Racionalizam, tradicija i tržišta

utorak, 4. veljače 2020.

Racionalizam, tradicija i tržišta – R.S.

Scruton u The Meaning of Conservatism piše o tradiciji;

Moderni liberali obično ismijavaju ideju tradicije. Sve tradicije su, poručuju nam, "izmišljene", misleći da zbog toga nisu potrebne. To se može činiti uvjerljivim samo ako uzmete trivijalne primjere – narodni ples, odjeću, ceremoniju krunjenja, božićne čestitke, i što god još može nositi oznaku "baštine". Prava tradicija nije izmišljena; radi se o nenamjeravanom nusproizvodu izmišljanja, zbog toga izmišljanje [inovacija, izum]) i postaje moguće. Glazbena tradicija je sjajan primjer. Nije ju izumila jedna osoba. Svatko tko je dao doprinos djelovao je na temelju prijašnjih uspjeha, otkrivao probleme i rješavao ih stalnim razvojem poznate sintakse. Notacija se razvijala istodobno s harmonijom. Nijedna osoba sama nije mogla otkriti svo znanje o ljudskom uhu i ljudskom srcu koje te prakse sadrže, baš kao što niti jedna osoba sama ne može otkriti jezik. Ovaj primjer pokazuje što tradicija stvarno jest: nije običaj ili ritual nego oblik društvenog znanja.

Pod društveno znanje mislim na vrstu znanja koja je utjelovljena u običajnom pravu, parlamentarnoj proceduri, u običajima, manirama i društvenim konvencijama, i također u moralu. Takvo znanja se javlja "nevidljivom rukom" i rezultat je djelovanja društva, problema s kojima smo se suočili i koje smo riješili, dogovorima koje propagiraju običaji, konvencija koje upravljaju našim inače sukobljenim strastima, i neprestanih procesa pregovaranja i kompromisima kojima utišavamo ratoborne.

O takvom znanju je govorio Burke kada je napadao a priori razmišljanje Francuskih revolucionara. "Bojimo se prepustiti ljudima da žive i djeluju prema vlastitih zalihama razuma", zapisao je," jer sumnjamo da je ta zaliha kod svakog čovjeka malena, i da bi pojedincima bilo bolje iskoristiti znanja i kapital nacija i stoljeća". Burkeovo slikovito izlaganje može nekoga dovesti u zabludu. Društveno znanje se ne akumulira kao što je to slučaj s novcem, ono ne raste kao što što je to slučaj sa znanstvenim znanjem koje možete pohraniti u knjigama. Ono postoji samo unutar i kroz opetovano korištenje; društveno je, implicitno i praktično; ne možete ga nikada opisati formulom ili planom. Zapravo ga najbolje možete shvatiti kroz neuspjehe planirane ekonomije.

Ekonomisti austrijanci su tvrdili, uvjerljivo, da cijene na tržištu sadrže informacije koje su neophodne za ekonomski život. Ta informacija postoji samo u slobodnoj izmjeni dobara i usluga; radi se o informaciji o pravim ljudskim potrebama. Stoga pokušaji obuhvaćanja ekonomskog života u racionalni plan, u kojem su cijene kontrolirane iz centra, uništava informacije o kojima plan ovisi. Racionalizam u ekonomiji je iracionalan.

Austrijska teorija ima paralelu u Oakeshottovu napadu na racionalizam u politici. Također se može primijeniti na druga područja u kojima je društveno znanje temelj racionalnog ponašanja, kao što je Hayek pokazao.

Vjerujem da je Scruton dovoljno jasan, ali možda nećete shvatiti sve reference. Tradicija nije neka neobična izmišljena stvar koju možete ukloniti bez ikakvih posljedica. Ne radi se o proizvoljnom rezultatu nečijeg uma nego o kompleksnom znanju koje se formira i prenosi generacijama. Nitko nije odjednom izumio jezik, ili glazbu, i nitko nema sve informacije o tržištu. Ljudi se generacijama susreću s problemima i rješavajući te probleme razvila su se rješenja - tradicija.

(Primjerice postoje tradicionalni običaji i konvencije u području spolnosti, omogućuju nam da pomirimo našu racionalnu i animalnu narav, da formiramo nove zajednice i brinemo o novim generacijama. Ne možete sve to samo tako ukloniti bez posljedica. Niste novu generaciju oslobodili proizvoljnih pravila nego ste ih lišili znanja. Mnoga društva su se slušajući one koji govore protiv "represije" – pritom misleći na ono što se tradicionalno zove moralna disciplina – dovela u neobičnu situaciju iz koje ne mogu pronaći izlaz. Čak ni samo pitanje "pristanka" u području spolnosti više nije nešto što je društvo i zakon u stanju riješiti.)

