da se vlast može mijenjati kao što se mijenja način odijevanja, s podjednako malim negativnim učinkom: misle da nije potreban princip privrženosti, osim osjećaja trenutne pogodnosti bilo koje ustanove države. Uvijek govore kao da misle kako postoji osobit ugovor između njih i njihovih magistrata, ali da taj ugovor nema ništa recipročno u sebi, da ga narod ima pravo raspustiti bez ikakvog razloga osim svoje volje.

Edmund Burke, Reflections on the Revolution in France, 1790.


PS

Odličan opis razlike između konzervativaca i progresivaca, ukoliko to ne vidite onda niste čitali dovoljno pažljivo (ili su se možda neke stvari izgubile u prijevodu). Postoji i mogućnost da ne shvaćate što su i zašto postoje predrasude; u tom slučaju vidi post Predrasude prema Predrasudama.

[Predrasude su skup vjerovanja i ideja koje nastaju instinktivno u društvenim bićima, i koje odražavaju osnovno iskustvo društvenog života. ... Zamijenivši ih apstraktnim racionalnim sustavima filozofa, možemo misliti kako smo racionalniji i bolje opremljeni za život u suvremenom svijetu, ali činjenica je da smo manje opremljeni, i naša nova uvjerenja su puno slabije opravdana, upravo iz razloga što su opravdana od strane nas samih.]

Iako zapisana prije više od dva stoljeća, i danas možemo primijeniti Burkeova razmišljanja na naprednjačke pokušaje reformiranja različitih institucija/ustanova društva (npr. aktualno, braka).


PPS

Živimo u društvu koje je kroz prošlo stoljeće doživjelo različite naprednjačke eksperimente pa pojam "konzervativca" ne označava nužno nekoga tko bi želio "konzervirati" postojeću situaciju, odnosno očuvati određene reforme.
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana