Ima li smisla dijeliti katolike na konzervativne i liberalne? Što bi to uopće značilo da je neki katolik konzervativan(tradicionalist) ili da je neki katolik liberal(modernist)? Tko je od njih katolik? Jesu li oboje katolici ili možda nijedan od njih nije katolik? Koliko se netko mora pomaknuti prema tradicionalnoj ili liberalnoj strani kako bi ispao iz područja katoličanstva?
Možda nije uvijek najjasnije tko se (ne)može smatrati katolikom, ali odbacit ćemo proizvoljne definicije pojedinaca i više se usmjeriti na samu formu, prihvatit ćemo da postoje dva suprotna pola; tradicionalisti i modernisti. Lagano je pokazati da za razliku od političkog pravca gdje je nemoguće ispasti sa skale, odnosno možete se samo još više pomicati u jedan(lijevo) ili drugi(desno) ekstrem, kod katoličanstva ipak postoji mjera kod koje se može reći da više niste katolici. Možda nije najjasnije gdje je ta mjera(granica), ali njeno postojanje nije upitno. Analiza raznih slučajeva i osoba mogla bi potrajati, ali u ovom postu neću ulaziti u to osjetljivo područje nego se pozabaviti općenito nekim trendovima(danas i kroz povijest), barem onako kako ih ja vidim.
Neću čak ni ulaziti koji su kriteriji da bi netko bio tradicionalist ili modernist, većina nas ima neku zdravo razumsku predođbu tih pojmova. Svatko od nas bi se mogao svrstati u neki od sljedećih kvadratića, možda ne baš precizno, ali kada bih vam primjerice ponudio desetak "pojava" u Crkvi, mogli bi ih poredati po nekoj relativnoj skali na tradicionalnije i modernije.
Iz gornje slike očito je da bi nakon uklanjanja "tradicionalnih" kvadratića oni koji su prije promjene bili u centru ili čak na modernističkoj strani postali tradicionalisti nakon promjene(kao što vidimo na donjoj slici). Dakle uklanjanjem dijela spektra zapravo sužujemo cijeli spektar. U širem primjeru kršćanstva možemo to vidjeti na primjeru protestantskih crkvi. Odbacivanje čitavog dijela spektra prijašnjih vjerovanja i ponašanja(katoličkog učenja) odnosno tradicionalističkog dijela spektra upravo su takvi bivši modernisti postali(unutar svojih zajednica) novi "tradicionalisti". Slikoviti prikaz toga na donjoj slici, početni centar je ostavljen radi praćenja trenda.
Nakon toga su se pojavili neki novi pokreti unutar takvih zajednica koji su opet odlučili odrezati taj tradicionalistički dio. Ubrzo više nikoga nije ni bilo u tradicionalističkom dijelu spektra. Problem sa akcijama koje nastaju tek kao rekacija i pobuna na nešto postojeće, bez ikakvog drugog cilja, je što će takve akcije nestati kada nestane onoga protiv čega se bune, nemaju u sebi nikakav sadržaj.
Mnogi od pripadnika takvih zajednica su se jednog dana probudili i shvatili da je odbacivanje toliko toga od početnog vjerovanja i ponašanja dovelo do toga da ništa niti ne vjeruju. Samim time niti ne postoji razlog zašto bi osjećali pripadnost nekoj zajednici odnosno zašto bi se nazivali kršćanima. Kada odbacite svakog tko je tradicionalniji od vas ubrzo shvatitie da ste upravo vi taj "najtradicionalniji".
Slični procesi doveli su do velike fragmentacije pa neke procjene danas govore o preko 40 tisuća protestantskih denominacija. Naravno prisutan je i pad religioznosti u takvim zajednicama, iako nije potpuno opravdano govoriti o svim zajednicama kao jednom procesu. U svakom slučaju sve je to dovelo do razvoja mnogih krivovjerja, ali protestantske zajednice nisu tema ovog posta.
Sve ovo pišem jer vidim da je trend i u katoličanstvu odbacivati svaku tradiciju, boriti se protiv niza vjerovanja i ponašanja. Odbacujemo niz tradicionalnih običaja oblikovanih kroz tisućljeća kako bi ih zamjenili nekim modernističkim novotarijama. Jednog dana, sasvim običan i prosječan katolik shvatit će da jednostavno nema nikoga tko je "tradicionalniji" od njega te tada on postaje taj kojeg treba promijeniti odnosno maknuti iz Crkve. Današnji svijet kao da predstavlja nevidljivu silu koja nas sve gura u modernističku stranu, dok ova tradicionalna ostaje prazna.
Kako objasniti sve te modernističke pritiske? Očito je da tradicionalna strana nema pristup medijima, ali čini se da je razlog dublji, postoji određeni "mit modernizma". Fascinira nas sama ta riječ "moderno", ona u sebi kao da nosi sve pozitivne asocijacije. Moderni ljudi su napredni, humani, bore se protiv nepravde, dok tradicionalni podržavaju nepravdu i brane interese povlaštenih. Lako je dokazati netočnost takve slike, ali to neće promijeniti činjenicu da takva slika postoji, pogotovo u medijima, samim time i u široj javnosti.
Modernisti često govore i o revoluciji, razvijaju fetiš da se sve mora promijeniti, ne možemo se odreći stalnih revolucija. Danas se svi vole nazivati liberalima i modernistima, a tradicionalisti i konzervativci postaju omražena skupina. Postoji verbalna opčinjenost modernizmom, kada bih pogađao razlog rekao bih da je korijen toga u tehničkom razvoju, ali radi se o elementarnom nepoznavanju kako ekonomija i tehničke znanosti funkcioniraju, teško je opravdati primjenu istog koncepta na sve društvene sfere.
Neki takva modernistička nastojanja nazivaju "jezičnom intimidacijom"; psihološko djelovanje temelji se na tome da je u takvim riječima implicitno ugrađeno pozitivno vrijednosno značenje. No, kada to shvatimo jasno nam je da nijedan pravi "tradicionalist" ne može prihvatiti diskusiju na takvoj osnovi jer je njegov vrijednosni stav upravo oprečan onome što se pokušava nametnuti kroz takvu terminologiju.
Unatoč svemu napisanome i činjenici da su neki katolici toliko skrenuli(često izgleda da su prešli granicu i otpali iz Crkve) u modernističke struje , postoje pokazatelji da se mnogi odupiru popularnim trendovima te se okreću(ostaju vjerni) raznim prekrasnim tradicijama koje je Crkva njegovala stoljećima tako da nema straha za budućnost Crkve.
Zabrinutost je, ipak, opravdana.
Mnoštvo korištenih pojmova je ostalo nedefinirano, mislim da ih nije lagano definirati, ali to nije bitno za samo praćenje posta. Pokušao sam simplificirati neke procese koji su se događali kroz prošlost i koji su prisutni i danas. Zapravo post je odgovor na pitanje koje sam si postavio kada sam vidio da me kolega bloger defton svrstao u (meni sjajno) društvo ultrakatoličkih blogera.
