Vidite, gospodine, da sam u ovo
prosvjetljeno doba dovoljno hrabar da priznam, kako smo općenito
ljudi nenaučenih osjećaja; umjesto odbacivanja svih naših starih
predrasuda, mi ih izuzetno cijenimo, i da izazovem još srama,
cijenimo ih zato što su predrasude; i što su dulje trajale, i što
više prevladavale, to ih više cijenimo. Bojimo se što će se
dogoditi ako svaki čovjek živi i radi prema svojoj vlastitoj
količini razuma; zato što vjerujemo da je zaliha razuma u svakom
čovjeku malena, i da bi pojedincima bilo bolje da si pomognu općom
zalihom, kapitalom nacija i razdoblja.
Mnogi od naših ljudi koji se upuštaju
u teoretiziranja, umjesto da uzdrmaju opće predrasude, iskoristivši
svoju oštroumnost otkriju prikrivenu mudrost koja prevladava u
njima. Zaključe kako je mudrije nastaviti s predrasudom, u
kombinaciji s razumom, nego da je odbace i da ne preostane ništa
osim golog razuma. Predrasuda znači spremnost primjene u potrebi;
ona prethodno animira um u smjeru mudrosti i vrline, i zbog nje
čovjek neće oklijevati u trenutku odluke; skeptičan, zbunjen i
neodlučan. Predrasuda pretvara vrlinu čovjeka u njegovu naviku; a
ne niz nepovezanih djela. Kroz predrasudu, njegova dužnost postaje
dio njegove prirode.
Važi književnici, vaši političari,
pa tako i cijeli klan prosvijetljenih među nama, bitno se razlikuje
u tim stvarima. Oni nemaju nikakvo poštovanje prema mudrosti drugih;
ali to nadoknađuju velikom količinom samopouzdanja u svoju mudrost.
Njima je dovoljan motiv za uništenje starog sustava stvari taj što
je star; a što se tiče novoga, nimalo se ne boje za trajnost i ne
brinu oko izgradnje na brzinu; jer trajnost nije nikakav problem za
one koji malo ili nikako cijene stvari koje su napravljene prije
njihova vremena, i koji svu svoju nadu polažu u otkrića. Oni misle,
i to sustavno, da su sve stvari koje rezultiraju trajnošću štetne,
i zbog togu su u bespoštednom ratu sa svim ustanovama. Misle da se
vlast može mijenjati kao što se mijenja način odijevanja, s
podjednako malim negativnim učinkom: misle da nije potreban princip
privrženosti, osim osjećaja trenutne pogodnosti bilo koje ustanove
države. Uvijek govore kao da misle kako postoji osobit ugovor između
njih i njihovih magistrata, ali da taj ugovor nema ništa recipročno
u sebi, da ga narod ima pravo raspustiti bez ikakvog razloga osim
svoje volje.
Edmund Burke, Reflections on the
Revolution in France, 1790.
PS
Odličan opis
razlike između konzervativaca i progresivaca, ukoliko to ne vidite
onda niste čitali dovoljno pažljivo (ili su se možda neke stvari
izgubile u prijevodu). Postoji i mogućnost da ne shvaćate što su i
zašto postoje predrasude; u tom slučaju vidi post Predrasude prema Predrasudama.
[Predrasude su skup
vjerovanja i ideja koje nastaju instinktivno u društvenim bićima, i
koje odražavaju osnovno iskustvo društvenog života. ...
Zamijenivši ih apstraktnim racionalnim sustavima filozofa, možemo
misliti kako smo racionalniji i bolje opremljeni za život u
suvremenom svijetu, ali činjenica je da smo manje opremljeni, i naša
nova uvjerenja su puno slabije opravdana, upravo iz razloga što su
opravdana od strane nas samih.]
Iako zapisana prije
više od dva stoljeća, i danas možemo primijeniti Burkeova
razmišljanja na naprednjačke pokušaje reformiranja različitih
institucija/ustanova društva (npr. aktualno, braka).
PPS
Živimo u društvu
koje je kroz prošlo stoljeće doživjelo različite naprednjačke
eksperimente pa pojam "konzervativca" ne označava nužno
nekoga tko bi želio "konzervirati" postojeću situaciju,
odnosno očuvati određene reforme.