Svakodnevno koristimo znanja koja zapravo ne posjedujemo, odnosno koja nisu naš izum. Nije racionalno pokušati odbaciti svo društveno znanje i oslanjati se na svoj izum, upravo suprotno, radi se o iracionalnom planu. Suprotno tvrdnjama naprednjaka, upravo su oni koji se drže tradicije "racionalni".

Tradicija je oblik znanja kojeg ne možete posjedovati u nekoj knjizi. Nasljeđujete je od svih predaka i dajete u nasljedstvo svojim potomcima, potrebno ju je živjeti.

Povezani raniji postovi;

Naša civilizacija je u rastvaranju, jer je u najkobnijoj kontradikciji sa samom sobom. Izrasla na bujnim izvorima kršćanstva, ona je od kršćanstva zadržala samo još neke oblike, neke konvencijalnosti potpuno lišene, njihove nutarnje sadržajnosti, a s dušom kršćanstva, ona je gotovo u svim svojim socijalnim manifestacijama - obračunala. Stoga je i sama ostala skup -gdjekad silno razvijenih izraslina, ali ipak izraslina, bez nutarnje organske povezanosti, bez duše. (S.T.Poglajen, 1939.)

Sjeti se čovječe ... - Sjeti se čovječe, da si prah, ako prah hoćeš da budeš ako cijelo svoje biće istovjetuješ s materijom, s tijelom, koje će se sigurno pretvoriti u prah.

Sjeti se čovječe, da si prah, i da ćeš se pretvoriti u prah, ako cijelo svoje bivovanje razbiješ u prolaznosti i sitnice bez duše, bez svrhe, bez ljubavi, bez – Boga.

No sjeti se čovječe, da ti za prah nisi stvoren! Sjeti se, da je u tebi princip vječnosti, princip besmrtnosti, po kojem Ti kroz sve trzaje pa i sve zaokrete života, sad svijesno, a još češće nesvjesno - a ipak stvarno težiš za Njim, za beskrajnim, za – Bogom.

Sjeti se čovječe, da si ti kruna Božjega stvaranja u svemiru; sjeti se da si ti pozvan da budeš svjesni odraz Mudrosti, koja se nesvijesno u kozmosu krije; da je tebi dano da budeš ostvarivač Pravde Božje na zemlji, na ovoj zemlji, gdje toliki nevini nepravedno trpe; sjeti se čovječe, da je tebi povjereno utjelovljenje ljubavi Božje na zemlji, one ljubavi, koja je ljupka na riječima, ali još jača na djelima, koja će uvijek tražiti, da se u nečem odrekneš sebe, ali će uvijek za uzvrat napuniti tebe, tebe i one oko tebe, toplinom i – mirom.

Da, sjeti se čovječe, da si – čovjek, najsavršenije stvorenje Božje, dijete Božje. Ako se toga budeš -uvijek i stvarno sjećao, tad se ne ćeš ni – ti, niti išta od tebe pretvoriti u prah. I Prah tvojega tijela bit će samo privremen, jer će i ono uskrsnuti u dan, koji više neće poznavati mrtvih. I prah tvoje "sitne" svakidašnjice, bit će samo prividan: njega će zadahnjivati jedan duša, povezivati ga u jedno i davati mu životni smisao; i prah tvoje vremenske egzistencije bit će pretvoren u puninu, koju će mu dati djelotvornost ljubavi i vjernosti u služenju Istine.

A iz tvoje duše će nestati svakoga praha, jer će u nju sići, da je ispuni Onaj, za kim ona u svim i najkontradiktornijim varijantama života, svom cjelinom svojega bića – nužno teži.

S.T. Poglajen

'ideja da priroda' ima nešto za reći više nije dopuštena; čovjek mora imati slobodu da se prepravi po želji. Treba biti slobodan od svih prethodnih datosti svoje esencije. On sebe pretvara u što god on želi, i samo na taj način je on stvarno 'slobodan' i oslobođen. Iza tog pristupa je čovjekova pobuna protiv ograničenja koje on ima kao biološko biće. Na kraju, radi se o pobuni protiv našeg stvorenog bića. Čovjek treba biti svoj vlastiti tvorac – moderni, novi oblik pradavnog pokušaja da budemo Bog, da budemo kao Bog. (BXVI)

Stranice

utorak, 4. veljače 2020.

Racionalizam, tradicija i tržišta – R.S.

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana